One su mlade, lijepe, pametne i nasmijane. Ne razmišljaju kako će koja reći neku riječ niti im smeta ako neka od njih kaže nešto drugačije. Pri tome, u isto vrijeme, jako dobro znaju što su po nacionalnosti. Njihove obitelji slave Božiće, Uskrse i sve drugo kao i ostali građani. One su mlade Vukovarke koje, kako kažu, žele samo normalno i lijepo živjeti te pri tome planirati svoj dalji život. O takvim djevojkama, mladima uopće, u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili bilo kojem drugom gradu razgovaralo bi se o njihovim planovima ne ističući njihovu nacionalnost niti vjeroispovijest. Upravo radi toga im nećemo navesti prezimena niti napisati koja je koje nacionalnosti. I one žele da se o njima govori samo kao o mladim Vukovarkama.
-Vukovar je meni super i jako ga volim. Najveći naš problem je što smo od malih nogu, još od vrtića, na neki način razdvojeni. Već tada se sklapaju neka prijateljstva i onda ona ostaju i razvijaju se. Na neki način stvara se zatvoreni krug prijatelja, kaže nam Anja iz Vukovara.
Ukazuje pri tome na značajnu ulogu nevladinih udruga i sportskih klubova koje, kako kaže, rade odličan posao u spajanju mladih kroz razne aktivnosti. Kaže i kako u gradu ne primijeti nikakve posebne podjele niti vidi ili osjeti bilo kakvu podjelu po kafićima.
-Idem tamo gdje mi je lijepo i gdje se lijepo osjećam. Iskreno niti ne razmišljam tko je vlasnik kojeg kafića. Nije mi to važno kao niti velikoj većini drugih. Žao mi je samo što se o gradu, kod nekih događanja kao što su bila ova zadnja, priča i piše kao o gradu slučaju, rekla nam je Anja.
Govoreći o svome gradu ove mlade Vukovarke kažu kako je Vukovar danas vjerojatno jedan od najljepše uređenih gradova u Hrvatskoj. Spominju sređeno središte grada, moderne bazene, Vukovarsko veleučilište Lavoslav ružička, novu tržnicu, šetnicu uz Dunav, dva muzeja, Adicu, sportske terene, Hrvatski dom, obnovljenu bolnicu, tržni centar, CineStar…
-To je Vukovar. Imamo jako puno sadržaja iako bi uvijek moglo bolje i više, kažu ove Vukovarke.
Slično razmišlja i Martina koja također ukazuje na podjele mladih od vrtića koje se nastavljaju potom kroz osnovne i srednje škole. Međutim, ona je pohađala i Glazbenu školu gdje nije bilo podjela i gdje su svi bili zajedno.
-Smeta me to i voljela bih kada ne bi bilo tih podjela među djecom. Željela bih kada bi išli u iste razrede, da pričamo i pišemo hrvatskim jezikom i latiničnim pismom. Oni koji žele mogli bi nastavu srpskog jezika imati kasnije. Mislim kako bi to bilo super i puno bolje za sve. Vidjela sam i u Glazbenoj školi kako je to moguće i da nema nikakvih problema, kaže nam Martina tijekom razgovora.
Niti ona ne gleda u koji će kafić sjesti, a pri tome ima prijatelja svih nacionalnosti. Kaže da znaju tko je što jer jedne druge posjećuju, druže se, idu na rođendane i slična slavlja.
-Mi mladi gledamo u budućnost i da surađujemo. Te neke podjele, ako ih ima, prisutne su kod starijih jer te ratne rane kod njih nisu još uvijek zacijelile. Mi ipak drugačije razmišljamo iako i među mladima bude problema. Ali oni se događaju i u drugim gradovima pa ne bude toliko buke kao kod nas, kaže Martina.
Kada govore o svome gradu mladi Vukovarci često ističu kako imaju puno mogućnosti te da im jedan grad, poput Vukovara, puno toga pruža. Uz to Osijek je na pola sata, Vinkovci još bliže. Sadržaja imaju i ljeti i zimi pri čemu je ljeto uvijek nekako opuštenije. Tada u fokus dolaze vukovarski bazeni, koji su izgrađeni prije nekoliko godina, i vukovarska ada. Na oba mjesta okuplja se veliki broj građana, vrlo često i iz okolice, ali sve prolazi bez ikakvih problema. Sve tri djevojke s kojima smo razgovarale ne samo da su prijateljice u školi nego su zajedno i na aktivnostima Europskog doma Vukovar.
-Ne osjećam nikakve podjele u gradu. Svi se super slažemo, vrlo često posjećujemo, viđamo. I izlazimo zajedno. Ne biram prijatelje po nacionalnosti, vjeroispovijesti niti po boji kože. Prošle godine išli smo i na maturalac zajedno kada smo vidjeli koliko nam je zapravo, kada smo zajedno, dobro. Bilo nam je žao što i ranije nismo uspostavili tako dobre odnose. Ali nema veze, sigurna sam da ćemo zauvijek ostati u kontaktu, kaže Nikolina.
Dodaje kako su slični odnosi i u drugim školama u Vukovaru čiji učenici također imaju dobre međusobne odnose. Zajedno se bave raznim aktivnostima, treniraju…
-Htjeli neki vjerovati ili ne Vukovar je jedan lijep i miran grad. Imamo puno toga, a da je više razgovora i razumijevanja bilo bi nam svima još bolje i ljepše. Mladi smo ali smo svjesni puno toga. Nadam se da je i starijima jasno da mi samo želimo normalan život i ništa više, kaže nam Nikolina.
Ove tri mlade djevojke pokušale su nam kroz nekoliko rečenica pojasniti kako one vide svoj grad. Željele su i da kroz nekoliko rečenica razbiju stereotipe o gradu u kojem žive svjesne svih problema i nedavne prošlosti Vukovara. I one su svjesne još uvijek svježih ratnih rana, nestalih, nekažnjenih ratnih zločina, odlaska mladih, nezaposlenosti, malih plaća, slaboga gospodarstva ali i politikantstva s kojim se grad suočava.
Nastava se mora učiti jednaka za sve a ko želi nek ide na dodatnu nastavu iz svog jezika i u Njemačkoj si učio jednako gradivo ko svaki Njemac a dodatne sate si pohađao za Jugoslanensku nastavu