Mrsić: Milanović bi u srazu s predsjednicom bio superioran

Bivši ministar i bivši član vodstva SDP-a prvi je u toj stranci pozvao predsjednika Davora Bernardića da odstupi zbog loših rezultata lokalnih izbora. Ima li ambiciju preuzeti SDP, o stanju u stranci, ali i kako gleda na potez HNS-a i HDZ-a ...

HNS je odlučio ići u koaliciju s HDZ-om. Je li to prijevara birača?

U kuloarima se dulje vrijeme govorilo da će HNS koalirati s HDZ-om. Dio članova te stranke uvijek je pripadao liberalnoj struji, a dio lijevoj opciji. Do sada je uvijek ta lijeva struja nadglasavala tu drugu – tehnomenadžersku – koja očito ima puno veći utjecaj na terenu. To jest prijevara birača jer su birači glasali za HNS u lijevoj koaliciji, ali očito u HNS-u računaju da naši birači kratko pamte.


Je li to kraj HNS-a?

Gledajući iz današnje perspektive, to nalikuje na političko samoubojstvo HNS-a. I svakako kraj onakvog HNS-a kakvim se do sada predstavljao. 


SDP je pred zadnje parlamentarne izbore potpisao koalicijski sporazum s HNS-om prema kojem su se stranke obvezale da neće, ni u kom slučaju, koalirati s HDZ-om.

Nije prvi put da je netko iz jedne koalicije tijekom parlamentarnog života prešao u drugu opciju. HSS je podržao ovu HDZ-ovu Vladu iako je bio naš koalicijski partner. To je rizik koalicija, posebno kada ne uspijete formirati Vladu. Što bi to SDP mogao tražiti od HNS-a ili HSS-a?

Kako gledate na Vrdoljakov igrokaz?

Nije me iznenadio. Pa sjetite se njegova ponašanja kad je bio u koaliciji s HDSSB-om u Osijeku. On je tip političara koji krene u političke borbe a da ne promisli što to znači niti pripremi teren. Intuitivno krene jer mu se čini da mu je to dobro i vjerojatno samo on zna zašto je napravio što je napravio.


I što natjera šefa stranke na rizik da potpuno uništi stranku?

Uvijek se možete skrivati iza interesa države, ali to nije glavni motiv jer su ti motivi postojali i ranije. Sigurno je da postoji i neki osobni motiv. 


Što je s HDZ-om, što mislite kako će njihovo članstvo i birači reagirati na novu koaliciju?

Bit će jako zanimljivo gledati kako će se to sve skupa odvijati. I jedna i druga strana morat će popuštati, malo podrezati bodlje i oštrice. Ali u politici nikad ne reci nikad.


Je li to politička trgovina?

Naravno – to jest politička trgovina. “Politika je umijeće mogućeg”, ali sve ima svoje posljedice i to je jedan od razloga zašto građani sve manje vjeruju političarima. 
Očito da je tu bilo trgovanja, pa to su javno rekli i neki članovi HNS-a. Za devet ruku u Saboru nudile su se tri ministarske fotelje, a za pet ruku dobivene su dvije ministarske fotelje. 


Kako komentirate ponašanje Andreja Plenkovića?

Za njega u Europarlamentu vrijede jedna pravila, a u Saboru druga. Pitanje je što ga motivira da toliko inzistira da se formira bilo kakva Vlada. Smijenio je četiri ministra a da nije promislio što će biti kasnije. Nije imao ni plan A ni plan B. Sada očito hoće dokazati svojima u stranci, ali i građanima da je imao plan. Ali nije, jer nije imao većinu, već ju je sada kupio.


Može li nakon ovog SDP opet s HNS-om?

Mislim da je ovo konačno odvajanje HNS-a od SDP-a. Dugo smo godina bili zajedno, a za razdvajanje jedan dio zasluga pripada i sadašnjem vodstvu SDP-a koje se odvajalo od HNS-a i guralo ga iz koalicije. S druge strane, prigrlili smo HSS, dali im šest mandata, i to bez da je to potvrdio Glavni odbor. Jasno je da smo se požurili kako Beljak ne bi otišao prema HDZ-u jer je očito da je i HSS imao istu ponudu kao i HNS. 


Vrijedi li HSS šest mandata?

Mislim da ne. Vidjeli smo i na zadnjim izborima da koalicija s HSS-om nije donijela veći broj glasova. Zoran Milanović napravio je isti potez kao i Bernardić. Vjerojatno je u tom trenutku želio da naša koalicija izgleda bolje i da se proširi i na centar, čak malo i na desni centar, kako bismo zahvatili što šire biračko tijelo, ali to je očito bio račun bez krčmara. Taj nam je izlet udesno donio pad broja glasova, gubitak mandata i nemogućnost formiranja Vlade. I sve to pokazuje da SDP mora čvrsto stajati iza svojih vrijednosti, a ne kititi se tuđima. 


Znači li to da dijelite stav nekih kolega da SDP mora samostalno na izbore?

