Malo ljudi zna da su uz kineske radnike i nekolicinu naših inženjera pelješki most “sagradili” i anđeli Duje i Vlaho.
– Evo, upravo sam išao pogledati kako su uredili kamen oko anđela Duje – govori nam i WhatsAppom šalje fotografije Metkovac Ivica Granić, mladi inženjer koji je od početka sudjelovao na gradnji Pelješkog mosta, a oko kojega se čuju razigrani glasovi njegovo petero djece.
– Dobro je prožeti svjetovne događaje i okolnosti koje prolazimo dodirom Neba. Meni je to lijepa simbolika – veli Granić, koji je u javnosti postao poznat nakon što je u veljači u jedan od pilona Pelješkog mosta, tj. u sam njegov vrh na visini od stotinu metara stavio krunicu s križem kneza Branimira, koju je dobio na poklon od obiteljske prijateljice.
– Domovinska krunica za mene je posebna, zovem je tako jer ima crveno-bijela zrnca, koja podsjećaju na našu šahovnicu. Osim križa kneza Branimira, na njoj se nalaze i Gospine slike iz svih većih marijanskih svetišta kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini – rekao je tada za Hrvatsku katoličku mrežu Ivica Granić, koji se na taj potez odlučio zajedno s kolegom inženjerom Frankom Berovićem, kojemu je predložio da se popnu na vrh pilona S7, koji se nalazi stotinu metara iznad mora, da se gore pomole i stave krunicu kao “mali znak Božje prisutnosti toga što rade”.
– To smo napravili prije godinu dana i nekako se nismo htjeli hvaliti time. Ali, evo, kako sada radovi idu svom kraju, prisjećao sam se tih nekih trenutaka i primjećujem koliko je taj most fotografiran i sniman sa svih strana, u kontekstu čelika i betona koji radimo, recimo, a meni su se ljudi učinili bitnijima, ali isto tako mi se učinila još važnijom Božja prisutnost u tome što smo mi učinili pa sam odlučio ovaj trenutak podijeliti na svojem Facebook profilu – rekao je Granić prisjećajući se kako je toga dana bilo jako hladno, puhao je snažan vjetar i njih su se dvojica smrznula penjući se na vrh pilona, što nije bilo lako ni učiniti po ondašnjim privremenim konstrukcijama.
– To je u biti najviša točka na ovom cijelom projektu, ali učinili smo to nas dvojica skupa kao jednu gestu. Nama osobno to je bilo jako važno i zanimljivo. Gore smo se i pomolili. Bili smo jako zadovoljni što smo tako nešto učinili, bio je to zaista poseban osjećaj. Izmolili smo posvetnu molitvu hrvatskog naroda Blaženoj Djevici Mariji – posvjedočio je Granić koji je s kolegom Berovićem počeo raditi na Pelješkom mostu u odjelu kontrole kvalitete kao dio tima hrvatskih inženjera, među kojima je tijekom bilo dvadesetak hrvatskih stručnjaka.
Imali smo do sedamsto ljudi na gradilištu. Poslije sam za jedan dio radova imenovan voditeljem, ali, evo, u tim trenucima Franko i ja smo se bavili kontrolom kvalitete svega što je ugrađeno u konstrukciju kako betona tako i čeličnih konstrukcija. Poznajemo i danas svaki detalj ovoga mosta koji je inače impozantna građevina – posvjedočio je Granić koji je, naravno, upoznat i s detaljima postavljanja anđela s jedne i s druge strane obale.
No najbolje upućena u priču oko anđela je novinarka Branka Šeparović, predsjednica udruge Pelješki most.
– Anđeli mosta imaju svoju priču, kao što su anđeli sami po sebi priča, a isto tako i most. Kada smo shvatili da je Pelješki most potreban u prostoru, jer je Hrvatska jedina od 210 zemalja koja nema spojenu kopnenu granicu, a može je spojiti mostom koji je mali, svega dva i pol kilometra, osjetili smo da se moramo angažirati. Nastale su mnoge prepreke i mi smo počeli istraživati otkud one dolaze te vrlo brzo shvatili da je prepreka gotovo nepremostiva jer je most kolateralna žrtva druge igre u susjednoj uvali koja se zove Klek. Kad je tako sve politički posloženo u centrima moći, onda se tu ne može ništa napraviti osim prebaciti problem u drugu sferu, koja je vrlo moćna, a to je duhovna sfera – govori nam Branka Šeparović dodajući kako je priča o anđelima, zapravo, započela u Lepoglavi i povezana je s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem.
