Partizani ne samo da su se hrabro borili protiv okupatora kad su bili praktički djeca nego su istodobno i najzdraviji dio hrvatske nacije, a povrh svega i veliki zavodnici i ljubavnici. Takav se zaključak, naime, može izvesti nakon što se razvrstaju podaci o mirovinama sudionika NOB-a koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Iako je od završetka Drugog svjetskog rata prošlo čak 68 godina, hrvatska država još isplaćuje 28.334 "boračke penzije" koje porezne obveznike godišnje stoje oko 934 milijuna kuna.
Oštećeni devedesetih
Naravno, nije riječ samo o izravnim sudionicima NOB-a nego i o njihovim obiteljima koje su naslijedile mirovine. Živih je 9325 izvornih sudionika NOB-a koji primaju mirovinu, ali je 19.009 korisnika obiteljskih mirovina. Nevjerojatan je podatak da najmlađi korisnik "boračke penzije" ima samo 71 godinu, što znači da je na kraju Drugog svjetskog rata imao tri godine. Taj podatak bio je čudan i predsjedniku Saveza antifašističkih boraca i antifašista Ratku Maričiću koji nam u telefonskom razgovoru nije mogao objasniti o čemu je riječ. Tek smo naknadno u HZMO-u dobili objašnjenje da je riječ o djeci koja su bila u izbjegličkim logorima poput El Shatta te da su po toj osnovi dobili "borački status".
Ratko Maričić naglašava da je većina umirovljenika iz Drugog svjetskog rata odradila cijeli radni staž.
– Njihova je jedina povlastica bila u tome što im se staž koji su proveli u ratu računao u uvećanom trajanju. Nitko od njih nema mirovinu samo zato što je bio pripadnik NOR-a, već zato što ju je zaradio na poslu. Prosječan im je staž od 25 do 35 godina – kaže Maričić kojega je također iznenadio podatak da najmlađi korisnik obiteljske mirovine ima samo 12 godina. On je tu mirovinu vjerojatno naslijedio od oca koji je bio sudionik partizanskog pokreta. Na naše pitanje ima li previše mirovina iz Drugog svjetskog, ali i Domovinskog rata Maričić kaže da je njegov stav da se društvo treba pobrinuti za sve koji su uzeli pušku u ruke i branili državu i ljude. Pritom Maričić ne misli samo na sudionike NOB-a nego i na sudionike Domovinskog rata. Iako kaže da mirovine opterećuju proračun, Maričić smatra da ih ne treba smanjivati. Požalio se da su sudionici NOB-a oštećeni početkom 90-ih kada su im smanjene mirovine.
Upitan i Fumić?
Predsjednik Hvidre Josip Đakić ističe da bi korisnici partizanskih mirovina trebali imati 90 ili 100 godina ili su, dodaje ironično, imali samo 5 ili 10 godina kad su krenuli u rat protiv okupatora. To je vrlo upitno, kao i mirovina Ivana Fumića (bivšeg predsjednika Saveza antifašističkih boraca koji je rođen 1930. godine, nap. a.) koji je, kaže, 1945. godine bio jako maloljetan. Đakić spominje i da je čuo priče o raznim malverzacijama, ali da ne može potvrditi njihovu istinitost.
– Bilo je čak ženidba na brzinu s rodbinom kako bi mirovina ostala u obitelji. To bi svakako trebalo provjeriti – tvrdi Đakić dodajući da je čuo priču da se jedan korisnik "partizanske mirovine" neposredno prije smrti oženio sestričnom kako bi ona mogla "uživati" u mirovini.
Đakić sarkastično zaključuje da je to svjetski fenomen jer toliko godina nakon Drugoga svjetskog rata ima toliko "boračkih penzija". I Đakiću smo postavili pitanje ima li previše partizanskih, ali i braniteljskih mirovina u Hrvatskoj te može li hrvatsko društvo podnijeti takav izdatak. Predsjednik Hvidre smatra da može, ali samo uz uvjet da podigne ekonomiju. – U ovom trenutku to teško ide jer sve u državi ide u propast pa je onda teško podmiriti i sve obveze – smatra Đakić.
Jednostavno ozenio punicu koja he tada imala kcerka staru kao i on , spava sa kcerkom a bere punicinu penziju koja hrani kceku zeta i unucad.