„Drž’te se, bili ste nam dragi susjedi...“, govori jedna skupina ljudi dok maše prema drugoj. Stavljaju potom posljednju plastičnu vrećicu u auto, pa zadnji put bacaju pogled prema zgradi, svom dojučerašnjem domu u centru Siska. Svjesni su da se u svoj stan neće tako skoro vratiti, kao i mnogi Siščani i Siščanke koji su ostali bez krova nad glavom u jučerašnjem razornom potresu. Bez krovova, zidova, balkona, katova pa i cijelih kuća koje su doslovno sravnjene sa zemljom.
S lopatama u rukama izašli na ulice
Iako prometni znak pokazuje da je Petrinja, u čijoj je blizini bio epicentar, udaljena tek 13 kilometara, Sisak je ipak nešto manje pogođen od tog grada. Nešto manje ne znači malo pa je tako u Sisku nakon potresa bilo teško naći čitavu zgradu. Većina zgrada ostala je bez krovišta, bočni zidovi su se rasuli, urušila su se stubišta i katovi... Cigle su bile rasute po ulicama, komade fasade i prašinu nosio je vjetar, a u nekim je ulicama čak puknuo asfalt i napravio rascjep. Stradala je katedrala, bolnica, glazbena škola Frana Lhotke samo se rasula po parkiranim automobilima, centar je urušen, pa čak i Stari grad. Moglo bi se reći “kao u filmovima”, no u Sisku je to bila stvarnost. A ljudi koji u toj stvarnosti žive? Svatko se na svoj način nosio sa situacijom što je bolje mogao.
Video - Građani se uputili pomoći u raščišćavanju ruševina nakon potresa
Neki su uzeli najosnovnije i odmah otišli iz grada. Tako se već sat vremena nakon potresa počela stvarati velika gužva na cesti prema Zagrebu. Dio ljudi je pričekao sat-dva pa su se neki ohrabrili i ušli u stanove, ako su mogli, te su spakirali nešto više stvari. Dobar dio je ipak odlučio ostati u Sisku. S lopatama i metlama jer im je, kažu, lakše ako barem malo pomognu, izašli su na ulice. Ili su samo sjeli na zelene površine čekajući pomoć ili nešto sasvim drugo.
“Glavno da smo živi i zdravi”
– Pričekat ću još malo, možda se probudim iz noćne more – rekao nam je mladić koji je, kako sam za sebe kaže, od sada vjerojatno beskućnik. Ipak, nadležni su rekli da nitko neće ostati na ulici, a stanovnicima pogođenih područja veoma su se brzo počeli javljati ljudi iz cijele Hrvatske nudeći im prazne stanove, apartmane, sobe... I sve službe izašle su na teren čim su mogle, pa su tako gradom cijelog dana odzvanjale sirene. Vatrogasci su ulazili u zgrade, službe su na ulici ispitivale treba li što nositi. No najčešći odgovor je bio...
– Glavno da smo živi i zdravi – govorili su svi koje bismo pitali kako su. U Sisku, srećom, nitko nije stradao, barem koliko je bilo poznato do navečer. Ipak, mnogi su zaključili da nikad nisu bili bliže pogibelji. I zato o materijalnom nisu previše ni govorili.
– Važno da je ona dobro, jako se uplašila, sve nam je srušeno, ali ona je dobro, što će mi više. Kuća će se popraviti – govori jedna majka pokazujući prema kćerkici pa dodaje: “Jadni ljudi u Petrinji. Njima je gore, idite tamo, ima i poginulih. Strašno.”
Stradala Petrinja Siščane je, naime, toliko dirnula da su se mnogi, unatoč katastrofi u vlastitom gradu, odmah zaputili tamo kako bi pomogli.
Galerija - Potres napravio veliku štetu u Petrinji, Sisku i okolnim mjestima
Kad je ekipa stanovništvu koje bi si gradilo kuću, nabila hrpu administrativnih troškova, dozvola svakakvih pa onda još i ovlaštena firma treba graditi, nije čudo da ima toliko slabih kuća i da se ljudi iseljavaju tko god može. Tko to može sve poplaćati? I onda se živi u onom što se ima pa dok se ne sruši. Ako netko ima staru kuću, a želi si graditi novu u istim okvirima, treba napraviti izlazak na teren, pogledati i dozvoliti gradnju. Jednim papirom. Porez će država tako i tako dobiti kroz materijal i usluge, a stanovništvo će živjeti dostojno čovjeka. Ovako je, jadna naša Hrvatska.