Ovih je dana slavni norveški autor krimića Jo Nesbø boravio u Hrvatskoj predstavljajući roman “Macbeth”, što je izazvalo veliki interes medija i čitatelja.
Samokritični kakvi već jesmo, postavljali smo mu sugestivna pitanja u stilu “kada vam u vašoj nekoruptivnoj arkadijskoj Norveškoj ponestane inspiracije u vezi korupcije, koja je uostalom sestra kriminala, slobodno se poslužite bogatim hrvatskim korupcijskim arsenalom po čemu smo znameniti u cijeloj EU”. Nesbø je bio pristojan gost pa je rekao da i u Norveškoj ipak ima i ponešto korupcije, što je nas, doživotno korumpirane, valjda trebalo utješiti. Naravno, Nesbø je u Hrvatsku došao iz bogate skandinavske zemlje u kojoj je životni standard puno viši nego u Hrvatskoj. Ali to znaju već i vrapci na grani. No, Nesbø je došao iz Skandinavije koja se puno puta u cijelom svijetu reklamira kao nedostižni uzor demokracije, pravednosti, uspješnosti i društvenog sklada. Naravno, Norveška je zemlja susjed Švedskoj. I jedna i druga zemlja uživaju sveopći ugled u svijetu i vjerojatno su među najuređenijim zemljama. Ali, eto ti vraga.
Pa baš se u Švedskoj dogodio jedan od najvećih skandala koji se uopće mogao dogoditi, a tiče se i korupcije. Riječ je, naravno, o skandalu zbog kojeg ove jeseni neće biti dodijeljena Nobelova nagrada za književnost jer su se u Stockholmu malo zaigrali i po pitanju seksa i po pitanju korupcije i po pitanju premreženosti osobnih i javnih interesa i po pitanju odavanja tajni. Eto korupcije i u blaženoj Skandinaviji. Nema je samo na idiličnom jugoistoku Europe ili na brdovitom Balkanu ili u eksplozivnim zemljama Trećeg svijeta. Nesbø ne mora putovati u daleku Hrvatsku kako bi učio o društvenim anomalijama i dobivao ideje za nove kriminalističke zaplete.
Dovoljno je zaviriti u susjedstvo, kod megaorganiziranih Šveđana čiji su časni akademici napravili takvu globalnu frku da je ne bi mogli razriješiti niti Harry Hole, James Bond i Mata Hari zajedno. Ali da. Ako ste mislili da se Skandinavci naslađuju svojim korupcijskim potencijalima i dometima, onda se grdno varate. I dok bismo mi cijelom svijetu zdušno trubili o našim koruptivnim sudovima, političarima, akademicima, doktorima, policajcima, novinarima, članovima žirija koji dodjeljuju nagrade i slično, Skandinavci o tome dostojanstveno šute i ponašaju se kao onaj neodoljivi noj koji gura glavu u pijesak. Tako je i Nesbø kojeg sam ciljano pitao za veliki skandal oko Nobelove nagrade za književnost kratko rekao:
“Ne znam što se događa u Švedskoj”, kao da je školovan u najelitnijim diplomatskim školama Zapada. Zna čovjek da ne treba uvijek pod svaku cijenu odgovoriti na svako pitanje. Tako Skandinavac Skandinavcu čuva leđa. I tako čuva mit o Skandinaviji kao području koje je odavno raskrstilo sa zločestom korupcijom i koje nam treba biti uzor. Nama ogrezlima u korupciju svake vrste koji smo o korupciji beznadežno ovisni, dok su zapadnjački apostoli demokracije tu korupciju navodno odavno iskorijenili. Što je slučaj s Nobelovom nagradom i zorno dokazao.