Moralna dužnost bila mu je da se stavi na raspolaganje zemlji

Nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu je, u 74. godini, umro Slaven Letica, istaknuti sociolog, sveučilišni profesor, publicist, političar i polemičar. Rođen 1947. u zaseoku Letišće kod Podgore u Dalmaciji, bio je jedan od prvih savjetnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Prije prvih demokratskih izbora 1990., zajedno s Marijem Nobilom, Darkom Bekićem i još nekoliko ljudi, radio je osnivanju Europskog pokreta u Hrvatskoj. Od 1980. predavao je sociologiju kao profesor na Medicinskom fakultetu, a do pada Berlinskog zida radio je i kao suradnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) na projektima zdravstvene ekonomije u zemljama u razvoju diljem svijeta.

Kandidat za predsjednika

Kad je pao Berlinski zid i komunističko jednoumlje, Letica je vjerovao da mu je moralna i intelektualna dužnost staviti se na raspolaganje svojoj zemlji i narodu, napisao je puno godina poslije, dodavši da ga je taj osjećaj dužnosti nastavio voditi i kasnije u životu.

Tuđmanov savjetnik bio je od ožujka 1990. do ožujka 1991., a razišao se s predsjednikom zbog protivljenja ideji podjele Bosne i Hercegovine. Odnosno, kako je to u svojoj knjizi napisao Denis Kuljiš, osnivač i glavni urednik tjednika Globus, Letica je “napustio Banske dvore čim je vidio ‘ekspertnu kartu’ podjele Bosne: popodne vidio, a sutra ujutro više nije dolazio na posao nego je uputio otkazno pisamce.” Ubrzo potom, Letica se prihvatio pisanja za Globus, u kojemu je bio jedan od vodećih polemičara i autora.

Nakon pada Vukovara, primjerice, piše svoju “skicu za budući vukovarski mit”: u tom članku ispravno prepoznaje da će vukovarska obrana i žrtva udahnuti novu snagu čitavom hrvatskom narodu i da će u tom smislu priča o Vukovaru biti “knjiga hrvatskog postanka”. Bilo je tu i neugodnih epizoda, poput uloge u pisanju i objavljivanju kontroverznog članka-potjernice o “vješticama iz Rija”. Letica je u jednom od posljednjih intervjua, za Novi List, sebe opisao kao savjetnika, ali i “osobnog” Tuđmanova disidenta jer je nakon jedne izjave za slovenski tjednik Mladinu, gdje je za Tuđmana rekao da “voli devijantne ljude” i “osjeća emotivnu naklonost prema ljudima s ruba života”, bio kazneno prijavljen. O tome je napisao dramolet “Sud javnosti”.

Kao Fulbrightov stipendist, tijekom 1996. i 1997. izučavao je američku zdravstvenu sociologiju na sveučilištu A&M u Teksasu. Na predsjedničkim izborima 2000. kandidira se kao neovisni kandidat i osvaja 110 tisuća glasova, 4,14 posto. Na parlamentarnim izborima 2003. postaje zastupnik u Saboru, a u toj kampanji u jednom se trenutku pojavljuje na konju i u povijesnoj odori glumeći bana Josipa Jelačića, s kojim je vidio fizičku sličnost. Bio je ponovo predsjednički kandidat i 2005., ali osvaja dvostruko manje glasova nego 2000. i od tada se više ne kandidira na izborima.

Ali u javnosti ostaje prisutan člancima, polemikama, knjigama, gostovanjima u TV emisijama… Sve do kraja života, dok ga teška bolest nije spriječila. Prije gotovo dvije godine ustvrdio je da je nastupilo doba “druge hrvatske šutnje” koja se događa “u doba masovnog brbljanja, narikanja, hejtanja, trolanja i trivijalizacije javne sfere”.

“Stvarao hrvatsku državu”

Pisao je i za Večernji list, a sudjelovao je i u našem izdavačkom projektu “Pogled u budućnost”, za koji je pisao o budućnosti obiteljskih odnosa. U nakladi Večernjeg lista priredio je i uredio knjigu “Božja znanost”, o znanstvenicima koji vjeruju u Boga. Neki od ostalih naslova njegovih knjiga: “Kriza i zdravstvo”, “Intelektualac i kriza”, “Četvrta Jugoslavija”, “JNA – rat protiv Hrvatske”, “Obećana zemlja: politički antimemoari”, “Divlje misli: Ilustrirana kronika zabranjenih misli i zakasnjele povijesti”, “Postmoderna i genocid u Bosni”, “Strašni sud: kronika hrvatske apokalipse”, “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, “Druga medicina: traganje za tajnim putom do zdravlja”, “Mala povijest Velike Srbije: Četnička Srbija na našem Bliskom Istoku”, “Politički sasvim nekorektno” te “Vječni titoizam i ljudožderska politika”.

U jednom od prvih javnih oproštaja objavljenih povodom vijesti o smrti Slavena Letice, stranka Domovinski pokret na Facebooku poručila je da je “svojim radom (…) pomogao u stvaranju moderne hrvatske države i do samoga kraja pomagao braniti hrvatsku ideju”. Premijer Andrej Plenković uputio je izraze sućuti obitelji i poručio da ćemo Slavena Leticu pamtiti kao savjetnika prvog hrvatskog predsjednika i predanog saborskog zastupnika.