U posljednjih deset mjeseci Mirko Filipović (40) imao je četiri borbe i sve četiri je dobio. Za najboljeg hrvatskog gladijatora to ne bi bio nimalo neobičan podatak kada se ne bi znalo da će u rujnu proslaviti 41. rođendan. Otkako je ušao u peto desetljeće, Cro Cop kao da se pomladio. Trenira motivirano i tjelesno je spremniji no ikad. Ne strahuje niti od dvostruko mlađih suparnika. Je li vodeći hrvatski gladijator na putu da postane naš sportski Dorian Gray?
O odupiranju starenju u vrhunskom sportu popričali smo s prof. dr. Igorom Jukićem, profesorom sa zagrebačkog Kineziološkog fakulteta i ekspertom za kondicijsku pripremu sportaša.
– Takav se fenomen može opisati sa dvije vrste trajanja, tjelesnim i mentalnim. Kako vrijeme odmiče, tako svaka od tih kategorija postaje važnija. Takvo tjelesno trajanje nemoguće je bez entuzijazma. Samo novac tu ne može biti razlog, to je motivacija kratkog trajanja, jer Mirku su spartanski treninzi, asketski život i borbe način života.
Kako objasniti Cro Copovo tjelesno trajanje?
– S obzirom na to da se starenjem prvo gube brzinsko-eksplozivna svojstva i da se to osjeti već za nekoliko dana netreniranja, Mirkovo tjelesno trajanje čine ponajprije svakodnevni treninzi i suočavanja s neugodom te bezbrojna ponavljanja. On je osuđen kontinuirano održavati svoja svojstva jer taj je sport nemilosrdan i kondicijski, i s aspekta sigurnosti. To je jedini put da tijelo toliko dugo traje u ekstremnim situacijama.
Jukić voli naglasiti da je Mirko tijekom karijere koristio i znanstvene spoznaje.
– Činio je to najviše po pitanju kondicijskog treninga i dizajniranja svog načina rada. Iz tog područja oko sebe je imao školovane ljude i to je produljilo njegovu karijeru. Jedna od tih metoda koju je prihvatio bio je hlađenje u vrlo hladnoj vodi kojemu se odupirao niz godina, a na koncu ga je ipak prihvatio. Jer, "cooling" je kao metoda među vodećim za oporavak, a osim toga on poštuje i zakonitosti zdrave prehrane i suplementacije. U sustav rada uključivao je i metode praćenja organizma kao što su monitoring frekvencije srca, biokemija odnosno vađenje laktata, a i odlazi u laboratorij kontrolirati svoj krvni status na temelju čega se određuje suplementacija.
Aktualni Cro Copov kondicijski trener Jukićev je bivši student Mario Mlinarić za kojeg sveučilišni profesor kaže da je u Mirkovu treningu napravio značajne pomake, ne samo u tehnologiji rada na kondiciji nego i u mentalnom pristupu.
– Najbitnije je treninge prilagoditi pojedincu, svatko je drukčije građen i drukčije funkcionira, drukčije prihvaća. Mi najviše treninga snage i izdržljivosti radimo s vlastitim tijelom, čak 90 posto, a osim pravilnog treninga, za ukupni rezultat još su jako važni i pravilna prehrana i san. Onaj koji trenira dvaput dnevno taj sutradan mora biti odmoran za novi trening. Osim toga, kad su takvi napori u pitanju, uvijek se moraš boriti i protiv vlastita mozga koji ti sugerira "daj malo uživaj", "pojedi nešto slatko" i slično.
Mlinarić je od Cro Copa pet godina mlađi pa ga je gledao još kao klinac, da bi dvadesetak godina poslije bio čovjek odgovoran za njegovu dugovječnost.
– Za sportsku dugovječnost najvažnije je voditi brigu o svom tijelu jer formula 1 se s dizelom ne može voziti. Takvom sportašu morate davati ono najbolje pa tako i najbolje treninge, primjenjivati najbolja sredstva oporavka, odlaziti na najkvalitetnije preglede...
A suplementacijom prehrani traži se način da se kompenzira to što Cro Cop ne voli i ne jede povrće, zbog čega ponekad završi i na dobrovoljnoj infuziji.
– Na taj način Mirko dobije željezo, elektrolite, magnezij i sve ono što se potroši u teškim treninzima.
