Prošlo je dva tjedna otkad su Vedranu Šajnoviću iz Mlake Antinske u jutarnjim satima nestala tri psa. Dvije kujice jazavčarke, Zeku Peku i Malu, pronašao je nakon tjedan dana odbačene na smeću, ubijene su iz vatrenog oružja. Hrvatsku ovčarku Lindu nije pronašao, ali i dalje je traži i nada se nekom čudu.
– Netko za ovo mora odgovarati. Vidio sam lovce ispod vrta. I nisam samo ja čuo da pucaju, ima još svjedoka. Čekam da policija obavi svoj posao do kraja, vjerujem da hoće – kaže nam V. Šajnović koji je utjehu pronašao u malenoj Tonki, potomku njegove Linde. Samo da mu je saznati gdje je, makar da se oprosti od nje. Patke i guske koje su mu lovci ubili nekako je preživio, ali s gubitkom pasa teško se nosi.
U malom selu, u kojem živi možda 40-ak stanovnika, od nedjelje 30. siječnja ne prestaju priče o svemu što lovci rade. Doznajemo tako da ovo nisu prvi psi koje su ubili lovci, traje to već godinama. A svaki seoski pas zna u kojem dvorištu živi, iako dvorišta nemaju ograde. I niti s jednim psom nikada nije bilo problema. Vedranove patke i guske, kažu nam, prava su atrakcija. Nerijetko ljudi u selo dolaze baš zbog njih, da ih gledaju dok plivaju Vukom.
– Strašno je to što su napravili Vedranu, ne samo psima, već i patkama i guskama. A milina ih je vidjeti. Ubijaju lovci sve na što naiđu, pucaju gdje god stignu. I meni su ubili kujicu, našao sam je na putu do groblja koje je od moje kuće udaljeno oko 150 metara. I sad imam pse i bojim se za njih – kaže nam jedan od mještana (podaci poznati redakciji) i objašnjava da se ljudi boje i na groblje, ne znaju kad će lovci zapucati.
Puno konkretnija je Osječanka Dunja Jularić Bradašić, za ubojstvo svoje kujice Jessie, koja je ubijena u Antinu, optužuje Lovačko društvo Šljuka iz Antina. Upravo ono čije je lovce i Vedran Šajnović vidio kad su nestali njegovi psi.
– Moja kujica bila je kod bake na čuvanju, tada nisam imala pojma što se tu događa. Kasnije sam doznala da je u posljednjih pet godina ubijeno 20 pasa – kaže nam i priča kako je njezina kujica nestala 31. siječnja 2020. godine. Odmah je sve prijavila, kontaktirala i lokalnu udrugu, po selu oblijepila plakate. I onda je 2. veljače dobila dojavu da je Jessie ubijena i da leži u kanalu, samo stotinjak metara od bakine kuće.
– Pronašla sam tijelo, prijavila policiji da je ubijena. Sljedeći dan došla je kriminalistička policija, utvrdili su da je pas ustrijeljen puščanim projektilom. Nisu je slali na razudbu, ali su obavijestili Državno odvjetništvo – govori nam D. Jularić Bradašić i dodaje da je u kanalu u kojem je pronašla Jessie bilo još ubijenih pasa. Iako je utvrđeno da je tog dana bio organizirani lov Lovačkog društva iz Antina, Državno odvjetništvo nije pronašlo elemente kaznenog djela.
– Kako iz rezultata provedenih izvida proizlazi da je pas najvjerojatnije ustrijeljen od članova Lovačkog društva Šljuka iz Antina prilikom odstrjela štetočina, isti se nalazio bez nadzora u predviđenoj zoni za odstrel životinja uslijed čega je na neutvrđeni način ustrijeljen. Nisu utvrđeni elementi kaznenog djela – napisala je zamjenica općinske državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva Vinkovci. Veterinarska inspekcija provela je nadzor, utvrdila da je 2. veljače 2020. proveden lov, ali lovnik koji vodi nadzor u Lovačkom društvu izjavio je kako nema saznanja da je netko ubio psa. Lovna inspekcija, pak, zaključila je da nije nadležna za daljnja postupanja. No, Dunja Jularić Bradašić nije odustala, sama je podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog lovca, člana Lovačkog društva Šljuka Antin. Postupak je još u tijeku.
