Bilo je to 1974. Na Filipinima se konačno predao posljednji japanski vojnik, koji je sve do te godine vodio Drugi svjetski rat. Odnosno, nije vjerovao da je rat završen kapitulacijom njegova Japana 1945., pa je rat na Filipinima nastavio voditi sve dok mu prestanak borbi nije došao zapovjediti njegov ratni zapovjednik. Tek je tada Hiroo Onoda, kako se zvao taj Japanac, položio oružje i shvatio da je Drugi svjetski rat doista gotov. Naime, Onoda je kao japanski vojnik potkraj 1944. poslan na Filipinsko otočje i bilo mu zapovjeđeno da nema predaje i da se treba boriti do posljednjeg čovjeka.
Onoda se sa svojim suborcima i nakon 1945. nastavio boriti protiv Filipinaca po filipinskim planinama i šumama, pa čak i kad su mu ostali suborci izginuli, on je nastavio svoj gerilski rat i do 1974. ubio tridesetak Filipinaca. Na Filipinsko otočje nakon rata 1945. bacani su i leci s obavijesti da je rat gotov, ali Japanac u to nije vjerovao, držao je da je to američka propaganda.
Nije se htio predati ni kad ga je 1974. pronašao njegov nekadašnji suborac. Pristao je na predaju tek kad mu je tu zapovijed osobno na Filipinima došao izreći njegov bivši ratni zapovjednik, tada već čovjek u dubokoj starosti, kojeg su, srećom, uspjeli naći u Japanu još na životu.
Onodi je tako 1974. službeno priopćeno da je Drugi svjetski rat završen. No čini se da mnogim Hrvatima to ni do danas nije priopćeno. Jer se jučer navršilo točno 80 godina od službenog početka Drugoga svjetskog rata, dotad najvećeg i najkrvavijeg svjetskog sukoba, koji je završen u kolovozu 1945. bacanjem dviju američkih atomskih bombi na Japan, ali među mnogim Hrvatima taj rat ni danas nije završen, i bome se ne zna kad će završiti.
Kako stvari stoje, imat ćemo ubrzo i novi stogodišnji rat, pa ćemo onda krenuti od početka, s novim stogodišnjim ratom! Ili? Tko će i kad Hrvatima objaviti da je Drugi svjetski rat gotov? Da više nema ustaša i partizana, da više nema rovova, da su neprijateljstva završena, da je to prošlo svršeno vrijeme?
Jer samo kad u posljednje vrijeme gledamo vijesti, naslove, doista ispada da među Hrvatima još traje Drugi svjetski rat. Još i danas se prepucavamo tko je činio više zločina, ustaše ili partizani/komunisti? Još i danas vodimo prijepore o karakteru NDH i ustaškog režima, kao i komunističkog.
Još uvijek ne možemo s pijetetom odati počast jasenovačkim i bleiburškim žrtvama, bez halabuke i govora mržnje. Doista, govor mržnje je sveprisutan. Još i danas ima mnogo onih koji bi bili spremni likvidirati one na drugoj strani. Samo što ipak nisu u prilici. Ali zato često javno, i to bez srama i zadrške, govore kako ih je premalo bilo pobijeno ili da su s pravom pobijeni i tome slično.
U Hrvatskoj i među Hrvatima ni danas još u javnom prostoru ne dominiraju teme o budućnosti! Pogledajte samo društvene mreže, pogledajte komentare pod člancima na portalima. Zapaljiva masa komentara je na teme o ustašama i partizanima i uopće o ideološkim idiotarijama. Čim je riječ o temama koje nam život znače već sutra, nema puno interesa. Štoviše, i na takvim temama brzo se mnogi pokolju na ratnim temama i odvuku komentare u potpuno drugom smjeru.
Glavni i odgovorni za takvo stanje naši su političari, političke elite kojima je svih ovih godina u interesu držati na životu ideološke podjele, bacati kosti narodu, prema onoj staroj latinskoj izreci koju pripisuju Juliju Cezaru – “Divide et impera” (Podijeli pa vladaj). Koliko je još među Hrvatima tih ludih glava koje i danas ratuju kao Japanac s početka priče?
Puno, previše! Japanac je 1974. ipak shvatio da je rat gotov, pa se posvetio mirnodopskom životu i napisao je autobiografsku knjigu o gerilskom ratu koji je vodio na Filipinima. Istina, nakon predaje i povratka u Japan nije se mogao snaći u novom Japanu pa je lutao svijetom. No rat je za njega konačno bio gotov.
Za razliku od njega, kod mnogih Hrvata još i danas rat ne silazi s usnica ni iz mozgova. Ne vide oni kako se njima fino manipulira, koristi ih se mnoge kao “korisne budale”, a oni u tome uživaju. Što njih briga kakvu će budućnost imati narod, iako oni iz petnih žila prisežu i uvjeravaju da su “megahrvatine”. Kao i oni lijevi, koji se trude dokazati da su napredni, a u biti su isti.
Kad je tome tako, doista se trebamo zapitati kad će završiti i Domovinski rat? Tko će Hrvatima javiti da je i taj rat završen još davne 1998. godine, ili čak 1995.? Politika sigurno neće!
Najodgovorniji za ove podjele i govor mržnje uz političare su mediji! Veliki dio portala, televizija, radija, novina živi od takvih tema.