'Može li se odlučiti na referendumu da ne smije biti viših od dva metra, a svi koji jesu bit će skraćeni'

Kronična neodgovornost hrvatskog političkog establišmenta iznjedrila je još jednu uspješnu referendumsku inicijativu. Inicijativa “Narod odlučuje” prikupila je 22 tisuće potpisa više od zakonskog minimuma za raspisivanje referenduma na zahtjev 10 posto birača, a kada ih predaju Saboru, lopta će biti u nogama istih igrača koji su od 2010., otkako je u Ustav unesen institut “narodnog referenduma”, propustili sve šanse da utvrde jasna pravila za tu vrstu demokratskog izjašnjavanja.

Ustavne promjene te su godine donesene u svojevrsnoj histeriji prije ulaska u EU, kada se pod svaku cijenu htjela spriječiti i minimalna šansa da referendum o udruživanju propadne pa je izbrisan referendumski prag od 50 posto birača koji moraju izići na referendum da bi on uopće bio valjan. Političke elite time su otvorile Pandorinu kutiju iz koje su im se na glavu vrlo brzo sručile referendumske “pošasti”, ubijajući svaki njihov važniji pokušaj da po vlastitu nahođenju urede pojedine resore.

Uz inicijative vezane uz konkretna pitanja poput monetizacije autocesta ili tzv. outsourcinga, išle su i neke mnogo delikatnije, svjetonazorske naravi, kojima su se na referendumu postavljale granice nekih prava “drugih i drukčijih”. Tako je u Ustav 2014. unesena definicija braka kao isključive životne zajednice muškarca i žene. Iako je tadašnja, SDP-ova parlamentarna većina tumačila da je riječ o sužavanju opsega prava seksualnih manjina, referendumsko pitanje nije se usudila poslati na ocjenu Ustavnom sudu.

Dio aktualnih referendumskih pitanja inicijative “Narod odlučuje” također se odnosi na prava “drugih”. Radi se konkretno o nacionalnim manjinama, koje po sadašnjim zakonskim rješenjima svoje zastupnike mogu birati u posebnoj jedinici, a u Saboru im je zajamčeno osam zastupničkih mandata. Jedno od referendumskih pitanja predviđa ograničavanje mandata tako izabranih zastupnika na način da oni ubuduće ne bi mogli glasovati o povjerenju Vladi ni o državnom proračunu. A to bi značilo znatno umanjivanje njihova utjecaja, demotivaciju nacionalnih manjina da glasuju u manjinskoj izbornoj jedinici (čemu ni sada nisu pretjerano skloni) i u konačnici odumiranje samog instituta manjinskog zastupnika.

Takva referendumska pitanja dobrim su dijelom rezultat dugogodišnje zloupotrebe položaja manjinskih zastupnika koje velike stranke, kada im to zatreba, bez imalo kompleksa koriste za potkusurivanje u situacijama kada im njihovi glasovi trebaju za okupljanje ili održavanje parlamentarne većine. U tome prednjači HDZ koji je u samo pola godine u 2016. od izbornoga gesla “Nikad više s SDSS-om” uspio doći do pokušaja preslaganja sa ta tri zastupnika srpske nacionalne manjine. Iz HDZ-a su se tada puštali čak i spinovi da je tadašnji predsjednik stranke Tomislav Karamarko podršku SDSS-ovih zastupnika osigurao u razgovorima s Aleksandrom Vučićem! Takve igre velikih stranaka na manjinske su zastupnike navukle odium, prije svega kod birača desnog svjetonazora, ali i s ljevice, s koje su ih okrstili etnobiznismenima. Manjinski zastupnici i premijeru Andreju Plenkoviću drže krhku većinu u Saboru pa nije ni čudo da je u HDZ-ovim redovima zavladala pomutnja kada se pročulo da “Narod odlučuje” ima dovoljno potpisa.

Neće biti rasprave

Sa suprotnih strana Markova trga ovih se dana mogu čuti posve oprečne informacije o tome što će vladajući učiniti vezano uz tu referendumsku inicijativu. U Banskim dvorima neki su se uhvatili za prijedlog ustavnih promjena koje je u saborsku proceduru uputio SDP uz potporu trojice zastupnika SDSS-a i zastupnika talijanske nacionalne manjine Furia Radina. Taj prijedlog predviđa popisivanje pitanja o kojima se na referendumu ne bi smjelo odlučivati, a među njima bi se našla i ljudska i manjinska prava. Takve bi ustavne promjene mogle zaustaviti i sadašnju referendumsku inicijativu, no za HDZ je to dvosjekli mač. Naime, s jedne strane ima koalicijske partnere koje mora zaštititi želi li zadržati vlast, a s druge strane pritisak vlastitih birača, od kojih su mnogi i sami potpisali referendumsku inicijativu. Dapače, kamere su prije tjedan dana zabilježile kako delegati na izvještajnom saboru HDZ-a izlaze iz Dvorane Dražena Petrovića u kojoj je sabor održan i na štandu pred dvoranom potpisuju za “Narod odlučuje”, a tu su inicijativu potpisali i neki HDZ-ovi uglednici, poput zadarskoga gradonačelnika.

