Može li struka izaći iz zagrljaja politike?

Ja vam, znate živim u stambenoj zgradi. Jednoj od onakvih kakvih je pun Novi Zagreb i općenito nova naselja na rubu grada bez obzira na koju stranu krenuli – Špansko, Prečko, Dubrava. Zgrada je to od kojih osamdesetak stanova, dobar dio stanara se ne poznaje, neki se ni ne pozdravljaju. Za zgradu za se nitko nije baš nešto ni brinuo pa je tako zapuštenija i prljavija nego bi mogla i trebala biti. Tu se nas nešto susjeda odlučilo (samo)organizirati pa to promijeniti i popraviti, vidjet ćemo još kako će to ispasti. Da bi se to moglo, trebamo se i upoznati, a jedno od prvih je i pitanje čime se tko bavi. Energetikom, kažem ja, a moj će susjed, inače vrlo simpatičan i natprosječno obrazovan – A znači HNS? Molim, kažem ja, još uvijek ne posve siguran govori li on o nogometu ili politici.

HNS, nastavlja on, vrlo ljubazno uostalom, u tonu potpunog razumijevanja – HNS, ti si sigurno u toj stranci kad se baviš energetikom. Ne baš, kažem ja, nisam član te stranke, nisam nikada niti bio. Blaga nevjerica s druge strane, ali tek se upoznajemo pa se i susjed i ja trudimo ostaviti dobar dojam. Pitanju ipak, nije odolio - Onda HDZ? Ne, ja ne odustajem - Nisam član niti jedne stranke, nisam nikada niti bio. U tom trenutku i susjed i ja prelazimo na neku manje sklisku temu, od tog je razgovora već prošlo neko vrijeme, ali dojam ne blijedi. Nevjerojatno je do čega smo dogurali – cijela jedna struka, branša, zovite to kako god želite, postala je asocijacijom na jednu političku opciju, odnosno politiku općenito. Nije li to – strašno?!

Može li struka, naročito energetika, izaći iz zagrljaja politike? Jasno je da mora i da se samo onda mogu očekivati bolji i suvisliji projekti i uspješnije državne i privatne tvrtke s boljim rezultatima. Daleko od toga da ja podcjenjujem politiku, upravo suprotno. Osobno vjerujem da bi se njome morali baviti upravo najbolji i najsposobniji od nas, ali politiku i energetiku ipak treba držati odvojeno. I svaku struku i gospodarsku djelatnost uostalom – energetiku, medicinu, brodogradnju… Svaki dan se možemo uvjeriti zašto je to u Hrvatskoj potrebno i kakve se loše stvari počinju događati kada se ovo ne događa.

Budućnosti ipak dolazi, to ni naš zagrljaj s politikom neće zaustaviti. Digitalizacija energetike jedan je od načina kako se može smanjiti utjecaj politike i kako se energije i energetika općenito mogu demokratizirati. Moć i utjecaj građanima, ali bez posrednika. Bez politike, mogao bi netko zlonamjeran napomenuti… U EU i globalno milijuni novih radnih mjesta otvarat će se u sektoru obnovljivih izvora energije. Pametna brojila, pametna električna mreža, potrošači koji sami proizvode električnu energiju, trguju njome međusobno ili je predaju u mrežu će tako drastično i potpuno promijeniti naš svijet da je to trenutno teško i zamisliti. Svijet se ubrzano priprema za digitalizaciju, dekarbonizaciju i decentralizaciju elektroenergetskog sustava. Globalna istraživanja pokazuju da će 92% energetskih tvrtki i elektroprivreda investirati značajno u digitalnu tehnologiju u skoroj budućnosti. Iznos koji se za tu namjenu namjerava potrošiti prelazi 500 milijardi dolara godišnje! Već za nekoliko godina, Appleovi i Amazonovi virtualni pomoćnici, Siri i Alexa, mogli bi upravljati našom energetikom koristeći kao valutu kriptowatte, valutu koju će proizvoditi naši krovovi iz fotonaponskih panela. Mene tješi činjenica da je Hrvatska dovoljno mala i dovoljno uključena u europske tokove da nije pitanje hoće li se to i kod nas desiti nego jedino – kada će se desiti? Upravo usprkos politici, energetskim strategijama i svemu ostalome što često krivo radimo. Svi pokazatelji su zasada još uvijek porazni - iseljavaju se mladi koji bi trebali biti nositelji razvoja, a useljavaju pretežno slabije obrazovani. Očito dolaze oni koji Hrvatskoj trebaju, a odlaze oni koji joj ne trebaju – stručnjaci, znanstvenici i liječnici… To je sloboda i to je zakon tržišta, drugačije ne može ni biti. Zato je i digitalizacije energetike dobra – ona briše granice, povećava fleksibilnost i omogućava integraciju bez obzira radi li se o proizvođačima energije, potrošačima ili stručnjacima.

Kako se sve brzo mijenja, najbolje ilustrira i činjenica da se kao predvodnik u uvođenju čiste energije sve više spominje – Kina! Zimska olimpijada 2022. u Pekingu bit će prve Igre ikada koje će se napajati isključivo zelenom energijom. Naravno da je to ciljana promocija, ali znakovito je da se poruka želi poslati upravo korištenjem obnovljivih izvora energije. A da i nije stvar samo u promociji pokazuje i podatak da je u Kini samo u prvom kvartalu 2018. instalirano skoro 10 GW fotonapona – 22 posto više nego u istom razdoblju godine prije. Usporedite to s prošlotjednim govorom predsjednika Trumpa u američkom Kongresu u kojem ni obnovljivi izvori ni održivo korištenje energije ni klimatske promjene nisu uopće spomenuti niti jednom riječju i bit će vam jasna razlika. I tako smo opet završili na politici, ali svijet se brzo mijenja, vidjet ćete…