Međunarodna kampanja za zabranu nuklearnog oružja (ICAN) dobila je Nobelovu nagradu za mir kao “vodeći čimbenik civilnog društva u nastojanju ostvarenja zabrane nuklearnog naoružanja prema međunarodnim zakonima.”
Zalaganja ICAN-a rezultirala su prvim pravno obvezujućim Sporazumom o zabrani nuklearnog oružja. Iako je 120 članica UN-a glasovalo za usvajanje Sporazuma, ono je ipak samo simbolično s obzirom na to da devet članica za koje je poznato da posjeduju nuklearno naoružanje poput SAD-a, Rusije i Kine, bojkotiralo glasovanje. Više je razloga zašto je upravo organizacija koja skuplja više od 460 nevladinih institucija u 101 zemlji svijeta ove godine neočekivano dobila prestižnu nagradu Norveškog odbora za Nobela. Prvenstveno, radi se o sveprisutnoj temi nuklearnog naoružanja Sjeverne Koreje i posljedično, odgovora s američke strane, kao i nesigurnoj budućnosti Iranskog nuklearnog sporazuma.
Pokret koji je ovjenčan Nobelovom nagradom koristi zalaganja Carla Sagana, koji je proučavao utjecaj na okoliš eventualnih nuklearnih eksplozija. Smatrao je da bi nuklearni rat “mogao završiti bez pobjednika jer bi uništio planet onakvog kakvog ga poznajemo.” Riječ je o kampanji nuklearne zime, koja govori o tome da upotreba nuklearnog oružja ne bi imala pobjednika – posljedice bi bile pogubne za cijeli svijet. Ova teorija dobila je globalan karakter upravo zahvaljujući konceptu, simulacijama svog odvijanja, a ne čvrstim dokazima. Uostalom, što je i logično – moguće je imati samo jedan eksperiment, koji bi ih potvrdio ili osporio, ali ne bi bilo svjedoka da te rezultate spoznaju.
Činjenica je da zemlje koje su odustale od nuklearnih programa to nisu učinile zbog velikog plana ili ratifikacije sporazuma, nego zbog konkretnih političkih i ekonomskih beneficija poput Brazila, Južne Afrike, Argentine, Ukrajine, Bjelorusije i Kazahstana. Promoviran Sporazum o zabrani nuklearnog naoružanja ne podržava ni NATO, čiji je glavni tajnik (Norvežanin) Jens Stoltenberg rekao da će “NATO ostati nuklearni savez.
” Ako pogledamo povijest, nakon hladnog rata glavnina rasprava bila je vezana uz prestanak širenja nuklearnog naoružanja i prisiljavanje na odustajanje od njegova pribavljanja, u skladu s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja kojim su se glavne nuklearne sile – SAD, SSSR i Velika Britanija još 1968. obvezale da neće pomoći drugim zemljama u dobavljanju ili proizvodnji nuklearnog naoružanja.
Mogu li dogovori između neprijateljski nastrojenih i ekonomski nerazmjernih zemalja uistinu dovesti do potpunog uništenja oko 15.000 komada nuklearnog oružja u svijetu, za što se zalaže ICAN ili se radi tek o pozitivnoj inicijativi vizionara bez mogućnosti stvarne aplikacije u današnjem svijetu.
