Mišljenje sutkinje, a ne presuda vijeća, nije smjelo otići sa suda!

Mirjana Juričić dodatno je zakuhala i dala poleta ostrašćenim tumačenjima poništenja odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u slučaju Milana Bandića. Za Jutarnji list izjavila je da “osjeća duboku nelagodu” što se ističe da iza svega stoji cijeli VUS jer je riječ o odluci samo jednog sudskog vijeća. Smatra promašenim pozivati se na odluku Ustavnog suda u slučaju Karamarko pa tvrditi da ona automatski mijenja sudsku praksu. Tvrdi i da sporna odluka nije ni smjela otići sa suda jer je suprotna dosadašnjim odlukama tog suda pa se o njoj prethodno trebalo izjasniti na općoj sjednici svih 20 sudaca Visokog upravnog suda.

Doduše, onda valja reći da baš i nije kolegijalno, pa ni etično, da jedna sutkinja, čak i da je u pravu, javno komentira odluke kolega. Poništenje etičke osude Bandića sigurno nije prva presuda VUS-a s kojom se ne slažu svi suci tog suda. Odakle onda baš u povodu tog slučaja potreba za javnim izražavanjem “osjećaja duboke nelagode”? Zbog Bandića ili zbog prava? Zar bi se sad i ostalih 15 sudaca trebalo javno izjašnjavati!? I po čemu je relevantnije mišljenje jedne sutkinje od mišljenja triju sutkinja i evidentičarke, pa i od službenog očitovanja suda.

Pogrešna primjena ZSSI-ja

Ali, vratimo se na bit, na to što su sutkinje Senka Orlić-Zaninović, Evelina Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek presudile, zašto i radi li se o izmjeni sudske prakse. Odluka Povjerenstva poništena je po prigovoru odvjetnice Ksenije Vržine iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri zbog pogrešne primjene članka 5. ZSSI-ja o načelima djelovanja dužnosnika, koji ne može sam po sebi biti osnova za utvrđenje deklaratorne povrede te odredbe. U poglavlju o “kršenju odredaba ovog zakona” propisane su sankcije koje se mogu izreći za točno precizirana kršenja odredaba iz 10 članaka ZSSI-ja. Ali, u tom nizu nema članka 5. o načelima djelovanja. Stoga, obrazlažu sutkinje, Povjerenstvo nije imalo temelja deklaratorno, bez izricanja sankcije, utvrđivati povredu te odredbe.

Načela djelovanja mogu se dovoditi u vezu samo s odredbama tih deset članaka za kršenje kojih su predviđene sankcije. Tako da je promašen sarkazam profesora s Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu Vedrana Đulabića, doduše u ležernom izdanju na Facebooku, kako su ta načela “zapravo poezija”. Jer, i sutkinje smatraju da ta načela imaju svrhu, ali ne onu koju im je Povjerenstvo u svojoj kreaciji dalo, nego onu koju je zakonodavac htio.

Prof. Đulabić je ironično dodao i kako je “u redu pozivati se na stajališta Ustavnog suda koja zapravo ne postoje”. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović već pri objavi odluke u slučaju Karamarka rekao je da njihova odluka neće utjecati na rad Povjerenstva, pa ni pomoći, a ni odmoći bilo kojem dužnosniku. Jer, Ustavni sud izbjegao je očitovati se o tomu kako Povjerenstvo primjenjuje članak 5. ZSSI-ja. To je prepušteno upravnim sudovima pa stoga nije ukinuta i odluka Povjerenstva. Od sudova je traženo da odgovore na pitanja Karamarkovih odvjetnika Vesne Alaburić i Ive Farčića: je li Povjerenstvo ovlašteno utvrditi povredu načela djelovanja ili je dužno takvo utvrđenje povezati s konkretnom odredbom koju je dužnosnik povrijedio; je li utvrđenje o povredi načela djelovanja dopušteni oblik sankcioniranja dužnosnika, koja je pravna osnova te povrede i sankcije, te ima li Povjerenstvo ovlasti izricati sankcije izvan slučajeva iz poglavlja o kršenju odredbi ZSSI-ja?

Izdvojena mišljenja sudaca

Stav o tim pitanjima u izdvojenim mišljenjima zauzeli su jedino suci Lovorka Kušan i Andrej Abramović, koji se nisu složili s odlukom većine o povredi Karamarkovih ustavnih prava, te Miroslav Šumanović koji smatra da je trebalo riješiti sve kontroverze i ukinuti odluku Povjerenstva koja se temelji na frapantno pogrešnim načelima odnosno pristupu koji ga asocira na preddemokratsko razdoblje prije 1990. jer ne razlikuje državne i stranačke aktivnosti. Sporna zadaća dana upravnim sudovima u većinskoj odluci Ustavnog suda nije obvezatna samo u slučaju Karamarka već u svim slučajevima slične pravne i činjenične osnove, pa je vijeće VUS-a stoga istaknulo kako su pri odlučivanju imali na umu obvezatnost odluke Ustavnog suda s (podupirućim) izdvojenim mišljenjima (i suca Gorana Selanca, nap. a.).

Odluka VUS-a u slučaju Bandić prva je pravomoćna presuda u kojoj se udovoljava toj obvezi. Već na logičkoj razini jasno je da nema prijašnje sudske prakse jer onda ne bi imalo smisla tražiti odgovore koje su sudovi već dali. Pravomoćna odluka VUS-a obvezujuća je za Povjerenstvo, a obraćanje Glavnoj državnoj odvjetnici radi aktivacije izvanrednog pravnog lijeka legitiman je put, uspjeh kojega ovisi o ocjeni Zlate Hrvoj Šipek, a onda i o stavu Vrhovnog suda. U međuvremenu, moguće je i da u nekim od preostalih slučajeva o kojima se odlučuje, pa i u slučaju Karamarka ili premijera Plenkovića, neko drugo vijeće VUS-a zauzme stav da Povjerenstvo ispravno primjenjuje članak 5. ZSSI-ja. Tek tada bi se o tomu trebalo izjasniti na općoj sjednici VUS-a, kao što je u slučaju Thompsonovih Čavoglava bio slučaj na Visokom prekršajnom sudu.