Ono s “vojnim lekarom” nije bio trenutak otkazivanja kočnica u vožnji Mercedesom ili zakasnjeli trenutak mladenačke ludosti kakav se Kreši Beljaku dogodio u 28. godini. “Moj tata je jači od tvoga tate” očito je credo kampanje Zorana Milanovića! Mirjani Hrgi promaklo je postaviti to njemu tako važno pitanje pa je Milanović “ukrao” kraj intervjua na RTL-u kako bi kao potencijalni budući premijer poslao važne poruke o svome hrvatstvu i roditeljima. Jer, stvarno je glupo, kako je rekao Milanović, da netko tko je u 42. postao “hrvoje” i otkrio HDZ, priča nešto o hrvatstvu. I to, pazite, Milanoviću koji je političkog Hrvata u sebi prepoznao u 33. godini kad je, po vlastitu priznanju, tek kao dužnosnik prvi put glasovao na izborima, kako se lani pohvalio studentima kolika je bila njegova frustracija politikom.
Za RTL je poručio i da su njegovi roditelji u komunizmu bili “tihi profesionalci” i da mu je tata 1983. (1984. po izjavi samog oca) napustio komunističku partiju. Doduše, Milanović nije stigao objasniti je li to važno zbog toga što je to bilo nakon smrti Tita. Recimo, te godine kad je njegov otac izašao iz partije, Dobroslav Paraga je nakon četiri godine izišao iz zatvora u koji je smješten kao 19-godišnji državni neprijatelj kako bi ga uvjerili da uvjeti života koje je partija osigurala političkim zatvorenicima na Golom otoku, Lepoglavi i po drugim zatvorima nisu kakvima ih je on prikazivao. I kakve veze ima taj prekid spona koje su vezale njegova oca s partijom, s njim koji je na čelu stranke koja i dandanas diže manje kredite – doduše, tajeći od koga i pod kojim uvjetima, istodobno se hvaleći transparentnošću i popujući o financiranju drugih – iznajmljujući naslijeđenu partijsku imovinu izgrađenu među ostalim i na tucanju kamena na Golom otoku.
No, pustimo taj tabu. Bitno je da je Milanović htio reći kako je i njegov otac, a ne samo majka, bolji od očeva njegove konkurencije. Prisnažimo tomu i da Milanovićev otac nije promijenio ime poput nekih političkih protivnika njegova sina, nije iz Špičkovine i Vukovine, nije “šaka jada”, a niti je u državnoj službi radio sa sinom čelnika Udbe koji je, uzgred, pod optužbom za državnu egzekuciju postao štićenik bivšeg premijera iz posve domoljubnih i pravdoljubivih razloga. Milanović je u intervjuu za RTL rekao da je posvadio Hrvatsku s EU, prešućujući da je to učinio u najnezgodnijem trenutku i na državnički posve promašeni način, kako bi spriječio izručenje naših građana, pa bili oni i udbaški “killeri” koje je štitio HDZ. Kako bi zaštitio Josipa Perkovića, ne samo da nas je međunarodno kompromitirao, petljao se u sudski posao, već je htio rasprčkati i Ustav, i to fingirajući tobožnju želju da se Perkoviću sudi u Hrvatskoj, iako je znao da zbog zastare kaznenog progona na kojoj je inzistirao Mladen Bajić, i uz promjenu Ustava od suđenja u Hrvatskoj ne bi bilo ništa.
Perković je nedvojbeno uživao političku zaštitu Franje Tuđmana, ali prvu kaznenu prijavu zbog udbaških aktivnosti protiv Perkovića je 1994. godine podnijela Sigurnosno-informativna služba Ministarstva obrane. Ali, županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tu je prijavu 1997. odbacilo nakon ispitivanja velikog broja osoba i dokumentacije. Uostalom, Mladen Bajić kao izabranik Ranka Ostojića i Ivice Račana na poziciji glavnog državnog odvjetnika, kojem Milanović uvelike može biti zahvalan što je 2011. došao na vlast, demantirao je aktualnog Milanovića još 2013., ustvrdivši u priopćenju: “Moramo istaknuti kako su neutemeljene tvrdnje da državno odvjetništvo nije surađivalo s nadležnim tužiteljima u Njemačkoj, da je štitilo Josipa Perkovića. Te tvrdnje naprosto nemaju osnova”. Premijer Milanović tada je šutio premda bi puno snažnije i uvjerljivije njegove optužbe zvučale tada nego danas u kampanji. Onda bi vjerodostojnije zvučale njegove riječi s početka kampanje, kad je u Slavonskom Brodu rekao: “Postoji koalicija koja zna što bi sa sobom, koju ne proganjaju aveti prošlosti i koja ne liječi osobne i neke druge komplekse na političkom suparniku, nego želi sraz ideja”.
Ma baš! Prije samo osam mjeseci ta je koalicija pristala na sve razumne i nerazumne uvjete koji su im postavljali “netalentirani”, “nesposobni” “provincijalni” početnici koji još puno trebaju učiti, a Zoran Milanović je za “šaku vlasti” bio spreman Hrvatsku, svoju koaliciju i svoje birače isporučiti toj ekipi o kojoj svi sada u Narodnoj koaliciji govore sve najgore, govoreći tako puno o sebi, svome šefu i svojoj želji za vlašću. Milanović možda i dobije izbore, ali očito neće dobiti dovoljno jer oni još neodlučni sigurno nisu njegovi birači, ali s takvom agresivnom i nedržavničkom retorikom nepoželjan je poslijeizborni partner.
>> 'Srpski narod je jedno, a čaršija drugo. Nije točno da međunarodni krugovi guraju veliku koaliciju'