Kovač: Želim da Hrvatska postigne odnos sa Srbijom koji Francuska ima s Njemačkom

Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova, sada predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, govori o odnosima Hrvatske i Srbije.

Europska komisija u najnovijem izvješću o napretku Srbije uopće ne problematizira srpski zakon o regionalnoj jurisdikciji, čiju promjenu ste tražili uoči otvaranja poglavlja 23 u pregovorima Srbije s EU. Kako to komentirate? Je li to još jedan dokaz da niste uspjeli ugraditi tu promjenu zakona u mjerila EU?

U ovom kontekstu za Hrvatsku je najvažnije, kada je riječ o Europskoj uniji, da postoje kriteriji, tzv. prijelazna mjerila koja Srbija mora ispuniti. Nema tu mogućnosti muljaže, to je zapisano, crno na bijelo. U ovom slučaju Srbija će morati ostvariti dobrosusjedsku suradnju izbjegavanjem sukoba nadležnosti u procesuiranju ratnih zločina. Rješenje je jednostavno: srpski sudovi trebaju biti nadležni za ratne zločine počinjene u Srbiji, a hrvatski sudovi za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj. To je otvoreno pitanje za Hrvatsku i EU i Srbija će ga morati u potpunosti riješiti. A o tome je li Srbija taj i druge kriterije ispunila, odlučivat će države članice EU, znači i Hrvatska, a ne Europska komisija. Inače, zalažem se za politiku čistih računa. Živio, studirao, radio i službovao sam u Njemačkoj i Francuskoj, poznajem te dvije temeljne zemlje našega kontinenta jako dobro, kao i njihov odnos. Želim da Hrvatske postigne odnos sa Srbijom koji Francuska ima s Njemačkom. To je ostvarivo – i nužno.

S druge strane, Komisija u izvješću praktički pohvaljuje Srbiju zbog deklaracije koju je Vučić potpisao s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović. Je li ta pohvala dokaz da je deklaracija pomogla Vučiću?

Mene kao izabranog hrvatskog političara ne zanima je li ona pomogla nekom drugom, nekoj drugoj državi, nego je li ona prije svega pomogla Hrvatskoj. To mora biti polazna točka za svakog hrvatskog državnog dužnosnika.

Dojam je da vaša diplomatska akcija u Vijeću EU prema Srbiji i predsjedničina akcija nisu bile koordinirane, a sada Europska komisija pozitivno ocjenjuje ovo drugo, dok ovo prvo, za što ste se vi zalagali, ignorira. Je li predsjednica zapravo odmogla vašim nastojanjima?

Ponavljam, najvažnije je za Hrvatsku, u ovom kontekstu, da postoje kriteriji u zajedničkoj poziciji s EU koje Srbija treba ispuniti. Ti su kriteriji potvrđeni na Međuvladinoj konferenciji. Oni su obvezujući za sve države članice, ali i za državu koja želi pristupiti Europskoj uniji. A o tome jesu li ispunjeni ili nisu, kako sam već rekao, odlučuju zemlje članice, znači i Hrvatska. Na ljeto, dok sam još bio ministar, formirali smo Vladino povjerenstvo koje nadgledava ispunjavanje tih kriterija. To je mjerodavno. Staro diplomatsko pravilo glasi: protokoli obvezuju, deklaracije ne.

Ako vam je odmogla, nije li to neobično s obzirom na to da ste ne samo došli na vlast iz iste stranke, HDZ-a, nego ste vi osobno bili važan čovjek njezine kampanje?

Čujte, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila je s HDZ-ovom logistikom na izborima. S obzirom na tadašnju popularnost Ive Josipovića, bio je to fantastičan uspjeh, za mnoge neočekivan. Ponosan sam na to da sam sudjelovao u tome. Od početka sam vjerovao u pobjedu. Bila je to vrlo teška bitka.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Zbog čega niste bili prisutni na potpisivanju te deklaracije iako je s druge strane uz Vučića bio njegov ministar Ivica Dačić?