Toga su itekako svjesni u HDZ-ovu Klubu zastupnika, u kojemu prevladava stav da se inicijativa ne smije opstruirati nasilnim metodama, a brzinska izmjena Ustava, uvjereni su, bila bi upravo to. Zato je većina HDZ-ovaca u Saboru sklona ideji da se referendumska pitanja prepuste Ustavnom sudu, koji će, procijeni li da pitanja nisu u skladu s Ustavom, zaustaviti referendum. Ipak, pitanje je hoće li Ustavni sud to doista i učiniti.

Naime, i ustavni stručnjaci podijeljeni su oko toga može li se o pitanjima koja je predložio “Narod odlučuje” raspisati referendum. Osječki profesor ustavnog prava Mato Palić podupro je inicijativu, čak ju je i sam potpisao, dok je Robert Podolnjak, saborski zastupnik Mosta i profesor na zagrebačkom pravnom fakultetu, jedan od autora predloženih pitanja. Nasuprot njima, riječka profesorica Sanja Barić uvjerena je da takva referendumska pitanja ne mogu proći test ustavnosti, ali oprezno poručuje da je o njima ipak moguće raspravljati. Barić posebno problematizira činjenicu da je inicijativa kao cilj referenduma deklarirala pravedan izborni sustav koji bi, upozorava, ovako postavljena pitanja zapravo mogla destabilizirati.

U neustavnost referenduma uvjeren je i prof. Branko Smerdel, koji je upozorio da Hrvatska od ustavnih promjena 2010. zapravo uopće nema uvjete za valjano referendumsko odlučivanje. Smerdel upozorava na “prijeteću ustavnu katastrofu” jer bi, drži, poigravanje referendumima moglo biti razorno za ustavni poredak i samu državu, a posebno se obrušio na pojedine lokalne šerife poput riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela koji je drugoj inicijativi “Istinom protiv Istanbulske” zabranio prikupljanje potpisa u Rijeci jer inicijativu smatra protuustavnom. Koliko je štete društvu već nanijela činjenica da je Hrvatska godinama bez valjane referendumske procedure zorno je pokazala i nedavna HTV-ova emisija “Otvoreno”, u kojoj su se ministar uprave Lovro Kuščević i SDP-ov zastupnik Arsen Bauk s jedne, i koordinator referendumske inicijative Zvonimir Troskot međusobno prozivali za prijevaru. Optužba iz usta ministra kako je referendumska inicijativa prikupljala potpise i izvan zakonskog roka zvuči upravo nevjerojatno, a obzirom da bi se, ako se to uistinu dogodilo, radilo o teškom prekršaju u resoru za koji je nadležan upravo ministar Kuščević.

Estradizacija Sabora

Ako ima indicije, ministar je u takvoj situaciju dužan provesti upravni nadzor, a ako to nije moguće kriv je opet taj isti ministar, jer mu nije palo na pamet krenuti u izradu zakona koji bi precizirao procedure po kojima takve stvari više ne bi bile moguće. No na stranu tko je kriv za takvo stanje, ovakve rasprave pred očima javnosti, u kojima svatko svakog optužuje za krađu bez konkretnih dokaza, mogu imati samo jedan učinak, a to je daljnji pad povjerenja građana u institucije, dakle razgradnju države na koju upozorava profesor Smerdel. Sličan scenarij možemo očekivati i nakon odluke Ustavnog suda o referendumskim pitanjima. Ma kakva ta odluka bila, gotovo sigurno će se govoriti o političkom pritisku jedne ili druge strane, što se već da zaključiti iz izjava koje dolaze od čelnika inicijative koji se, kažu, nadaju da će se Ustavni sud oduprijeti pritisku HDZ-a i SDP-a. No u svemu tome se po strani ostavlja ključno pitanje, a ono glasi: smije li se o granicama prava “drugih i drukčijih” odlučivati neposredno, na referendumu. Politolog Žarko Puhovski oko toga nema nikakvih nedoumica.

