Savjetnik japanskog premijera:

'Možemo pomoći Hrvatskoj u pripremi za predsjedanje EU, Japan vam je partner'

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi
21.11.2019.
u 08:49
Japanski su turisti disciplinirani, tihi te ne troše rasipno, već čekaju dobru svrhu. Preporučio bih da vaši turistički stručnjaci više investiraju u kultiviranje japanskog turističkog tržišta - kaže Tomohiko Taniguchi
Pogledaj originalni članak

Tomohiko Taniguchi posebni je vanjskopolitički savjetnik japanskog premijera Shinza Abea, a u Zagrebu je boravio kako bi govorio o odnosima svoje zemlje s Europskom unijom i Hrvatskom, i to na konferenciji Instituta za razvoj međunarodnih odnosa. Za Večernji list govorio je o tome, ali i o japanskom trgovinskom sporu s Južnom Korejom. Seul zahtijeva odštetu za neke žrtve iz Drugog svjetskog rata, što Tokio smatra kršenjem ugovora koji su dvije zemlje potpisale 1965. godine te su Japan i Južna Koreja zbog toga zaoštrili trgovinsku politiku. Govorio je i o za Hrvatsku vrlo poučnom teritorijalnom sporu s Rusijom. Moskva i Tokio još nisu potpisale mirovni sporazum od Drugog svjetskog rata.

U Zagrebu ste kako biste govorili o skorom hrvatskom predsjedanju Europskom unijom. Koji su trenutni glavni japanski prioriteti u odnosima s Unijom?

EU je jedan od najvažnijih partnera za Japan, ekonomski, ali sve više i politički. EU i Japan stvorili su sporazum o ekonomskom partnerstvu što je zapravo opsežan dogovor o slobodnoj trgovini koji će pokriti ne samo trgovinu, nego i brigu za okoliš, radničke standarde te intelektualna vlasnička prava. Takvi se sporazumi mogu sklopiti samo između razvijenih i demokratskih država. Trgovinski sporazum između EU i Japana najnapredniji je i najširi te najbogatiji takve vrste. Ljudi u Japanu radovali su se zaključenju sporazuma.

No, valja reći da je ekonomsko partnerstvo ojačano političkom vezom koja se zove Strateški sporazum o partnerstvu. A u njemu je fokus stavljen na demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i osnovne slobode. Sad imate Japan kao partnera u zagovaranju tih vrijednosti. EU i Japan su ojačali veze u ekonomskog partnerstvu, ali jednako tako, čak i važnije, u političkom smislu.

Što je danas najvažnija tema u odnosima Hrvatske i Japana, posebno s obzirom na skoro predsjedanje EU-om?

Najprije, mnogi su postali svjesni puta kojim je Hrvatska krenula u posljednjih 20-ak godina. Kad je nacija bila pocijepana, a ljudi su se borili, vijesti su dolazile u japanske dnevne sobe gotovo svakog dana. Prošlo je više od 20 godina i sad ste odgovorni za upravljanje EU-om. Prošli ste dalek put. Htio bih da tu svijest dijeli još više ljudi u Japanu. Zasigurno, ako ću imati priliku napisati nešto za premijera Shinza Abea, imat ću to na umu. Htio bih također da publika premijera zna da on ima veliku empatiju prema ljudima u Hrvatskoj.

Isto tako, kompleksnu organizaciju, poput EU, nije moguće voditi sam. Potrebna je velika podrška: znanje i iskustvo. EU ima i svoje vanjske odnose. Da bi pridonio vašoj zemlji, Tokio bi mogao pozvati administrativne službenike iz Zagreba kako bi proširili vidike. Isto tako, volio bih da više ljudi u Zagrebu razumije odnose između EU i Japana, a kao treće, glavni smisao EU jest povezivanje. Povezivanjem ljudi i zemalja, EU se proširila te sad gleda prema zemljama Balkana. Povezivanje se ne svodi samo na infrastrukturu, već je bitan i ljudski kapital. Tokio bi isto tako mogao pridonijeti razvoju stručnjaka u zemljama koje žele slijediti Hrvatsku kako bi postali članovi EU.