Zato što nisam bio pozvan. Iskreno, nisam nikada razumio kako je došlo do takvog postupanja, ne znam tko je osmislio takvo postupanje. Svatko tko je dobronamjeran, a ja to jesam, vjerovat će da predsjednica Grabar-Kitarović nije, sama je bila ministrica. Iz današnje perspektive to nekome može izgledati i kao podvala njoj. Naime, cijela priča oko toga, ako je sagledamo hladne glave, ispada apsurdna. Prvo, imamo nesrazmjer u zastupljenosti država. Tko su bili akteri? Na jednoj strani imamo predsjednicu Republike Hrvatske. Na drugoj pak strani nema njezina kolege, predsjednika Republike Srbije. Umjesto njega imamo, zamislite, tehničkog predsjednika vlade Srbije i njegova tehničkog ministra vanjskih poslova. Pazite, u Srbiji su izbori održani u travnju, a nova vlada formirana je tek u kolovozu. Sama deklaracija potpisana je u lipnju ove godine. Drugo, u izradi same deklaracije nije sudjelovala hrvatska Vlada, dok ju je srpska čak na jednoj od svojih sjednica službeno usvojila, i to na dan kada je potpisana. To se zove politički nadrealizam.

I sama predsjednica je nedavno, prilikom posjeta Bruxellesu, implicirala da je s Vladom u kojoj ste bili ministar mogla djelovati koordiniranije, da se mogla izbjeći interpretacija da postoje kontradiktorni stavovi.

Kriva sam adresa za takvo pitanje. Hrvatska Vlada, čiji sam bio član, nikakve deklaracije takvog tipa i na taj način nije usvajala. Držali smo se Ustava koji propisuje da predsjednik Republike i Vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike. Recite, molim vas, jeste li ikada od mene kao ministra čuli neku kritiku, neku ružnu riječ na račun te suradnje? Niste. Trudio sam se biti korektan, konstruktivan, uljudan, nikoga prozivao nisam, držao sam se svojih ovlasti.

Mislite li da je predsjednica odlučila potpisati deklaraciju s Vučićem na nečiji nagovor, da ne kažemo pritisak izvana, iz EU ili SAD-a?

Stvarno ne znam. I ne želim vjerovati da je tako nešto moguće.

Kako će izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a utjecati na Europu i na Hrvatsku?

Još nitko ne zna, pa možda ni sam Donald Trump kakva će biti američka politika prema Europi. Što se našeg kontinenta tiče, bit će ključan odnos SAD-a prema Rusiji. Donald Trump ima svoja uvjerenja, čuli smo neka od njih u kampanji, ali kao predsjednik SAD-a morat će uvažiti interese i razmišljanja ključnih snaga koje oblikuju američku politiku. Djelovanje tih snaga, kao što je nedavno ustvrdio i profesor Allan Lichtman, bilo je i odlučujuće za Trumpovu pobjedu. U to sam se i osobno uvjerio u rujnu ove godine kada sam u New Yorku razgovarao s nekoliko utjecajnih ljudi koji su mi, doduše kao njegovi navijači, prognozirali izbor Donalda Trumpa za predsjednika. Kada je o nama Europljanima riječ, mi smo često licemjerni. To posebno vrijedi za onu “staru Europu”. Voli se drugima dijeliti lekcije, glumiti moralnu superiornost, a kada treba djelovati, nema nas nigdje. Sjetimo se samo ratova protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ako Donald Trump, kao predsjednik SAD-a, zaista bude mijenjao američki odnos, primjerice prema NATO-u, onda bi to trebala šansa za nas u Europi da se konačno probudimo i mnogo bolje organiziramo na planu obrambene suradnje. Europske države imaju toliko resursa zajedno, tu su vojske Njemačke, Francuske, Italije, Poljske, Španjolske, da samo njih spomenem. Što se Hrvatske tiče, moramo nastaviti proces emancipacije na planu vanjske i europske politike koji smo započeli početkom ove godine, u prethodnoj Vladi.

Vaš kratki ministarski mandat obilježilo je, među ostalim, i nezgodno otkazivanje bilateralnog susreta s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryjem u trenutku kad ste već letjeli za Washington. Možete li nam otkriti što se tada zapravo dogodilo, jer javnost ima dojam da nije čula cijelu priču?

Kada sam krenuo na put na dogovoreni susret dobio sam informaciju da je američka strana napravila pogrešku u planiranju. Odmah sam prekinuo putovanje, nisam ni htio razgovarati o nekakvim kratkoročnim pomicanjima termina, dan poslije već sam imao dogovoren službeni posjet Češkoj koji sam i ostvario. 
Državni tajnik John Kerry potom me je nazvao i ispričao se. Dogovoren je novi termin za 21. lipnja. Ali, budući da našoj Vladi nije izglasano povjerenje 16. lipnja, nije imalo smisla održati bilateralni sastanak u 
Washingtonu.

>> Vučić poručio Hrvatskoj: Razumjeli smo poruku koju nosi postavljanje Ante Gotovine za savjetnika za nacionalnu sigurnost