Francuzi će u nedjelju na predsjedničke izbore. Od Drugog svjetskog rata smjenjivali su se predsjednici iz dviju velikih stranaka – republikanaca (desni centar) i socijalista (lijevi centar). No na ovim izborima kandidati ovih dviju velikih stranaka teško da zajednički mogu “nastrugati” više od 27 posto glasova.
Kandidat socijalista Benoit Hamon bit će sretan osvoji li desetak posto glasova. Posljedica je to činjenice da je sadašnji predsjednik François Hollande najnepopularniji francuski predsjednik u novijoj povijesti te zemlje.
Njegova bljedunjava i inertna politika udaljila je birače od stranke koja je za svoga kandidata izabrala beskrvnog Hamona, što bi se moglo protumačiti kao svojevrsno političko samoubojstvo. Još prije koji mjesec republikanci su relativno dobro stajali i nadali su se da će upravo njihov kandidat biti taj koji će u drugom krugu izbora herojski spasiti francusku demokraciju pobjedom nad ultradesničarkom Marine Le Pen.
No njega je “slistila” korupcijsko-nepotistička afera. Liderica Nacionalnog fronta Marine Le Pen ima potporu 24 posto birača i odličnu šansu da uđe u drugi krug. Na lijevoj strani stvari su se zakomplicirale – oko 24 posto ima i Emmanuel Macron, bivši socijalist i osnivač vlastitog pokreta.
No u posljednjih desetak dana na ljestvici popularnosti uspinje se Jean-Luc Mélenchon, žestoki ljevičar koji na svoje skupove dolazi odjeven poput Mao Ce-Tunga. On vrlo inteligentno nagriza Macronovo biračko tijelo proglašavajući ga okorjelim kapitalistom i eksponentom velikih banaka.
Uspio je okupiti kritičnu masu Francuza koje su divlji kapitalizam i pohlepni bankari pretvorili u lumpenproletarijat. Čak osam do devet njegovih birača izjavilo je da neće izaći na izbore ne uđe li Mélenchon u drugi krug. Apstinirat će čak i bude li izgledna pobjeda Le Pen.
To je znatan broj birača koji bi morao otežati posao Emmanuelu Macronu. I tu cijela ta igra postaje neizvjesna, pa i nepredvidiva. Iako će u Elizejsku palaču ući netko od dosadašnjih političkih autsajdera, stvari će se razriješiti tek u lipnju, na parlamentarnim izborima.
Predsjednik ima velike ovlasti. On imenuje premijera, ali kvaka je u tome da osoba koju imenuje za premijera mora imati natpolovičnu podršku zastupnika u parlamentu. Neki kažu da su velike stranke tu u prednosti i da Le Pen nikada neće uspjeti prikupiti značajan broj zastupnika u parlamentu, a to neće uspjeti ni Mélenchon. Macron je jedini od novih koji intenzivno radi na terenu i koji tvrdi da će imati kandidate u svim izbornim jedinicama.
No hoće li oni uspjeti ući u parlament u dovoljnom broju? Mnogi u Francuskoj strahuju od kohabitacije. Takvih je razdoblja u novijoj povijesti bilo, no nijedno zemlji nije donijelo previše sreće. Neki ozbiljni politički analitičari tvrde da bi kohabitacija u ovome trenutku gurnula zemlju ravno u razoran politički kaos.
U sjeni referenduma u Turskoj, čini se da će duboke podjele i raspad nekih dosadašnjih političkih vrijednosti postati dominanta svjetske politike.
>> Le Pen poziva na suradnju s Rusijom oko terorizma
>> EU nije à la carte – uzmete što vam se sviđa, ostalo odbacite