Hrvatska je vrlo orijentirana na turizam. Što bi našoj zemlji moglo pomoći da privuče više turista iz Japana?

Japanski su turisti disciplinirani, tihi te ne troše rasipno, već čekaju dobru svrhu. Preporučio bih da vaši turistički stručnjaci više investiraju u kultiviranje japanskog turističkog tržišta. Ne može se očekivati da će se direktan let između dvije zemlje uspostaviti u skoroj budućnosti, ali postoje dobre veze. U mom slučaju, napustio sam Tokio sinoć u 23 sata, a u Zagreb sam došao vrlo rano ujutro. Radi se o jednom od najučinkovitijih iskustava koje sam imao. Umarajuće je, ali je odličan aranžman za turiste koji razgledavaju. Isto tako, ljudi su svjesni da su neki od najdražih animiranih filmova smješteni na obalnim gradovima u Hrvatskoj. To se odnosi na filmskog režisera Hayao Miyazakija. On je ikona poznata po animiranim filmovima, za djecu i odrasle, a japanski turisti bez iznimke odlaze u te obalne gradove.

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi

Japan se nakon potpisivanje sporazuma s EU-om danas gleda kao nosioc slobodne trgovine, ne više kao protekcionistička zemlja, kao što se percipirao prije 30-ak godina. Mislite li da će i to koristiti Japanu, s obzirom na rastuće trgovinske tenzije u svijetu?

Apsolutno ste u pravu. Imam preko 60 godina, a karijeru sam započeo kao novinar prije više od 30 godina. Pratio sam u 1980-ima i u ranim 1990-ima vanjske odnose Japana. Trgovina EU i Japana bila je obilježena nizom prepreka, a Japan je bio jedna od najpoznatijih protekcionističkih zemalja. Ti su dani odavno prošli. Nekad se zapitam kako je Japan postao ovakav. Predobro je da bi bilo istinito. No, to je istina. Japan je najprije sklopio trgovinski sporazum sa Singapurom, a sad postoji Transpacifičko partnerstvo, odnosno sporazum o ekonomskom partnerstvu u cijelom pacifičkom oceanu. Neki to zovu Oceanovih 11 jer se radi o zemljama okrenutima prema oceanu, a nakon povlačenja SAD-a 11 zemalja prihvaća sporazum.

Gledajući iz bruxelleskog kuta, i članice EU-a pomislile su da je došlo vrijeme da i one imaju sličan sporazum s Japanom. S namjerom, ali i uz slučajnost jer su ova dva sporazuma sklopljena jedan nakon drugog, oni su stupovi indo-pacifičke i europske trgovine. Japan je u središtu oba. Dijelim vašu zadivljenost što nekad protekcionistički Japan danas predvodi otvorene i liberalne trgovinske režime.

Isto tako, živimo u doba identitetske politike. Svi brinu o tomu tko su, više nego ikada ranije. Ironično je to što je internet obrisao sve granice, a ipak su ljudi zaokupljeni prošlošću. To je dio ljudske prirode. No, japanska identitetska politika nije vezana za zatvaranje nacije, ili vraćanje u prošlost, već upravo za otvaranje. To je omogućilo potpisivanje ovih sporazuma koji otvaraju vrata Japanu više. Turisti iz Europe i drugih zemalja također sve više ulaze u Japan. Također, pozivaju se i radnici iz drugih zemalja. Može se zaključiti da se Japan navikava na novi identitet: otvorenost.

No, isto su tako jedan od ključnih vanjskopolitičkih događaja u Japanu trgovinske tenzije s Južnom Korejom koje idu nasuprot trenda japanske otvorenosti. Ne mislite li da je u tom slučaju japanska vlada stavila politiku iznad ekonomskih tema?

