Treba biti otvoren prema modernome. Tako smo mi i uspjeli – kaže ekonomistica Josipa Zorić, prava maherica za pisanje uspješnih europskih projekata uz pomoć kojih je njezina obitelj do savršenstva modernizirala poljoprivrednu proizvodnju na svome gospodarstvu u Erdutu, selu na granici sa Srbijom.
Desetak zaposlenih
Zorići obrađuju oko 160 hektara ekoloških površina i dio oranica od lani navodnjavaju najmodernijim, automatiziranim sustavom koji se pokreće klikom iz ureda, preko mobitela, i osigurava im dvije žetve. S obzirom na to da ima senzore koji pokazuju kolika je trenutačna vlaga zemljišta, sustav se može uključiti i sam. Radi tako da se vrti u krug i u danu može aplicirati do 30 litara vode po četvornom metru. U Izraelu i Americi ovakav se sustav koristi kako bi se totalno neplodno tlo pretvorilo u plodno.
– Bez navodnjavanja nema proizvodnje – kaže Josipin otac Stjepan Zorić koji je uspješnu poljoprivrednu priču s istoka Hrvatske, uz moćni Dunav, pokrenuo odmah kad se u svoje selo mogao vratiti iz ratnog progonstva. Gospodarstvo njegove obitelji prvo je u Hrvatskoj koje ima ovo čudo tehnologije koje je istodobno, što se tiče potrošnje vode i energije, i najekonomičnije moguće. Osim što navodnjava, zahvaljujući ugrađenim dodacima, ovaj sustav može raditi i folijarnu prihranu i ekološku zaštitu biljaka.
Na gospodarstvu vrijednih Zorića zajedničkim snagama, uz tatu Stjepana te 40-godišnju Josipu, rade i njezina braća, četiri godine mlađi Dinko i Filip kojemu je 29 godina. Sve svoje ekološke žitarice i uljarice Zorići izvoze na strano tržište, od njihove durum pšenice prave se talijanski špageti, a od kukuruza koji uzgajaju za ljudsku prehranu Nestle proizvodi ukusni cornflakes. Na poljoprivrednim površinama imaju i soju, suncokret, uljanu repicu... Mehanizaciju za rad na ovako velikom gospodarstvu, na kojem je desetak zaposlenih, imaju apsolutnu svu, a osim ratarske proizvodnje, okušali su se Zorići u još jednom segmentu poljoprivrede i imaju hektare i hektare ekoloških voćnjaka pa prave i rakije i likere:
– Odlučili smo postojeću voćarsku proizvodnju jabuka, marelica i dunja podići na višu razinu, preradom svega što proizvedemo jer se nismo mogli uklopiti u tržišne uvjete prodaje. To je bio motiv – objašnjava Stjepan Zorić. No nisu htjeli, na primjer, proizvoditi sok, već su se odlučili za proizvodnju najobičnijih domaćih rakija i likera, ali premium kvalitete, što je prepoznala i struka koja ih je nagradila brojnim priznanjima.
– Misli smo da bi jedan takav segment u Hrvatskoj dobro došao, pogotovo kad uzmemo u obzir koliko je velika naša turistička sezona. Kupili smo vrhunsku tehnologiju kako bismo svoje ekološko voće pretvorili u vrhunski proizvod i pokušali ga plasirati kao premium proizvod na šire tržište Jadrana i Zagreba. Bio je to pun pogodak i sad je situacija takva da ne možemo ispuniti sve zahtjeve koje tržište pred nama postavlja. Možda smo trebali raditi duplim kapacitetom, no imamo status male destilerije, nije nam ovo osnovni biznis i zadovoljni smo, nećemo širiti, već ćemo samo raditi na unapređenju – kaže Stjepan Zorić dok nam Josipa otvara vrata destilerije uređene na imanju napravljenom od cigle stare više od stoljeća koju su čistili komad po komad.
Rakija govori sve jezike
Ovdje se nalaze i podrum i punionica te suvremeni kotao napravljen u Njemačkoj po njihovim prohtjevima, kako bi imali kvalitetu, a ne količinu. Status male destilerije dozvoljava im proizvodnju od 2500 litara rakije godišnje. Zorići svoje rakije prodaju pod brendom Divania, što je izvedenica riječi divaniti, odnosno ugodno razgovarati:
– Znamo da rakija govori sve jezike – smije se Josipa. Proizvode šljivovicu, kajsijevaču, kruškovaču, rakije od dunja te jabuka i lozovaču koja se dobra uklapa u ovo inače vinogradarsko područje. Od likera imaju onaj od višnje, oraha i bazge, koji je tržište odlično prihvatilo, a “iskemijala” ga Dinkova supruga Sanja, inače inženjerka kemije.
