Premda evanđelja gotovo ništa ne donose o Isusovu djetinjstvu, mladosti i odrastanju, postoji literatura s mističnim vizijama pojedinih kršćanskih mističara, koje službena Crkva tretira u rangu privatnih objava, dakle neobveznih za crkveni nauk, ali vjernicima se ne brani takva literatura. Jedna od najpopularnijih knjiga je ona talijanske mističarke Marije Valtorte "Evanđelje kako mi je bilo objavljeno", koja detaljno prati Isusov život u čak 10 knjiga, a obuhvaća i razdoblje djetinjstva i mladosti.
Tako od Valtorte doznajemo kako je Isus već kao mali dječak počeo pomagati Josipu u radu, odnosno kako se igrao u dvorištu, a Josip mu je dao malo oruđe za rad, koje je pripremio posebno za njega.
"Tako ću ti pomagati", reče lsus sa smiješkom. "Tako ćeš mi pomagati i postati marljivi drvodjelac. Dođi ga vidjeti." Uđu u radionicu. Josip mu pokazuje mali čekić, malu pilu, male odvijače, blanju kao za lutku, sve položeno na mali stolić budućeg drvodjelca: stolić prilagođen visini malog Isusa. "Gledaj: ako hoćeš piliti, ovo se drvo ovako podupre. Uzme se pila ovako i, pazeći da ne ide k prstima, pili se. Pokušaj."
I pouka počinje. lsus, postavši crven od naprezanja, stisnuvši usne, pažljivo pili i zatim gladi daščicu. I premda je malo iskrivljena, čini mu se lijepa. Josip ga hvali i poučava da radi strpljivo s ljubavlju. Tog časa vraća se Marija koja je sigurno bila izvan kuće i pojavi se na vratima i promatra. Oni je ne vide, jer su joj okrenuti leđima. Mama se smiješi kada vidi kako uporno lsus barata blanjom i ljubav s kojom ga Josip poučava, piše Valtorta u svome viđenju, dodajući kako Josip nije dopustio da Isus ljenčari u besposlici, nego ga je odmalena počeo uvoditi u posao.
Valtorta opisuje i Isusovu igru s djecom i rođacima s kojima se igrao prizora iz Starog zavjeta, poput izlaska iz Egipta.
"Jedan od dječaka predlaže: 'lgrajmo se izlaska iz Egipta. Isus će biti Mojsije, ja Aron, ti Marija.'" Dječaci idu na dno vrta i odande, pjevajući psalme, dolaze prema kući. Isus je naprijed i pjeva svojim srebrnim glasićem psalme. Iza Njega idu Juda i Jakov podržavajući male tačke koje su podignute na rang tabernakula. Ali, jer su još morali igrati i ulogu naroda, osim Arona i Jozue, svezali su si, s razvezanim opasačima, ostala kola u minijaturi za noge i tako idu naprijed, ozbiljni kao da su pravi glumci. Prođu kroz cijele brajde, prolaze ispred vrata gdje je Marija i Isus kaže: "Mama, pozdravi Kovčeg koji prolazi." Marija ustaje sa smiješkom i nakloni se Sinu koji prolazi sjajući se u svijetlu sunca. Potom se Isus popne na stranu brijega koji graniči s kućom, pa i s vrtom; uspravi se iznad spilje i govori Izraelu.
Tumači Zakone i obećanja Božja, označuje Jozuu kao vođu, zove ga k Sebi i Juda uzlazi na strminu. Ohrabruje ga i blagoslivlje. Zatim si daje načiniti jednu pločicu (to je široki list smokve) i piše kantik i čita ga. Ne čitav, ali dobar dio, i čini se upravo kao da ga čita s lista. Zatim se oprašta s Jozuom koji ga plačući grli i uzlazi na više, upravo na vrh strmine. I ondje blagoslivlje cijeli Izrael, to jest dvojicu prostrtu na zemlji. Potom leže na kratku travicu, zatvori oči i kao da umire", opisuje Valtorta igru dječaka te opasku starijih koji su ih gledali "kako se Isus može sjećati onoga kantika tako dugog i teškog i svih onih blagoslova?", na što se Marija se smiješi i jednostavno odgovara: "Ima vrlo dobro pamćenje i jako je pažljiv kad čitam."
Iz njezinih viđenja doznaje se da je Marija bila Isusova učiteljica i da mu je čitala Stari zavjet, a on je upijao poput spužve te da su ona i Josip odlučili da Isus ne ide u školu, nego da ga podučava Marija, što su prihvatili i roditelji njegovih rođaka, pa je Marija bila učiteljica trojici dječaka.
Valtorta ovako opisuje Isusov izgled: Isus je lijep dvanaestogodišnji dječak, visok, skladno građen, jak, ali nije debeo. Čini se da je stariji, nego što jest; zbog svoje građe. Već je visok toliko da doseže majčina ramena. Lice mu je još okruglo i ružičasto, lice Isusa djeteta, koje će kasnije, u mladenačkoj i muževnoj dobi, postati tanje i primiti boju bez boje, boju nježnih alabastera, koja će tek težiti ružičastožutoj. Oči, i oči su još djeteta. Velike, dobro otvorene da gledaju, i jednom iskricom radosti izgubljene u ozbiljnom pogledu.