– To jest demokratski, ali nije liberalno demokratski. Imamo klasično pitanje koje postavljaju američki politolozi - može li se na referendumu odlučiti da nitko u državi ne smije biti viši od dva metra, a svi koji su viši bit će skraćeni. Liberalna demokracija čuva pojedinca, a demokracija je naprosto vlast većine. I sada imamo pad liberalne u običnu, neliberalnu demokraciju – tumači Puhovski, koji je suglasan s tezom da bi apsolutizacija većine zapravo značila fašizaciju društva.

Puhovski ne dvoji ni oko krivca za ovakvo stanje, a nalazi ga u “idiotskim elitama koje nisu u stanju pojmiti kontekst svog djelovanja i ne shvaćaju koliko im je nizak ugled”. Upozorava da inicijativa “Narod odlučuje”, osim napada na manjine, sa sobom nosi i napad na političke stranke, prije svega na HDZ i SDP, jer bilo koja druga stranka teško da može u jednoj izbornoj jedinici osvojiti više od tri zastupnička mandata, a inicijativa je predvidjela da o tri zastupnika koji će s liste ući u Sabor odlučuju birači preferencijalnim glasovanjem. No time se, tumači Puhovski, ne garantira da će u Sabor ući najkvalitetniji kandidati. Pojašnjava da predsjednici stranaka uvijek listu mogu sastaviti od totalnih poslušnika, čime bi spriječili da im u Sabor uđe netko tko će se za volju birača oteti kontroli stranačkog vrha. No tu je, kaže, i opasnost od estradizacije parlamenta. S druge strane, rezultat ovakvog glasovanja i otvorenih lista mogao bi biti da u Sabor uđu oni koji ne prežu od živopisne političke koreografije pa ćemo u saborskim klupama imati najviše onih koji daju najefektnije izjave.

– Dovoljno se jednom dnevno teškim riječima oglasiti na nekom portalu i ulaziš u Sabor, po principu “tko nabije, taj dobije” – upozorava Puhovski. Ipak, uvjeren je da referenduma neće biti, što zbog načelnih i tehničkih nedostataka u predloženim referendumskim pitanjima, što zbog činjenice da se inicijativa već sada tumači kao udar na Andreja Plenkovića, zbog čega je većina prisiljena blokirati referendum. S obzirom na to inicijativa bi, bez obzira na namjere njezinih pokretača, Hrvatskoj dugoročno mogla donijeti boljitak.

– Meni se ova inicijativa ne sviđa, ali može biti korisna. S obzirom da sam gotovo siguran da referenduma neće biti, ovo je prilika političkim elitama da konačno urede referendumsku proceduru, ali ne u panici i preko noći, kako se sada pokušava ići u ustavne promjene. Prvo treba okupiti profesore za okrugli stol, razgovarati s aktivistima, strankama i stvari se mogu dobro urediti za godinu. Mešutim, bojim se da nitko u ovoj zemlji nije u stanju politički misliti ni na razini od godinu i pol, a kamoli pet godina. Šah se ovdje igra s jednim potezom unatrag, a tako se šah ne igra – kaže Puhovski.

Novi pokušaj za šest mjeseci

Uvjeren je da bi sve probleme koje je sadašnja referendumska inicijativa detektirala mogao riješiti mješoviti izborni sustav, u kojem bi birači mogli dati glas i za stranačke liste i za kandidate iz vlastitog izbornog sustava. Birači bi tako precizno znali tko je njihov zastupnik u Saboru i mogli bi mu se obratiti, čime bi se otklonile kritike o slabom utjecaju birača na sastav parlamenta. S druge strane, uvjeren je da se problemi s manjkom demokratičnosti u strankama teško mogu rješavati kroz izborni sustav i da je za to nužan poseban zakon o strankama, o čijem se donošenju već godinama ne priča jer je rasprave, opet, utišala nezainteresiranost političkih elita. S tim da se ustavne i promjene izbornog sustava ne smiju lomiti preko koljena i donositi pod pritiskom referendumskih inicijativa teško se ne složiti, no to da stranke u slučaju pada ovog referenduma imaju dovoljno vremena da u miru pronađu najbolje rješenje i nije tako izvjesno. Iz inicijative “Narod odlučuje”, naime, već sada dolaze neslužbene najave da će, u slučaju da im ova inicijativa ne prođe, za šest mjeseci ići u ponovni postupak. Uz to, gotovo je izvjesno da će referendum inicirati i o pitanju pobačaja, jer je malo vjerojatno da će konzervativna scena propustiti prigodu da pokuša zadržati, po mogućnosti i povećati vlastiti utjecaj u društvu. Stoga nam preostaje tek nada da nas kronična nezainteresiranost političkog establišmenta s početka teksta nije odvela predaleko, u slijepu ulicu iz koje ćemo se teško izvući.