Inženjer je poljoprivrede, u životu je radio puno toga, no pčelarstvom se bavio nije sve do prije dvanaest godina, kad je jedan roj "odlučio" pronaći njega, sletjevši mu u voćnjak, na jabuku. Volje je imao okušati se, znanje je trebalo steći. Prijatelj je Marka Lombarovića iz Otoka, najmlađega grada u Hrvatskoj, smještenog nedaleko od Vinkovaca, uputio u rad s košnicama – tako je nekako počelo, sve ostalo je povijest.
Senzacija od heljde
– Zaraza je to. Kupi ovo, kupi ono, daj ovo, daj ono... A ako nešto radim, onda to nastojim raditi kako treba – kaže 66-godišnji Lombarović. Prve je košnice poslagao u dvorištu, na željezničke pragove, a kako se počeo širiti, nabavio je stari kamion kojemu je sada već 40 godina i u njemu napravio konstrukciju za 28 košnica. One se ne skidaju, osim ako se ne dogodi pomor pčela. Da može seliti svoje medarice, napravio je Marko i dvije prikolice, a treću kupio preko mjere za poljoprivrednike i sad s pčelama može uokolo, premještati ih, i imati košnice na više ispaša. – Nikad ga kod kuće, k'o da je mornar – domeće Markova životna družica, supruga Katica, s kojom ima kćer i sina. Danas njezin pčelar Marko proizvodi dvanaest vrsta meda najbolje kvalitete, što potvrđuju i brojna priznanja, korisnik je oznake "Med hrvatskih pčelinjaka" i u sustavu je "Med u školama". Tajnik je u pčelarskoj udruzi, ima 95 košnica, u svakoj je minimalno 30.000 pčela. Tih barem tri milijuna radilica godišnje proizvede oko dvije tone meda od amorfe, bagrema, bršljana, heljde, kestena, lipe, uljane repice, suncokreta, zlatošipke te cvjetni, livadni i šumski med.
– Izuzev meda od kestena koji je s paše u Kostajnici, svi drugi moji medovi su plodovi naše Slavonije, naših šuma i naših ravnica. Ovo je podneblje bogomdano, no problem pčelarstva je tržište meda. Puno ga se uvozi i mislim da bi nas država trebala zaštititi tako da otkupi med od nas pa tek se onda okrene uvozu. Pčelarstvo je najmlađa poljoprivredna grana u Hrvatskoj, a pčela jedina životinja za čiji uzgoj nema novca. Ljudi ne znaju da je pčela život i tako se ne ponašaju. Kad bi se neke stvari promijenile, više bi se mladih bavilo pčelarstvom. Ovako nas je 70-80 posto starije od 50. Naš su problem i vozila u prosjeku stara 43 godine s kojima smo više u radionici negoli na putu. Nama koji selimo košnice najpotrebniji bi bio caddy, no nema natječaja da ga možeš kupiti – izgovara Lombarović vodeći nas iza kuće, u prostoriju u kojoj vrca, sortira, izlaže i prodaje med i gdje posjetitelji mogu svaki najprije kušati. Kupcima je najtamniji od svih vrsta cvjetnih medova, med od heljde, na koji ćete inače rijetko naići, pravo otkriće. Vrlo je ukusan, a k tome je i prava riznica svih vrsta vitamina i minerala, dobar za reguliranje visokog krvnog tlaka, pomaže kod nesanice, otklanja grčeve, pozitivno djeluje na rad jetre... Taj je med favorit i Marka Lombarovića.
To je moj izum
– Svaki se pravi med mora kristalizirati, bilo za mjesec-dva ili pet mjeseci – objašnjava pčelar kako najlakše prepoznati pravi med od patvorine. Osim meda u teglicama, Marko u ponudi ima i med u saću te cvjetni prah, izvrstan za jačanje imuniteta.
U tu prostoriju Lombarović je stavio i suvremeni uređaj za izvlačenje vlage iz meda koji je nabavio preko mjere iz programa ruralnog razvoja. Pokazujući nam na kojem principu taj stroj – kakav imaju malobrojni pčelari – radi, podučava nas da se med pokvari ako ima vlagu veću od 20 posto.
– U proizvodnji koristim digitalnu opremu, dosta ulažem u to, kao i u digitalne alate za marketing – govori Lombarović s kojim odlazimo do velikog polja suncokreta nadomak Vinkovaca. Da sakupe nektar, dovezao je ovamo pčele, u prikolici i kamionu, na koji je postavio solarnu ploču kako bi vidio leglo u košnici.
– To je moj izum – kaže čovjek koji se u pčelarstvu našao slučajno, kad ga je pronašao izgubljeni roj. Danas je Marku pčelarstvo strast, a misija da kupcima ponudi najkvalitetnije, provjerene i organske proizvode.
Sve su to prazne priče kako prepoznati pravi med, ne postoji siguran način osim da med kupuješ od pčelara kojeg poznaješ i u kojeg imaš povjerenje.