Najprije takozvane restrikcije na osjetljive materijale stavile su Južnu Koreju u kategoriju zemalja koje uključuju Singapur, Maleziju, Indiju, Filipine i Tajvan. Južna Koreja nije diskriminirana od strane Japanaca. Kontrole su osnažene prilikom izvoza osjetljivih materijala iz Japana u Južnu Koreju. Oduljilo se vrijeme potrebno za izvoz, ali nijedna južnokorejska tvrtka nije imala teškoće. Samo sad treba nešto više vremena.

Vidjeli smo neke podatke da je izvoz nekih visokotehnoloških materijala iz Japana u Južnu Koreju pao praktički sto posto. Ne boji li se japanska vlada reakcije japanskih privatnih tvrtki izvoznika?

Otkad je nova restrikcija uvedena na izvoz tih materijala, nismo svjedočili nikakvim negativnim reakcijama ili žalbama južnokorejskih tvrtki ili japanskih izvoznika. Opipljiv trošak bio je minimalan za tvrtke iz obje zemlje. Kakva je to žalba ako kažete da ste diskriminirani od strane japanske vlade tako što ste stavljeni u kategoriju zemalja poput Singapura? To je jedna od najrazvijenijih zemalja u svijetu. Južna Koreja nema razloga biti ljuta u ovom slučaju.

Tenzije zapravo nisu podignute oko ekonomije, već zbog pitanja trebate li se držati sporazuma potpisanog 1965. Potpisnici sporazuma predvidjeli su moguće razmirice u budućnosti te su osmislili dio sporazuma u kojem je opisan mehanizam za izglađivanje konflikta. On tvrdi da bi se sve razmirice trebale riješiti diplomatski. Ako je to nemoguće, treba uspostaviti arbitražu, a ta se odluka zatim mora poštivati. Japanska vlada uvjeravala je korejsku vladu da se arbitraža uspostavi, ali Seul ih je ignorirao. Time Južna Koreja uništava ugovor.

Kako premijer Shinzo Abe vidi budućnost ovog spora?

Ako odbijete vrijednost mehanizma za izglađivanje konflikta koji se nalazi u sporu, na što se uopće možemo osloniti u diplomatskim vezama s Južnom Korejom.

Gdje premijer Shinzo Abe vidi poziciju Japana u svijetu? Neće li svađa sa Seulom baciti mrlju na imidž japanske vlade?
Japanska vlada mora slijediti međunarodna pravo, a vlada koju predvodi Shinzo Abe slijedit će vladavinu prava. Tako dugo dok ga Južna Koreja krši, bojim se da Japan može malo tog učiniti. Kad god članovi japanske vlade susretnu kolege iz Južne Koreje, govore im da se ljudske veze te svakodnevno ponašanje moraju dodatno osnažiti. No, za bolje odnose među vladama Južna Koreja mora obnoviti svoju politiku otprije dvije godine te da poštuju sporazum potpisan između dvije zemlje.

Japan je također opterećen teritorijalnim sporom s Rusijom koji uključuje Sjeverne teritorije, kako ih zovu Japanci, što sprječava dvije zemlje da potpišu mirovni ugovor od Drugog svjetskog rata. To je vrlo važno za Hrvatsku koja također ima mnogo teritorijalnih sporova sa susjedima. Hrvatska vidi da ni dvije velesile ne mogu riješiti teritorijalne sporove 75 godina što može shvatiti kao poruku. Mislite li da su Rusija i Japan bliže rješavanju sporova?

Nikada, nikada ne smijete odustati, to je prva poruka. Teritorijalni integritet tiče se točno toga, integriteta. Ako odustanete, poslat ćete svijetu krivi poruku: da niste čovjek integriteta. Na pitanje može li se ovaj spor riješiti, odgovaram: ako to ne mogu riješiti Shinzo Abe i Vladimir Putin, tko može? Ako ga ne mogu riješiti sada, kada? Prošlo je gotovo 75 godina. Ako se ne može pokrenuti rješavanje sada, biste li bili spremni čekati novih 75 godina?

