Događanja u posljednja dva dana potvrdila su da je hrvatskim biračima bilo svejedno zaokružili Andreja Plenkovića, Ivana Vrdoljaka ili Spužvu Boba, kao što su ispravno primijetili Splićani kada su birali gradonačelnika između Željka Keruma i Andre Krstulovića Opare.
Ipak, dobro je to što su navodni ideološki neprijatelji zaboravili na ustaše i partizane, kojima nas pred svake parlamentarne izbore kljukaju kao da je 1941. godina bila jučer, pa kada bi ukrcaj Hrvatske narodne stranke u “Titanik vladu”, kako su joj još jučer tepali, značio da ideologiziranje ostaje za nama i da će se baviti pravim stvarima – pokretanjem gospodarstva, zapošljavanjem i podizanjem standarda – svi bismo im rekli: “Bravo!” nakon tri godine. Međutim, ono što je ostalo od vodstva HNS-a čak ni svojoj stranačkoj bazi ne može prodati priču o žrtvovanju stranke za spas Hrvatske koju su servirali kao obrazloženje zašto su za fotelje raskolili stranku. Nisu ni trepnuli što se gase ogranci i pale svijeće pred podružnicama HNS-a. Glatko su se odrekli vlastitih principa i perjanica, a svejedno im je i što ostaju bez gotovo polovice svojih saborskih zastupnika.
Ni suze Anke Mrak Taritaš nisu razblažile glad za vlašću i nagon za foteljama kojima ovih dana svjedočimo. Osakaćeni HNS oprostio je svome lideru Ivanu Vrdoljaku što im je iza leđa šurovao s omrznutim HDZ-om dok je pred njima i kamerama kolutao očima na pitanja o mogućoj koaliciji i sipao drvlje i kamenje na Titanik vladu. Po reakcijama većine HNS-ovaca, izgleda da je Nikola Grmoja, “trbuhozborac Bože Petrova”, kako ga je Ivan Vrdoljak nazvao kada ga je optuživao za širenje gnusnih spinova da pregovara s premijerom Plenkovićem, bio bolje upućen u ono što se zbiva od stranačkog vodstva i članstva koje je naivno vjerovalo svom lažljivom šefu. Ali stranačko vodstvo oprostilo mu je sve kada im je servirao veliki komad slatkog kolača zvanog vlast.
Ivanu Vrdoljaku i njegovoj ekipi mora se priznati da su od HDZ-a vrhunski istrgovali više nego što su mogli sanjati u najsmjelijim snovima s obzirom na to da im istraživanja popularnosti već godinama daju postotak na razini statističke pogreške i sami bi u Sabor mogli ući jedino na turističko razgledavanje. S druge strane, i naš je premijer Andrej Plenković demonstrirao “vjerodostojnost”, u koju se kleo s predizbornih plakata, plativši narodnjacima podršku i ulazak u koaliciju Ministarstvom znanosti i obrazovanja i prepuštanjem kurikularne reforme koju je započela Milanovićeva vlada, a zaustavio HDZ. To je ta navodno najvažnija reforma zbog koje se prosvjeduje, u koju se svi kunu i svi je žele kontrolirati.
No, kako stvari stoje, HDZ-u se lakše odreći kurikularne reforme nego ploče s natpisom “za dom spremni” u Jasenovcu. Međutim, to nije bila noćna mora svakog HNS-ovca kojemu se smiješi fotelja od ministarske pa nadalje, već strah da se premijer Plenković, prije nego što se stvar riješi u Saboru, ne predomisli i kaže: “Idemo na izbore.” Dobili bi haenesovci na tim izborima manje glasova od Spužve Boba.
Sve o preslagivanju Vlade čitajte OVDJE.
Prema staroj narodnoj poslovici "s kim si takav si" jasno je da između Preslagivača i Razdjelnika nema razlike. I jedan i drugi su vjerodostojno lažljivi i korumpirani.