Unatoč novčanoj pomoći iz EU za sanaciju štete u Gorskom kotaru koja je nastala lanjske zime Gorani nisu pretjerano optimistični da će to oporaviti kraj i vratiti ljude.
– Žalosno je da Gorana najmanje ima u Gorskom kotaru – kaže Mirjana Rački, predsjednica riječkog Društva Gorana. Pribojava se da nedavno usvojena Deklaracija o opstojnosti Gorskog kotara Primorsko-goranske županije ipak ne ostane tek mrtvo slovo na papiru. I otprije opustošen Gorski kotar još se uvijek teško oporavlja od lanjskog ledoloma. Mnogi su obećali pomoći, no stvarnost je ipak drugačija. Država načelno pomaže, planirane su naknade štete za oštećene kuće, ali su u toj ledenoj pošasti one najmanje stradale, dok za dugoročno devastiranu šumu ljudi nikada neće dobiti pravu naknadu – misli Rački. U inicijativu da se o Gorskom kotaru donese i poseban zakon Rački previše ne vjeruje.
– Gorskom kotaru nužna su konkretna ulaganja. Veliki su problem nesređeni imovinskopravni odnosi, zemlja je rascjepkana, što znatno otežava onima koji žele ulagati u poljoprivredu. Zašto zemlju ne objediniti i dati je onome koji je želi obrađivati. Žalosno je što smo statistički razvijen kraj, a naša se sela gase, napuštena su. Zatvaraju se škole, pošte, zatvoren je i centar za dijalizu u Delnicama – kaže Rački. Društvo Gorana brojnim akcijama nastoji barem malo ublažiti posljedice toga “kolektivnog” zaborava. Treba činiti više, davati poticaje koji bi zadržali mlade ljude u Gorskom kotaru, konačno početi kroz projekte koristiti novac fondova EU. Zašto je sjedište Hrvatskih šuma u Zagrebu, pita Rački. Vjeruje da bi se tim neprocjenjivim bogatstvom bolje gospodarilo kada bi se HŠ podijelio u goranske, ličke i slavonske šume.
Opet smo vas prešli. U Zagorju, sami Zagorci. Došljake ubijaju dijalektom.