Da, dijelim stav da je došlo vrijeme da krenemo u izbore samostalno i da vidimo imamo li povjerenje građana za one vrijednosti koje zastupamo. Nažalost, sadašnje vodstvo nema viziju niti zna definirati koje to vrijednosti zastupamo. Ne čudi onda što ni građani ne prepoznaju te vrijednosti. Zbog toga je potrebno prvo promijeniti aktualno rukovodstvo, Bernardić mora otići i omogućiti da se stranka brzo restrukturira. Moramo ponuditi građanima jasnu viziju i jasne politike te se konačno početi jasno određivati prema dnevnopolitičkim događajima.


Prvi ste zatražili odlazak Bernardića, i to između dva kruga lokalnih izbora. Nije li to bio krivi tajming?

Ne, nije bio krivi tajming – to je stereotipna kritika onih kojima moj istup nije odgovarao. Brojke su već nakon prvog kruga govorile za sebe i građani su, u prvom krugu, uputili jasnu poruku SDP-u, a to je da u nama ne prepoznaju stranku koja zastupa njihove interese. I zato su glasali za druge opcije, uglavnom nezavisne liste. To je jasna poruka SDP-u da se mora mijenjati i moj je istup potvrda da smo svjesni da smo griješili i da nismo dobro postavili kampanju, ali i priznanje da to shvaćamo i da ćemo to promijeniti. Bila je to poruka glasačima da u drugom krugu glasaju za nas i ne dopuste da druga opcija, koja vraća Hrvatsku natrag, pobijedi u drugom krugu.


Potez su vam zamjerili mnogi u SDP-u, pogotovo kandidati koji su se u drugom krugu borili za vlast?

Neki jesu, neki nisu jer u drugom krugu ne birate stranku, nego osobu. Ako pogledate rezultate izbora u drugom krugu, vidjet ćete da se ne razlikuju od rezultata u prvom krugu. Tko je imao šansu, pobijedio je. Nije bilo nikakvih iznenađenja. Zato sam sasvim siguran da moj istup nije naštetio nikome, ali je s druge strane pokazao da postoji svijest da se moramo mijenjati i otvorio je diskusiju u stranci.

Je li taj istup bio vaša kandidatura za budućeg šefa stranke?

Uvijek kada istupite s određenim stavovima, jasno i nedvojbeno, ljudi u vama gledaju osobu koja zna i koja može povući stranku naprijed i to je nešto što ljudi prepoznaju i vide. 


Znači, spremni ste se kandidirati bude li novih unutarstranačkih izbora?

Spreman sam raditi za bolji SDP, ali važno je da se okupi tim i da stranka bude spremna na promjene. Nakon istupa u medijima prilaze mi i građani i članovi SDP-a i svi govore isto: u SDP-u se nešto mora promijeniti jer u suprotnome neće više glasati za nas. U kakvom smo stanju, najbolje se vidi u Zagrebu gdje smo izgubili oko 7500 glasova, a glasalo je 30 tisuća ljudi više nego 2013. HDZ je izgubio oko 5600 glasova što znači da svih tih 30 tisuća novih birača nije glasalo ni za SDP ni za HDZ. A uglavnom je riječ o lijevim glasačima koji bi inače glasali za SDP. 


Mislite da možete oko sebe okupiti sve nezadovoljne struje u SDP-u kontra Bernardića?

Mislim da mogu okupiti ljude kojima je stalo do stranke i njenih vrijednosti. Nemam ambiciju okupljati protiv bilo koga, već okupljati za promjene, za budućnost SDP-a. A imam iskustva za to i iz Vlade, svoje profesionalno i životno iskustvo. Ne živim od politike, nego za politiku i mislim da svi zajedno možemo donijeti promjene i pomoći usmjeriti SDP prema stabilnosti i napraviti od njega snažnu stranku.


Mnogi će reći da ste i vi odgovorni za loše stanje u stranci jer ste bili u njenom samom vrhu, a bili ste i jedan od Milanovićevih ministara?

Treba stvari staviti u pravu perspektivu, ne možemo uspoređivati kruške s jabukama – državna politika razlikuje se od stranačke politike – jer služite narodu, i lijevima i desnima – tko to ne razumije – ne razumije politiku. Uz to stranka je tada, u vremenima recesije, imala podršku veću od 30 posto. Ali nemojmo zaboraviti da je i Bernardić bio predsjednik zagrebačke gradske organizacije gotovo čitavo desetljeće, bio je i u Predsjedništvu stranke i rezultate tog rada vidjeli smo na lokalnim izborima, a Rajko Ostojić i Zlatko Komadina bili su ministri u toj Vladi .


Rejting vam je loš, ali nije rejting jedino što pokazuje stanje u nekoj stranci. Nije li SDP zapušten puno prije Davora Bernardića?

