Naša je politika kao nogomet. Hrvatska je nogometna liga koma, a najbolji su nam igrači vani i svjetska su klasa. Dobro, ne treba pretjerivati pa odmah reći da su svjetska klasa, ali Davor Stier i Tonino Picula svakako su ekstra klasa u odnosu na domaću političku žabokrečinu. Stier i tako dolazi iz vanjskog svijeta, iz dijaspore, neopterećen jugoprošlošću, i domaćim spletkama i interesima, dok je Picula bio partijski aparatčik SDP-a, ali je posljednjih godina vidno promijenio svoj diskurs, napredovao, postao otvoren, napredan za domaću partiju. Zato su njih dvojica u Bruxellesu, daleko od domaćih partijskih centara moći, na marginama. Jer su obojica opasni. Obojica slobodno promišljaju, nemaju problema s iznošenjem vlastitih stavova iako su u koliziji s pozicijama stranačkih vođa. I to ih čini kvalitativno totalno drukčijim od mnogih političara i politikanata kod kuće.
Stier i Picula ostvaruju ono što je u Hrvatskoj još uvijek nemoguće. To je politički dijalog, razgovori, iznošenje argumenata, suradnja na zajedničkim stvarima, razmišljanje o budućnosti, a ne o prošlosti. Zato u svojim strankama, kod svojih vođa nisu dobrodošli jer bi svojim promišljanjima remetili stranačke odnose i despotski postavljenu hijerarhiju, prema kojoj vrh odlučuje i unaprijed donosi odluke, a baza je samo tu da to izvrši. Jer ako bi se išli protiviti, začas bi njihov politički život u stranci bio ugašen. To što Stier i Picula ostvaruju, u Hrvatskoj sad pokušava ostvariti Most, za jedan stol staviti i SDP i HDZ, i Milanovića i Karamarka. No možete li zamisliti da u eventualnoj budućoj vladi, u kojoj bi Most dao premijera, Karamarko bude potpredsjednik za unutarnje, a Milanović za vanjske poslove? To bi bilo moguće jedino u Montyju Pythonu!
U kombinacijama za neko novo vodstvo HDZ-a stalno se spominje i Stierovo ime. Zato se s nestrpljenjem iščekuje njegov takozvani “Božićni manifest novog HDZ-a” čije je dijelove prvi objavio Večernjak u subotu. No jedno je sigurno. Stier dokument nije pisao o HDZ-u, on se ne odnosi na nužne promjene samo u njegovoj stranci. Dokument se odnosi na njegovo viđenje Hrvatske u 21. stoljeću, to je njegova vizija nove hrvatske paradigme – gdje smo, tko smo, što želimo, što nam treba, kojim putem trebamo ići. Naravno, u svemu tome jest i daljnje demokratiziranje političkih stranaka, kao i cijelog društva. Svakako je činjenica da je Stier motivaciju za pisanje dokumenta imao i u tome što ga je njegova stranka stavila na marginu. Jer što će HDZ-u ljudi koji slobodno promišljaju? Mislite da će Karamarko pomno iščitati Stierov dokument kojemu će svoj obol dati i Picula, i od toga nešto naučiti, pa čak i primijeniti? Taman posla, njemu je to previše slova, ne zanima ga to. Ili Milanović, koji se drži kao da je odmah drugi do Boga, dok i njega ne smijeni?
Kako god, zanimljivo su se poklopile dvije situacije. S jedne strane imamo Most kao trenutačnu treću opciju u Hrvatskoj koja stvara neke nove paradigme, pokušava stvoriti neke nove odnose. I imamo Stiera i Piculu koji dokumentom također inzistiraju na novoj hrvatskoj paradigmi, a to je ono zajedništvo na koje stalno poziva i predsjednica. Zajedništvo ne u smislu da svi moramo isto misliti kao u Sjevernoj Koreji, nego zajedništvo u smislu otvorenih političkih dijaloga, razumijevanja, traženja konsenzusa o glavnim nacionalnim pitanjima. Traži se odgovornost koje najčešće nema jer se sve svodi samo na uskogrudne stranačke ili klanovske interese. A interesi zemlje u komunikaciji služe samo kao smokvin list, baš kao i drečanje o domoljublju.
Koliko je to tvrd orah, najbolji su dokaz otpori promjeni stare paradigme koji idu tako daleko da sad neki čak oplakuju sudbinu HDZ-a i SDP-a, kako ih Most ponižava, one koji su protiv stare paradigme optužuje se da su čak protiv demokracije, da teško vrijeđaju i jednu i drugu stranu, pri čemu branitelji stare paradigme dolaze iz redova onih koji brane HDZ, pa sad u obranu HDZ-a čak idu i u obranu SDP-a. Koji “salto mortale”! Još jučer su tamo neka etička sudišta sudila SDP-u i Milanoviću, a danas ti isti osuditelji brane taj isti SDP i Milanovića. Jadno!
Jedno je sigurno. Hrvatskoj treba zaokret. Što god mislili o Mostu, on je osvježenje kakvo nam je trebalo. Kao što nam treba što više Stierova i Picula! Dosta je bilo godina koje su pojeli skakavci!
Kakav Stier, kakav Plenković, samo Karamarko i više nitko!! Dovoljno je samo vidjeti tko se sve propeo na stražnje noge blateći Karamarka i sve je jasno. Karamarko mora ostati na čelu HDZ-a sve dok se HDZ ne popne na vlast, jer je Karamarko jedina garancija da će lustracija biti provedena, da će rezolucije o osudi SVIH totalirnih režima od strane Vijeća Europe i Europskog parlamenta biti provedene do zadnjeg zareza. Rak-rana hrvatske države je komunizam i komunistički mentalitet, i to treba zbrisati svim snagama, i to je cijela priča. Bez rušenja komunizma nema napretka, i to je jasno svakom pismenom čovjeku.