Darko Stiplošek (13) spasio svoga vršnjaka Stjepana iz zaleđene Đole

Mislio sam da ću se utopiti, no živ sam zahvaljujući Darku

Foto: Davor Javorović/Pixsell
Mislio sam da ću se utopiti, no živ sam zahvaljujući Darku
20.11.2009.
u 20:36
Čak 4461 hrvatsko dijete ove godine prima nagradu za humano i hrabro djelo jer su se solidarnošću i dobrotom istaknuli cijeli razredi, pa i škole
Pogledaj originalni članak

– Bio je prohladan zimski dan. Sa sestrom i prijateljicom sjedio sam u sjenici kraj darđanskog jezera Đole. Na sredini sam ugledao bocu i najednom odlučio: Idem po nju. Stao sam na led i krenuo. Kad sam došao blizu boce, led je odjednom počeo pucati. U trenu sam se našao u ledenoj vodi koja me vukla prema dnu. Bio sam siguran da ću se utopiti. A onda sam na obali ugledao svog prijatelja Darka – 25. siječnja 2009., dana kada se ponovno rodio, sjeća se danas Stjepan Hegeduš (13) iz Darde.

– Hodao sam uz obalu i vidio komešanje. Zapazio sam da se netko utapa. Stjepan! Ljudi su gledali, ali nitko nije bio dovoljno hrabar da stane na tanak led. U sekundi sam odlučio potrčati. Na površini sam vidio dasku i otišao po nju. Došao sam do Stjepana, pružio mu dasku, ali onda sam i ja propao. Do struka.

Nekako sam se uspio izvući iz vode, ponovno sam stao na led i Stjepanu pružio dasku. On se uspio uhvatiti, a ja sam ga svom snagom vukao na površinu i na kraju ga i uspio izvući iz ledene vode – 25. siječnja 2009., dana kad je prijatelju spasio život, sjeća se danas Darko Stiplošek (13) iz Darde. Dječaci su nakon toga traumatičnog događaji postali još bolji prijatelji, a hrabri Darko jedan je od 4461 hrvatskog djeteta, malih heroja, koje su svjedoci njihova junaštva prijavili za nagradu Nipetnišest, koju već četvrtu godinu dodjeljuje udruga Plavi telefon.

Mami obećao automobil
Prijava je pristiglo 39, ali nagrađenih je toliko jer su se herojima pokazali i cijeli razredi, pa i škole... No, umjesto hrabrog dječaka Renata Rusana iz Podravskih Sesveta nagradu preuzima njegova ponosna, ali i neutješna majka Mirjana. Renato, kojem bi sada bilo petnaest godina, utopio se 28. veljače spašavajući od utapanja na lokalnoj šodrani svoje dvanaestogodišnje bratiće Karla i Krunu.

– Što se točno dogodilo toga dana nitko ne zna, no dječaci kažu da ih je Renato, koji je bio izvrstan plivač, gurao iz vode van. Navodno su bacali kamenčiće, ali se ne sjećaju kako su uopće završili u vodi – kaže Renatova majka Mirjana.

Renato nije, kaže, bio poput ostale djece. Bio je smiren i vezan uz dom i dok su njegovi prijatelji išli na igralište, on je radije ostajao u kući.

– Pošto mu je umro otac, brinuo se kako ću ja dalje, i kao jedini muškarac u obitelji, prihvatio se uloge glave kuće – pripovijeda majka. Suze joj zaiskre u očima kad se sjeti kako je govorio da će se zaposliti nakon osnovne škole, tako da ona više ne mora raditi. I da će joj kupiti automobil...

– Svi su plakali za malim herojem na oproštajnoj zabavi osmih razreda ove godine na kojoj su puštali slajdove s Renatovim slikama – prisjeća se Renatova razrednica Zdenka Posavec Hanžek koja ga je i prijavila za nagradu.

Ni pothvat Valentine Štambuk (15) iz zadarskog Kožina nije, na žalost, imao sretan kraj. Čuvši vijest o teško oboljeloj Martini Pirić iz Čepina, Valentina je napravila kutije, rasporedila ih po razredima OŠ “Petar Preradović” i odlučila prikupiti novac za pomoć djevojci. Donacija, na žalost, nije pomogla Martini. Djevojka je umrla od zloćudnog tumora na prsima i želucu.

Učinila bi opet isto
– Opet bih učinila isto. Kad sam tu djevojku vidjela na televiziji, užasno me pogodila njezina bolest. Odmah sam se dosjetila da bih mogla prikupiti neki novac iako sam znala da neće biti puno jer nas je u područnoj školi samo pedesetak. Svi su se rado odazvali.

U tih tjedan dana skupili smo možda 100 eura, no i to će, nadala sam se, Martini dobro doći – kaže nam Valentina, danas učenica prvog razreda Gimnazije Jurja Barakovića. S Martinom je Valentina stupila u kontakt putem Facebooka.

– Onda sam je jednog dana i nazvala – sjeća se Valentina – i kad sam čula da je mojih godina, sva sam se raznježila. Rekla sam joj što pokušavam učiniti za nju, ona mi je zahvalila...

– Zbog ljudi kao Valentina, moja je Martina mislila da se njezin život nikada neće ugasiti – kroza suze nam je rekla njezina tužna majka Marija.

Mali su ljudi napravili veliko djelo, zbog čega se bolesna Martina osjećala posebnom. Umrla je sretna, kaže njezina majka Marija.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

RA
rackizel
08:43 21.11.2009.

Citat:Mislio sam da ću se utopiti,... Kraj citata. Najgore od svega je što država ne želi da mladi nauče plivati. Nekad su djeca morala odlaziti na bazene i učiti plivati. Danas u, sad voljenom, kapitalizmu djeca nemaju noavca za odlazak na učenje plivanja. Znam članak nije o tome, ali je krajnje vrijeme da se netko pobrine kako djeca ne bi početkom lejta punile naslovnice samo zato što nisu znala plivati. Nije dovoljno na rubovima zamrznutih jezera, bara, rijeka, postaviti tablu upozorenja. Potrebno je to usaditi djeci u glavu dok su još u školskim klupama. Kako se može policija uključiti u obrazovanje o ponašanju u prometu, tako bi mogli i iz ministarstva školstva obrazovati osobu koja bi djeci predaval po školama o zimskim opasnostima. No, kod nas je školovanje djece naprosto nužna pojava koja i tako opterećuje državni proračun pa ako očekivati da djecu nešto i uče.