Kada se prije 4 godine Ante Gotovina, kao slobodan čovjek vratio u Hrvatsku, u Beogradu je zasjedala vlade Srbije s prvom točkom dnevnog reda posvećenom – Gotovini. Tada je srbijanski premijer bio Ivica Dačić, koji je širio ogorčenje zbog oslobađanja Gotovine. Čak su iz protesta zamrznuli i odnose s Haagom.
Četiri godine poslije, Gotovina je, kao posebni savjetnik ministra obrane Krstičevića de facto ušao u širi sastav nove hrvatske Vlade, što je opet izazvalo reakcije u Beogradu, ali manje i bezazlenije no što se moglo očekivati. Dačić, koji je sada prvi potpredsjednik nove vlade Aleksandra Vučića, šuti, a srbijanski je premijer prvo kazao da ne želi rušiti odnose s Hrvatskom, pa dodao “razumjeli smo poruku postavljanja Gotovine”.
Što to znači? Što je to Vučić razumio? Jedni smatraju da je Vučić poslao poruku da razumije kako je nova hrvatska Vlada “neoustaška”. Drugi misle da Vučić ovom izjavom pokazuje da razumije potez Plenkovića koji si angažmanom Gotovine ojačava desni bok i stišava kritike tog dijela javnosti prema njegovoj vlasti. Zapravo, Vučić je dao takvu izjavu koja omogućava da je svatko shvati kako njemu odgovara. U Srbiji će reći – evo vidiš dobro je odbrusio “ustašama”, a hrvatska javnost će, pak, u Vučiću opet apostrofirati pripadnika četničkog pokreta iz ožujka 1995. koji je, tada kao 25-godišnjak, pobunjenim Srbima u Glini još obećavao kako više nikada neće biti u sastavu Hrvatske.
Plenkovićev odgovor na Vučićevu reakciju bio je jednako zanimljiv – prvo je kazao kako je baš Gotovina čovjek budućnosti, razuma i mira, a onda je rekao da u reakciji iz Beograda ne vidi nešto problematično. Ako javnost, dakle i ne shvaća što je to Vučić razumio, činjenica je da su se on i Plenković, izgleda razumjeli, te da angažman Gotovine neće ugroziti odnose Hrvatske i Srbije. A ako se hrvatski i srbijanski premijer razumiju u vezi s Gotovinom, onda se već može nazrijeti pomak i u odnosima Zagreba i Beograda. Koliko god to bogohulno zvučalo, u Banskim dvorima, kažu, očekuju da će angažiranje Gotovine stvoriti i pretpostavke za pomak i u odnosima sa Srbijom!?
Gotovina je simbol hrvatske državotvornosti i bilo bi zanimljivo vidjeti nekog drugog hrvatskog političara koji bi se pokušao u tome natjecati s Gotovinom. Angažman Gotovine, dakle, jest i poruka Beogradu, u kojoj je Vučiću poručeno da je Zagreb spreman te odnose relaksirati, u skladu sa svojim nacionalnim interesima, pogotovu jer se u “regiji” mijenja geopolitika, pa bi RH i Srbija sređivanjem svojih odnosa olakšale i svoje buduće pozicije u toj geopolitici.
Gotovina je u ovu kombinaciju ušao sasvim svjesno i premda nije dobio formalno operativnu funkciju i premda je on ne doživljava kao političku, jasno je da je dao svoj politički maksimum. Do sada se uvijek javljao u ključnim trenucima – kada je iz zatvora poručio Hrvatima da glasaju na referendumu za ulazak u EU, kada je pozdravio članstvo u NATO-u i sada jer je dao “vjetra u leđa” novoj hrvatskoj Vladi. General se ne bi politički angažirao da ga za taj potez nije inspirirala potreba zaštite hrvatskog nacionalnog interesa. Kad se vratio, izjavio je da “rat pripada prošlosti” i da se neće politički angažirati, osim ako to bude u interesu države i naroda. Prošle je godine jedan Vučićev ministar kazao da je sada u Srbiji na vlasti generacija političara koja se ne stidi govoriti ono što misli njihov narod. Kako su u hrvatskoj Vladi dvojica ministara koja su bila ratni zapovjednici, Damir Krstičević, zapovjednik 4. Gbr., i Tomo Medved, načelnik stožera 1. Gbr., a sada je još Plenković,angažirao njihova ratnog zapovjednika Gotovinu – jasno je da je i u Zagrebu na vlasti generacija političara koja se ne stidi govoriti što misle Hrvati. Što bi rekao Vučić – razumijemo se, zar ne?!