Istom Lovačkom društvu poslali smo upit vezan uz nestanak i ubojstvo pasa 30. siječnja, u vrijeme kad su njihovi lovci viđeni u Mlaki Antinskoj. Na pitanja tko je od članova Društva tog dana bio u lovu i kakve sankcije očekuju lovce koji su ubili pse odgovorili su nakon nekoliko dana, kad je policija već objavila da provodi kriminalističko istraživanje. Odgovaraju kako je navedenog dana Lovačko društvo Šljuka Antin sudjelovalo u organiziranom redovnom lovu na divljač fazana i grabežljivce (lisicu, čaglja, šojku). Kažu, početak lova bio je u 9 sati pa se u navedeno vrijeme, oko osam, članovi društva nisu nalazili u lovu kod naselja Antinska Mlaka, niti je itko od članova sudionik odstrela pasa koji su ubijeni i pronađeni šest dana od samog događaja. Napominju u svom odgovoru da članove Društva nije kontaktirao nitko od nadležnih službi, niti im je događaj prijavio vlasnik ili netko od mještana. Objasnili su i da eventualne mjere protiv počinitelja ovog djela propisuje Statut Društva i u nadležnosti su Stegovnog suda društva, a za disciplinske povrede predviđene su opomene, ali i isključenje iz Društva.
Većinu svog odgovora, očitovanja, kako su ga nazvali, posvetili su podučavajući autoricu ovog članka što je bila dužna učiniti. Pa tako kažu (prenosimo originalnu izjavu):
– U svezi ovog događaja smatramo da ste od vašeg informatora bili dužni pribaviti sve relevantne činjenice koje se odnose na sporni događaj propisane Zakonom o lovstvu – je li vam vaš informator bilo kojim dokazom potkrijepio dokaz o vlasništvu ubijenih pasa, gdje su se točno i na kojoj udaljenosti od naselja Antinska Mlaka nalazili psi koji su ubijeni i sa kojom vrstom oružja, je li su tom prilikom psi bili pod nadzorom njihovog vlasnika, gdje su točno psi pronađeni i je li u svezi s tim angažiran netko od ovlaštenih veterinara radi obavljanja obdukcije pasa radi utvrđenja uzroka smrti i je li ovaj događaj prijavljen policiji od strane vlasnika – piše u očitovanju. Dodaju još i sljedeće:
– Smatramo da ste se prije vašeg obraćanja LD Šljuka Antin bili dužni obratiti nadležnoj policijskoj postaji i tražiti podatke o prijavi ovog događaja i počiniteljima ovog djela.
Nije baš jasno kako Zakon o lovstvu propisuje sporni događaj, jer ubijanje pasa nije propisano niti jednim zakonom. Dapače, ubijanje pasa zabranjeno je i kazneno je djelo. I nije bitno je li pas bio na 100 ili 150 metara od kuće, je li bio sam ili s vlasnikom. Pas nije divljač, lovci nisu zaduženi za zbrinjavanje pasa bez nadzora, a naročito ne za njihovo ubijanje. Ovi lovci to, izgleda, ne znaju. Ali zato znaju što bi netko drugi trebao napraviti. Dokazuju to i svojim očitovanjem, u kojem elemente kriminalističke istrage opisuju kao zadatak novinara. Iako je u vrijeme kad su pisali očitovanje policija već radila svoj posao. I da, misle da mogu i prijetiti, jer prije nego su poslali očitovanje nazvali su s broja mobitela uz koji je zapisano ime glasnogovornika Lovačkog društva. Napomena izrečena u razgovoru, 'Pazite kad budete pisali da nam ne naškodite', upravo je to – prijetnja.
Krvoloci, žedni krvi! Ubijanje je "sport" ?!?!