Da, očito je to puno ranije počelo – ali svi smo mi dugogodišnji članovi SDP-a, znači ne od jučer i snosimo odgovornost za stanje u stranci. SDP-ov je najveći problem što je podijeljen, a Bernardić nije lider i nema snage spajati suprotstavljene strane. Dapače, on još više produbljuje unutarstranačke podjele i, dok ga mišljenje jednih uopće ne zanima, drugu stranu nekritički promovira. To je dovelo do ovog što sad imamo u stranci.


Je li Bernardić uopće dobio pravu priliku?

Bernardić nije slučajno došao na to mjesto i dugo se za to pripremao – svojom kandidaturom istaknuo je da se osjeća doraslim takvoj funkciji. Pretpostavljam da je i kao predsjednik gradske organizacije koju je vodio jedno desetljeće stekao dovoljno životnog i političkog iskustva. Mjesto predsjednika najveće oporbene stranke u zemlji nije mjesto na kojem se učite, nego se od prvog dana svojim sposobnostima i postupcima pozicionirate kao lider kojeg će ljudi slijediti. Kritike i prijedlozi koji su dosad izneseni izraz su želje za pozitivnim promjenama u stranci.

Stalno se priča o njegovu rušenju, ali očito je da se ne pronalazi pet županijskih organizacija koje bi mogle tako nešto predložiti. Je li to moguće?

Ako ima lidersku crtu, Davor Bernardić morao bi znati što je najbolje za stranku u ovom trenutku, a to je da odstupi sam. I da dade šansu nekome tko će stranku moći povesti korak dalje. A to znači da se stranka kadrovski ekipira i ideološki pozicionira, da predstavljamo vrijednosti koje zastupamo, da se stranka demokratizira, da se zaustave podjele i da postanemo prava oporba HDZ-u – sve što trenutačno nismo. 


Dobro, ali vjerujete li da je uopće moguće naći pet županijskih organizacija koje bi tražile nove izbore u stranci?

Nezadovoljstva je puno. Mene osobno zovu ljudi s terena svakog dana. Vidim da isto govore i drugi kolege. A najvažnije je čuti i poslušati što govore naše članice i članovi s terena. Ne treba tražiti organizacije koje će potaknuti nove izbore, samo im treba dati pravo i priliku da kažu što misle.


Dio ljudi upire prstom u najjače organizacije koje imaju najbolji rezultat poput krapinsko-zagorske i zagrebačke organizacije SDP-a.

Da, to su organizacije koje imaju najviše prava, zbog rezultata, ali i obveza upozoriti na loše vođenje stranke. Jednako kao primorsko-goranski SDP i Zlatko Komadina koji je u ovom trenutku politički najjača osoba u stranci koja podržava Bernardića. I on će biti odgovoran ako odemo na nove izbore s Davorom Bernardićem i postignemo veliki poraz. Odgovornost je na svima koji su u rukovodstvu stranke. Svi moraju shvatiti da neće samo Bernardić biti krivac. Siguran sam da je kolegi Komadini SDP uvijek bio i jest važniji od  bilo čije osobne političke karijere.

Kaže mi jedan ugledni SDP-ovac da je stranka brend i da se ne treba brinuti za SDP s Bernardićem ili bez njega na čelu. Slažete li se?

SDP jest brend, ali koji je na tržištu. Znamo da su se mnogi poznati brendovi ugasili jer su ljudi počeli uzimati druge brendove, bolje, drugačije – suvremenije. Prema tome, to je guranje glave u pijesak.


U kombinacijama se spominjao i Zvonimir Mršić, i to kao kandidat za premijera. No izabrao je Agrokor. Je li time njegova politička karijera u SDP-u zapravo gotova?

Zvonimir je očito izabrao poslovnu karijeru, a političku za sada stavio sa strane – i to je njegovo pravo. On je podigao Podravku na razinu multinacionalne kompanije i najpozvaniji je za poziciju koju je sada dobio u Agrokoru.

Kako gledate na nagađanja da bi Zoran Milanović mogao biti kandidat SDP-a za predsjednika države?

Hoće li to napraviti, ovisi o njemu – mislim da Zoran to može. Za SDP bi to bilo dobro jer bi imao jakog kandidata koji bi se suprotstavio vjerojatno sadašnjoj predsjednici. U tom srazu on je definitivno superioran. Osim toga, kako vrijeme odmiče, sve se više počinje na drugačiji način valorizirati Vlada u kojoj smo mi bili. 


Vaš stranački kolega Ranko Ostojić danas ima osnivačku skupštinu udruge Pozitiva u koju je pridobio mnoge članove SDP-a. Jeste li se i vi učlanili?

Nisam, ali gledam sa simpatijama prema toj udruzi. S druge strane, i to je na neki način posljedica Bernardićeva rukovođenja strankom, jer ljudi traže mjesto gdje mogu izraziti svoje mišljenje i gdje se mogu slobodno osjećati a da netko njihove izjave odmah ne nabije na stup srama.


Je li to možda platforma za neku buduću lijevu stranku?

Gledajući da su unutra mahom SDP-ovci, siguran sam da će svi njeni članovi ipak nastaviti raditi i djelovati kroz SDP.