Prosječna je dob bivših stanovnika tih otoka, koje je oteo Sovjetski Savez nakon što je rat završio, viša od 80 godina. Vrlo se malen broj ljudi želi vratiti na te otoke, ali su željni posjećivati dom svojih predaka kad god požele. To je za njih emotivno pitanje.
Rusija i Japan mogu izgraditi mnogo bolje ekonomske veze. Dosad su dvije zemlje propustile izrazito mnogo prilika zato što nemaju potpisan sporazum o zbližavanju. Tehnički je stanje rata završilo 1956. kada su Moskva i Tokio izdali deklaraciju. Zato, nismo u ratu, no mirovnog ugovora nema što znači da se šef ruske države ne može tretirati kao gost države u Japanu, i obrnuto. Vrlo je neobična situacija koja se mora riješiti. Shinzo Abe, koji se s Vladimirom Putinom sastao 27 puta, uvijek naglašava ruskom predsjedniku da njih dvojica moraju raditi za svoje buduće naraštaje.

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Tomohiko Taniguchi

Na početku prošlog odgovora, rekli ste “tko će riješiti problem ako ne Shinzo Abe i Vladimir Putin”. Pretpostavljam da mislite na snagu dvojice lidera. Shinzo Abe najdugovječniji je premijer (to mu je pošlo za rukom upravo danas), a znamo koliko je dugo Putin na vlasti. Smatrate da vlade koje rješavaju ovako kompleksan problem moraju biti snažne da bi to uspjele?

Posebno kad se nosite s ljudima poput Vladimira Putina, morate imati skupljen politički kapital. Japan je poznat kao zemlja koja često mijenja premijera jednog za drugim i ako se stavite u cipele ruskog lidera, možda biste rekli “aha, ovaj će premijer biti na izlasku za godinu dana”, pa ćemo staviti ovo teško pitanje pod tepih. Snaga je potrebna, a u demokratskom režimu biti snažan znači da možete biti izabrani i ponovno izabrani pa biračima morate ispostaviti rezultate.

U Japanu je zanimljiva i ekonomska politika Abenomics, jezgra snage premijera Abea, pokrenut 2013. godine. Čini se da trend niskog rasta, niske inflacije, ali i niskih stopa nezaposlenosti ustraje. Jesu li društvo i vlada zadovoljni učinkom? Neki aspekti, poput Womenomicsa (uključivanje žena u radnu snagu i njihovo osnaživanje na radnom mjestu), čine se uspješni, no pravo pokretanje ekonomije nedostaje, posebno u smislu rasta.

Najveći izvor razočaranja jest to što japanske kompanije još uvijek sjede na velikom iznosu depozita i gotovine. Nisu ih iskoristili za konstruktivne svrhe, poput kupovine strojeva, isplatu dividendi ili povećanje plaća. Kako se može promijeniti takvo korporativno ponašanje? Vlada je smanjila porez na dobit i, zajedno s burzom, popravila je aranžmane korporativnog upravljanja s namjerom poticanja kompanija da više troše. No, one su dosad većinom izbjegavale riskirati.

To su loše vijesti, a dobre su ono što ste već istaknuli. Više od 71 posto žena na tržištu su rada. Najbolje su vijesti vezane za zaposlenost među mladim generacijama. Od 100 mladih koji su diplomirali i traže posao, 98 njih ga nađe. Uspjeh je jednak i među onima koji su završili srednju školu i traže posao. Zato je rejting Shinza Abea najviši među onima u 20-ima, 30-ima i 40-ima. Što su birači mlađi, to više podržavaju Abea. Mlađi su birači dobro prihvatili Abenomics. Japanska vlada pritom provodi istraživanje od 1963. s jednostavnim pitanjem: jesu li zadovoljni statusom quo u životu. Posljednje četiri godine ti su postotci dosegli rekordne visine: 79 do 80 posto njih kaže da su donekle i vrlo zadovoljni. To je dobra vijest jer je prije desetak godina postotak bio mnogo manji, oko 60-65 posto.

