Američki glumac Damien Leake, koji je imao uloge i u filmovima “Serpico” i “Apokalipsa danas”, već 50 godina sjedi za vrijeme intoniranja američke himne, još od 4. travnja 1968. godine kad je ubijen Martin Luther King, aktivist za građanska prava i jedan od najvećih vođa američkih crnaca.
Te iste godine na Olimpijadi u Meksiku američki sprinteri, osvajači zlata i srebra na 200m, digli su pesnicu u crnim rukavicama u zrak, u znak podrške borbi za prava crnaca. Leake je prvi put na himnu sjeo sljedećeg dana u školi, u kojoj je do kraja godine sjedilo pola učenika, bijelci uglavnom zbog sudjelovanja SAD-a u vijetnamskom ratu.
Sjedio je i kad je služio u američkoj vojsci, s tim da ni sam ne zna zašto tada nije završio na sudu. Sjedi i na sportskim natjecanjima na kojima sudjeluje kao sprinter (rekorder je sa 12,31 sekunde na 100 metara u dobi od 65 godina).
U ispovijesti za MynewsLA.com rekao je kako svima treba biti jasno kako njegov čin nije čak ni protest, te da ljudima koji ga ponekad znaju pitati zašto ne ustane za vrijeme intoniranja himne, on jednostavno odgovori: “Zbog istog razloga zbog kojeg ne ustajem na tv-reklame”.
Očito je da oni prodaju proizvod, dodao je i zaključio: “Ne kupujem nikakvu politiku s kojom se ne slažem” i stoga je moj izbor da sjedim, rekao je Leake 2017. Mediji su ga se sjetili u jeku velikih podjela u američkom društvu oko pitanja iskazivanja (ne)poštovanja američkoj himni koje je isprovocirao igrač američkog nogometa Colin Kaepernick nakon što je prvo sjedio, a onda klečao za uobičajenog intoniranja himne uoči NFL utakmice.
To je bio njegov protest protiv rasističkog tretmana američke policije. S vremenom se ta protestna gesta proširila na suigrače, druge timove i sportove čiji savezi nemaju striktna pravila o ponašanju na taktove himne. Je li onda vukovarski gradonačelnik Ivan Penava bio prestrog prema vukovarskim srednjoškolcima koji su sjedili za vrijeme izvođenja hrvatske himne u Vukovaru kad je dokazivao s tom snimkom “puzajuću velikosrpsku agresiju”.
Odnosno kad je na Facebooku napisao: “Prije 27 godina u Vukovaru su ljudi ginuli zbog ove države, zbog hrvatskoga stijega i himne Republike Hrvatske, stoga s ovog mjesta mogu samo upitati hoćemo li mi danas, 27 godina nakon toga, šutjeti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu sjede na istu tu himnu?”.
U vukovarskom slučaju ne znamo što je razlog takvog odnosa mladih srpskih Vukovaraca prema jednom od hrvatskih simbola. Je li riječ o političkom stavu, mladenačkom buntu, posljedici odgojno-obrazovne reintegracije, pukom nepoštivanju zemlje u kojoj žive i koju ne smatraju svojom ili jednostavnom odgovoru na odnos vukovarskih Hrvata na ćirilicu. U svakom slučaju malodobnike se zbog toga ne treba javno pribijati na stup srama. Uzgred, riječ je bila o navijačima, a ne o igračima.
U svakom slučaju, odrasli su tomu krivi, i to ne samo oni unutar srpske zajednice premda jest njihova najveća odgovornost što nisu mladiće odgojili da poštuju simbole i koje smatraju “tuđima”. Tim mladićima se čini najveća šteta jer su već od ranog djetinjstva zapravo osuđeni na život u mržnji, trpnji...
S druge strane, i Hrvati bi se, bez obzira na žrtve koje su podnesene za hrvatski stijeg očigledno trebali pomiriti s tim da netko izražava svoj odnos prema državnom simbolu i na takav način da mu ne iskazuje poštovanje kakvo se očekuje.
Može li se očekivati od malodobnika kojem je u ime tog simbola ubijen netko bližnji, bez obzira na političku i ratnu pozadinu, da poštuje taj simbol? Ako je nama dopušteno zviždati na tuđu himnu, zašto bi bilo komu trebalo zabraniti ne da zviždi već da jednostavno ne iskazuje poštovanje prema našoj himni.
A osobito bi to trebalo vrijediti kad iza toga stoji snažan politički stav, što doduše u slučaju vukovarskih malodobnika ne znamo što je razlog njihovu činu. Naravno, mnogi su i u Americi kritizirali nepoštivanje američkog simbola, za koji američki vojnici i policajci pogibaju. I onda je u rujnu 2017. američki predsjednik Donald Trump komentirajući proteste igrača rekao da bi vlasnici NFL klubova trebali dati nogu igračima koji kleče za vrijeme izvođenja himne, te poticati navijače da izađu.
“Uklonite tog kurvina sina s terena. Van! Otkažite mu! Otpušten si!” energično je komentirao Trump. Naravno, to je samo pojačalo protestno klečanje. Kao i kad je u svibnju 2018. Trump ustvrdio: “Morate ponosno stajati na nacionalnu himnu, ili ne trebate igrati, ne trebate biti tamo. Možda ne trebate biti niti u zemlji”.
Američke rasprave politički i emocionalno su teške jednako kao naše ideološke rasprave. Što nam američko iskustvo govori, treba li biti isključiv poput Trumpa ili se ipak treba upitati zašto netko ima potrebu iskazati nepoštovanje prema našem nacionalnom simbolu, osobito kad je tako mlad, i živi s nama u ovoj zemlji?
Atena u dimu zbog Makedonije
Ipak se postavlja pitanje - Zasto zivis u zemlji koju ne respektiras i koju toliko mrzis ?