Isusov rad
Dok evanđelja kratko bilježe zgodu kada se Isus izgubio u Jeruzalemu i ostao u razgovoru s rabinima, Valtorta donosi poduži opis toga događaja i pravu teološko-filozofsku raspravu iz koje se vidi da Isus ima znanje koje poznaje smisao više od samih riječi. I kada ga rabini pitaju zna li on Nazarenac čitati, kaže: "Da, rabbi. Znam čitati riječi napisane one koje su zatvorene u samim riječima." "Što si to htio reći?" "Hoću reći da razumijem i alegorično ili simbolično značenje koje se sakriva pod vidljivim, tako kao što se biser ne pojavljuje, ali se nalazi u ružnoj i zatvorenoj školjci." "Neobičan odgovor i vrlo mudar. To se rijetko čuje s odraslih usta; a sada od jednog djeteta, i još k tomu Nazarenca!"
Na upit rabina tko ga je poučio, Isus odgovara - Duh Božji. "Nemam čovjeka za učitelja. Ovo je riječ Gospodnja koja vam govori kroz moja usta", odgovara Isus.
Valtorta donosi i opis Josipove radionice u kojoj je i Isus radio.
"Na sjevernoj strani u jednoj udubini pećine iskopana je jednostavno ognjište na kojem je jedan lončić s lakom ili tutkalom - ne znam točno. Drvo što već godinama sagorijeva na onom mjestu tako je pocrnilo zidove da izgledaju kao da su premazani katranom, toliko su crni. Udubina na zidu nad kojim je jedna vrsta savinutog crijepa, morala bi služiti za dimnjak. Ali on je svoju zadaću slabo ispunjavao, jer su i ostali zidovi jako pocrnjeli od dima, pa je i sada jedan oblak dima raširen po sobi. Isus radi na jednom velikom drvodjelskom stolu. Blanja daske i zatim ih naslanja na zid iza sebe. Zatim uzima jednu vrstu podnoška, učvršćena s dvije strane u pritezaču, oslobodi ga iz škripca, gleda da li je posao točan, izmjeri ga kutomjerom sa svih strana, zatim pođe do kamina, uzima lončić po kojem miješa kistom ili štapićem, ne znam; vidim samo dio koji strši i koji je nalik na štapić."
Uz Valtortu, poznata je mističarka Anna Katharina Emmerick, koja je svoje vizije opisala u knjizi "Ponizni život i gorka muka našega Gospodina Isusa Krista i njegove Blažene Majke". Ona ovako opisuje Marijin i Josipov dom u kojemu su živjeli s Isusom.
"U nazaretskoj kućici bijahu tri odvojena odjeljka-sobe. Najveća i najugodnija bila je Marijina. U njoj su se sastajali svi troje na molitvu. Rijetko sam ih viđala zajedno u nekoj drugoj prilici. Stajali su dok su molili i čini mi se, glasno izgovarali molitve. Često sam ih viđala kako mole u svjetlu. Stajali su pod lampom koja je imala nekoliko krakova, ili bi otišli blizu višekrakog svijećnjaka koji je bio pričvršćen na zid. Većinu vremena provodili su sami u svojim odjeljcima, Josip bi u svome radio. Vidjela sam ga kako blanja drvo, sječe, tokari, donosi grede, a Isus mu pomaže. Marija je uglavnom bila angažirana u šivanju, pletenju s pomoću malih igala. Sjedila bi na tlu, prekriženih nogu, a mala košara kraj nje. Spavali su zasebno, svatko u svome odjeljku. Ležaj je bio samo pokrivač, koji bi se ujutro smotao u rolu", piše Emmerick.
Ona opisuje Isusa kako pomaže roditeljima, ali i svakome koga je sreo na ulici.
"Vidjela sam Isusa kako pomaže roditeljima na svaki mogući način, na ulici ili gdje se prilika pruži, veselo, revno, a pomagao je i svima okolo. Pomagao je svome poočimu u drvodjelstvu, ili bi pobožno i revno molio i kontemplirao. Bio je uzor svoj nazaretskoj djeci. Svi su ga voljeli, a bojali su se razočarati ga. Kad bi bili zločesti i počinili prijestup, njihovi roditelji bi obično govorili: "Što će reći Josipov sin, kad mu ovo kažem? Kako će žalostan biti!"
Ponekad bi mu se pred svojim malenima, nježno požalili, govoreći: "Reci im da to više ne čine," A Isus bi to okrenuo na igru, kao malo dijete. Ljubazno bi molio djecu da to ne čine, da se pomole s njim njegovu Nebeskom Ocu, za jakost da postanu bolji, uvjerivši ih da priznaju svoj grijeh i odmah zatraže oprost", piše Emmerick, opisujući Isusa kako je "bio visok i mršav, lijepog lica, zračeće pojave. Premda blijed, izgledao je potpuno zdravo. Njegova potpuno ravna zlatna kosa, bijaše podijeljena na dvoje iznad visokog čela, a padala je na ramena. Nosio je dugu svjetlo smeđe-sivu tuniku, koja mu je sezala do stopala, a krajevi rukava mu bijahu prilično široki".
