Mostovi i ruka povjerenja

Marko Perković Thompson prošetao se sarajevskom Baščaršijom i Starim mostom u Mostaru. Prolaznici su ga toplo pozdravljali, a neki su mu i zapljeskali. Vjerojatno i netko od onih koji su u vrijeme opsade i obrane Sarajeva pjevali sarajevski prepjev Thompsonova ratnog hita "Čavoglave", u kojem je sarajevska Miljacka bila u ulozi Markove Čikole.

No, valja Thompsonu i preko rijeke Neretve. Preko Starog mosta. Iako su na lijevoj obali Modre rijeke neki bili protiv njegova koncerta na desnoj. Kao i u kozmopolitskom Sarajevu. Kantautor kojeg i u Hrvatskoj zbog desne orijentacije tuku s lijeva, došao je na Baščaršiju i Stari most i, kao čovjek dobre volje, pružio ruku povjerenja.

Obični puk na Baščaršiji i Starom mostu to je prepoznao i prihvatio. Jer puk ne može imati ništa posebno protiv kantautora koji se kune kako pjeva o ljubavi, obitelji i domovini i koji se ograđuje od svega što bi moglo okaljati njegovo umjetničko poslanstvo. Mnogi ga cijene kao estradnu zvijezdu, makar se i ne slagali s njegovim političkim i drugim pogledima. Thompson je meta onima koji ga ne mogu smisliti kao personifikaciju mladog hrvatskog naraštaja proizišlog iz Domovinskog rata.

Ciljaju kao bajagi na Marka, a pucaju po svemu što na bilo koji način može predstavljati novu, samostalnu i samosvjesnu Hrvatsku. Mnogi u Sarajevu i s istočne strane Starog mosta nisu ni svjesni da su instrumetalizirani od ostataka političkih i obavještajnih struktura, koji su im najviše jada zadali u vrijeme kad su pjevali sarajevski prepjev Thompsonovih "Čavoglava". Onih struktura koje su izazvale hrvatsko-bošnjački sukob, čega je posljedica i rušenje Starog mosta. Što Praljak nastoji dokazati u Haagu.