Znači li to da japansko društvo misli da su dva desetljeća slabog rasta iza njih?

Javnost misli da rast nije visok brojčano, ali je situacija sigurno bolja nego prije sedam ili osam godina. Događaji koji se organiziraju također su im povisili dobro raspoloženje: ustoličenje novog cara, Svjetsko prvenstvo u ragbiju na kojem je Japan vrlo dobro igrao, a iduće godine u Japan stižu Olimpijske i Paraolimpijske igre. Japan kao da ima jedan tulum za drugim. Raspoloženje svečanosti može se osjetiti diljem zemlje, posebno u gradovima poput Tokija. To raspoloženje pritom nije rezervirano ekskluzivno za Japance, već se na svečanostima susreću i ljudi iz inozemstva. Duh vremena očigledno je svjetliji. Sjećam se kako je teško raspoloženje bilo 2011. ili 2012., odmah poslije tsunamija i potresa.

Pritom moram istaknuti da su antivladini prosvjednici u Zagrebu tada stali pokraj japanskog veleposlanstva i zapalili svijeće i molili se za žrtve tsunamija. To su popratili japanski mediji te su mnogi ljudi izrazili zahvalnost ljudima u Zagrebu.

Očekujete li neke razlike u japanskom društvu vezane za novog cara, Naruhita? Prošli, Akihito, bio je vrlo popularan.

Novi car u kasnim je 50-ima. Proveo je formativne godine na Oxfordu i fascinantni memoari koje je objavio predstavljaju mladog čovjeka koji je morao proći akademske i kulturne izazove te je dao sve od sebe. To upućuje da je car široka uma s međunarodnim pogledom. Odabrao je oženiti diplomatkinju, a nova je carica također obrazovana u međunarodnom kontekstu. Japanska je identitetska politika orijentirana prema otvaranju i ako je to duh vremena danas, ljudi u Japanu očekivat će da i car i carica imaju sličan pogled na svijet.

Kako se radi o starom obiteljskom drvu, ja osobno gledam na carsku obitelj vrlo oprezno jer dugovječnost i kontinuitet moramo čuvati. Njihov je životni stil vrlo skroman, a politička im je moć nepostojeća. Simbolična su figura. No, kad bi se imperijalna obitelj izgubila, posljedica bi bio osjećaj praznine.

Koji je najzahtjevniji dio posla pisanja govora premijeru Abeu?

Ne radim to zbog novca, priznanja ili slave. Matično me sveučilište plaća vrlo malo (smijeh), a na govor premijera ne mogu staviti svoje ime. No, radim to zbog dobrobiti nacije, nacionalne sigurnosti i diplomacije. Najveći izazov skučen je raspored. Razgovarate s najzaposlenijim pojedincem u državi. Kad vas pitaju da ponovno napišete govor, to znači da ga morate napisati do sljedećeg jutra. Kad se to od vas zatraži, morate provesti noć bez sna. Dobar sam u nastavljanju pisanja uz vrlo malo spavanja, ali to je izazovno.

VIDEO Japanci reagiraju na ustoličenje cara Naruhita:

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

Avatar Mi ili Oni
Mi ili Oni
09:12 21.11.2019.

Japanci, pametan i pragmatičan narod, od njih se može puno naučiti. EU i Japan su danas politički i ekonomski povezani kroz nove ugovore i sporazume o slobodnoj trgovini, praktički smo jedno tržište sa zajedničkom politikom.

PR
prajdali100
10:50 21.11.2019.

Što ovaj Japanac ima sa EU ? Što on hoće od našeg predsjedanja EU ? Kako to on misli nama " pomagati" ? Svašta.

BA
Barbasmora
13:15 21.11.2019.

Ako je prijatelj neka japan ulaze novac u hrvatsku a ne da otvara laboratorije i firme u sloveniji dok su kod nas kinezi....