Uza sve to, da biste bili vrhunski sportaš i u 40-ima, potrebna je i genetska predispozicija.
– Nikad nisam vidio takvu motivaciju i želju za treningom kao kod Mirka. To je nešto s čim se trebaš roditi. Za njega nema Božića, Nove godine, Uskrsa, nema blagdana. Želiš li biti u vrhu, većinu života moraš posvetiti treningu, trenirati kao konj. Dan bez treninga za njega je gotovo nezamisliv. To mu je sastavni dio života, kao i umivanje i pranje zubi – ističe Mlinarić.
I prof. dr. Jukić i Mlinarić ustvrdili su da s takvom strašću prema treninzima i odnosom prema poslu, Mirko može trajati i do 45. Uostalom, zar nije legendarni Couture, danas hollywoodski glumac, posljednju obranu naslova UFC prvaka imao sa 45 godina, a posljednju borbu sa 48? U peto desetljeće zašao je i aktivni Dan Henderson (44), još uvijek se bori i Mark Hunt (41), a poseban slučaj je godinama dominantni brazilski poluteškaš Anderson "The Spider" Silva koji s napunjenih 40 ne samo da ne namjerava prestati nego i razmišlja o nastupu na OI u Riju, u te-kvon-dou.
Osim slobodne borbe, i boks je sport poznat po protagonistima u 40-im, pa čak i na pragu 50-ih. Dovoljno je reći da je danas 50-godišnji Bernard Hopkins, prešavši iz srednje u polutešku, sa 46 godina postao svjetski prvak po WBC verziji. Štoviše, još uvijek aktivni Hopkins, potom je sa 48 osvojio IBF-ov pojas, a sa 49 i pojas prvaka WBA organizacije. Hopkins je tako u ropotarnicu povijesti poslao dotadašnjeg starosnog rekordera Georgea Foremana, više genijalca nego spartanca. A on se pojasom svjetskog teškaškog prvaka opasao u 45. godini, dok se boksa ostavio sa 48. Još kasnije umirovio se jedan iz galerije najvećih teškaša. Larry Holmes posljednju je borbu imao u 53. godini.
U priči o dugovječnosti fajtera, valja navesti i braću Kličko, posebice Vitalija koji je posljednju obranu WBC pojasa imao u 42. godini, dok je njegov 11 godina nepobijeđeni mlađi brat, koji je nedavno ušao u 40., aktualni vlasnik više pojaseva prvaka (WBO, IBF, WBO...).
O vremešnim boksačkim velikanima pričali smo s jednim koji se prestao boriti sa 28 godina i to jer su ga zastrašili liječnici. Riječ je o Damiru Škari, koji je u karijeri u 453 meča imao samo 12 poraza.
– Jedan moj dobar poznanik, inače liječnik, govorio mi je da sa svakim primljenim udarcem izumre tisuću moždanih stanica. Pobojao sam se i povukao se nakon tri nastupa na Olimpijskim igrama.
Za našeg razgovora, Škaro nam je pokazao jedno istraživanje američke televizijske kuće ESPN po kojem je boks "službeno" najteži sport na svijetu. Vjerojatno upravo zbog najvećeg broja primljenih udaraca u glavu tijekom karijere.
– Ako relevantni znanstvenici kažu da je u boksu najviše ugrožen središnji živčani sustav, onda mi nije jasno kako neki uspijevaju uspješno boksati i u 40-ima. Očito je da oni više koriste iskustvo i lukavstvo. Jer, vi sa 40 i nešto godina ne možete gajiti jurišnički stil borbe niti se upuštati u bespoštedna kreševa. Morate činiti ono što radi Vladimir Kličko, boksati na distanci, a u klinču se što je više moguće oslanjati na protivnika i tako ga umarati. A kada suparniku "ubijete" noge, onda ste obavili pola posla, jer za boks su noge, i sposobnost kretanja, katkada važnije od ruku.
Škaro ne smatra da su braća Kličko uništili tešku kategoriju.
– Kada imate konstituciju, koordinaciju, borilački talent i udarac, a pri tome imate više od 40 godina, onda uspijevaju samo genijalci koji se ne daju navući na prijedloge kvazistručnjaka o tome da bi se trebali bespoštedno tući kako bi zadovoljili publiku.
>> "Minotauro" Nogueira najpoželjniji sljedeći Cro Copov protivnik u UFC-u!