>> Pogledajte kako je Djed Božićnjak "oteo" ulogu Svetom Nikoli
Ona također vrlo detaljno opisuje Isusov razgovor s rabinima u Jeruzalemu te što su proživljavali Marija i Josip kada su shvatili sa se izgubio te kada su ga pronašli. No donosi i opis njihova povratka u Nazaret gdje je "vidjela gozbu u Aninoj kući, gdje su se okupili njezini prijatelji i rođaci".
Voda u vino
"Ne znam je li to bila gozba zbog radosti što su pronašli Isusa, ili gozba radi povratka s Pashe ili neka uobičajena gozba radi navršavanja dječakovih 12 godina. Što god je bila, Isus je bio centralna osoba te gozbe. Predivna sjenica bi podignuta iznad stola, a s nje su visjeli vijenci, loza i klasje. Djeca su poslužena malim kruhom i grožđem. Na gozbi je bilo prisutno 33 djece, svi budući Isusovi učenici, a ja sam primila i instrukciju da su to godine Isusova života. Za cijelo vrijeme gozbe, Isus je poučavao dječake, objašnjavao im divnu parabolu, koju su opet oni nepotpuno razumjeli. Bijaše to parabola o svadbi, u kojoj će se voda pretvoriti u vino, a mlaki gosti u revne prijatelje. Pa opet, o svadbi, gdje će se vino pretvoriti u krv, a kruh u tijelo, koje će se dijeliti gostima, sve do kraja svijeta, radi zadobivanja snage i utjehe, kao neka živa veza sjedinjenja. Također je rekao jednom mladiću, svom rođaku Natanielu: 'Bit ću na tvojoj svadbi.'", piše Emmerick, dodajući kako je Isus od svoje 12 godine uvijek bio kao učitelj među svojim prijateljima te bi često sjedio među njima i poučavao ih ili bi šetao zajedno s njima po okolici.
I Valtorta i Emmerick opisuju Josipovu smrt. Inače, o Josipu evanđelja donose vrlo informacija, a iz vizija doznaje se npr. da je bio 30 godina stariji od Marije.
"Kako se približavalo Isusovo vrijeme za javno djelovanje, viđala sam ga sve češće samoga u meditaciji. Oko Isusove tridesete godine, Josip je počeo slabjeti. Vidjela sam Isusa i Mariju s njime. Marija je ponekad sjedila na podu kraj njegova ležaja ili na malom tronošcu, koji je služio i kao stol. Rijetko sam ih viđala kako blaguju. Ali kad bi jeli, ili donijeli kakvu okrjepu kraj Josipova ležaja, uglavnom bi to bilo kruh i voće. Josipu su davali nešto piti iz vrča", piše Emmerick, a Valtorta opisuje kako je Marija dozvala Isusa kada je primijetila da je Josipu postalo slabo.
Umirući Josip
"Isus mu stane zdesna i brižno mu podiže tijelo, koje pada prema dolje, uspravlja ga na jastucima koje popravlja zajedno s Marijom. Miluje ga po umirućem čelu i nastoji ohrabriti ga. Marija polagano plače, suzdržljivo, ali plače. Velike joj se suze kotrljaju niz blijede obraze sve do plave tamne odjeće i nalik su na sjajne safire. Josip malo oživljuje i uporno gleda Isusa, daje mu ruku kao da bi mu htio nešto reći i da ima u dodiru s Božanstvom jakost za posljednju borbu. Isus se prikloni onoj ruci i poljubi je. Josip se smiješi. Zatim se okrene da potraži pogledom Mariju. Nasmiješi se i njoj. Marija klekne kraj kreveta nastojeći da se nasmije. Ali joj to slabo polazi za rukom. Priklanja glavu. Josip joj stavlja ruku na glavu s čistim milovanjem koje je nalik blagoslovu. Čuje se samo lijetanje i gukanje golubova i šum lišća, klokotanje vode i u sobi teško disanje umirućega. Isus ide oko kreveta, uzima stolčić i daje Mariji da sjedne.
Zove je još jedino riječju: "Mama." Zatim se vraća na svoje mjesto i iznova prima u svoju ruku Josipovu ruku. Prizor je tako istinit da i ja plačem zbog boli Marijine. Zatim se Isus prigne nad umirućeg i šapće mu jedan psalam", opisuje Valtorta Josipovu smrt, a Emmerick navodi kako su se nakon Josipove smrti Isus i Marija preselili u malo selo svega nekoliko sati od Kafarnauma i Betsaide.
>> Pogledajte zašto je ovaj dječak dobio najbolji božićni poklon
Ne kaže se ništa o njegovoj krvnoj grupi i je li prebolio ospice ili šarlah.