– Snimajući emisiju o kardinalu Stepincu, bila sam u njegovoj ćeliji u Lepoglavi. To je nekad bio pavlinski samostan, koji je povezan s crkvom sv. Marije, predivnom i svjetski vrednovanom kao nultom kategorijom baroka. Nakon snimanja njegove ćelije bila sam prilično loše volje zbog svih impresija i otišla sam u crkvu, gledala sam oltar koji je pun predivnih kipova, kojemu je na vrhu lik Boga koji u ruci drži Zemlju, a sa svake strane su dva prelijepa anđela koja pokazuju taj prizor. To sam zapamtila, prošlo je dosta vremena i razmišljajući o muci koju smo prošli s Pelješkim mostom, ponovno sam otišla u crkvu i shvatila da kao što ona dva anđela pokazuju na središnji lik Boga, tako bi mogli na kamenim vrhuncima Komarne i Brijesta – prisjeća se Branka Šeparović.
Anđeli s oltara lepoglavske crkve su drveni, od pozlaćenog hrasta, pa su ih odlučili povećati na pet metara, izliti u bronci i nazvati ih Stepinčevim anđelima zbog toga što je s druge strane zida oltara bila njegova ćelija.
– Biskup Josip Mrzljak rekao mi je da, dok su u Lepoglavi kardinala Stepinca trovali i mučili, anđeli su ga čuvali. S 11 telefonskih poziva dobila sam 11 ljudi koji su na prvu rečenicu podržali ideju i u roku od dvije i pol godine skenirali smo anđele, oblikovali ih, izlili ih u bronci i postavili ih s jedne i druge strane obale, gdje su tek trebali izgraditi most. Oni su predivni, pravo čudo u prostoru, no htjeli smo ih i obilježiti pa smo Stepinčevu poruku “Kada vam sve uzmu, ostanu vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu, onda ste najjači!” isklesali na ploči od dva i pol metra u bračkom kamenu uz ime anđela Duje, koji se nalazi sa strane Splitsko makarske-nadbiskupije.
VIDEO Donesena odluka o imenu mosta koji spaja kopno s Pelješcem: 'Jednostavno je, lako pamtljivo'
Na drugoj strani, gdje je anđeo Vlaho, budući da pripada Dubrovačkoj biskupiji, u istoj smo veličini u bračkom kamenu isklesali poruku naše udruge da su anđeli naše ruke i da ih molimo da nam sagrade most – kaže ona dodajući kako je tada nazvao franjevac fra Bože Vuleta i rekao da bi bilo najbolje, kada su postavili anđele, odmaknuti se od njih jer će oni napraviti most po nebeskom naumu, kad već ne ide po zemaljskom.
– Maknuli smo se od njih, ali smo i dalje putovali Europom i objašnjavali važnost mosta, koji je danas sagrađen, a anđeli su i dalje ondje – kaže Branka Šeparović dodajući kako se čuda ne smiju omalovažavati.
– U leksikonima i enciklopedijama piše da je čudo nešto što svi svjedoče da se dogodilo, ali ne zna se kako. Anđeli su lijepi kada ih se gleda i s kopna i s mora i ljudi ih dolaze promatrati – kaže ona i navodi da su kao udruga pisali i papi Franji, dobili od njega pismo i blagoslov te su mu poslali male replike anđela izlivene u bronci.
U srpnju 2015. anđeli su postavljeni na obje strane obale današnjeg Pelješkog mosta. Kip anđela Duje izradio je akademski kipar Stjepan Divković, a anđela Vlahu izradio je akademski kipar Nikola Šimunić i oba su odlivena u Ljevaonici Ujević u Zagrebu. Minijaturne skulpture blagoslovljene su i darovane papi Franji u listopadu 2013. godine.
Anđela Duju blagoslovio je don Mario Mihanović, župnik u Župi Slivno-Ravno, kojoj pripada i Komarna, dok je na drugoj strani, kod Brijeste, anđela Vlahu blagoslovio don Frano Markić, župnik u Župi Putniković. Na svečanosti blagoslova, prije prelaska brodovima na drugu stranu, djeca iz plivačkih klubova Šibenik, Zadar, Jadran, POŠK i Mornar otplivala su dionicu do druge strane obale u Brijestu, dužine od dva i pol kilometra, a dionicu je isplivao i stopostotni ratni vojni invalid (bez jedne ruke i jedne noge), hrvatski branitelj Mario Filipi.
Zemljište na kojem su postavljeni anđeli darovale su dvije obitelji: plemenitaška obitelj Nonković (na Komarni), što potvrđuju svojim obiteljskim grbom i pečatom starim više od 300 godina, dok je zemljište na Brijesti donacija obitelj Perić, koja ima tradicionalnu obiteljsku prisegu da ne prodaju svoju zemlju.
Uz impozantni Pelješki most zacijelo će i Stepinčevi anđeli biti dio njegove atrakcije, a svima koji će njime prelaziti i spomen na krunicu koju su dvojica hrvatskih inženjera ugradila na stotinu metara visok pilon.
VIDEO Prvi kruzer prošao ispod Pelješkog mosta
Za ove inženjere i svakog normalnog Hrvata ovaj most je simbol slobode i ponosa, a za orjunašku bagru trn u oku koji će imati dok ne krepaju.