Ministar rada Mirando Mrsić zatražio je od socijalnih partnera da pristanu na kompromis kojim bi se riješio problem "vječnih" kolektivnih ugovora. Umjesto u Zakonu o radu (ZOR), odredbe o njihovu prestanku valjanosti trebale bi se preseliti u novi Zakon o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata čija je radna verzija dostavljena socijalnim partnerima.
Tripartitna tijela
Tim potezom sačuvala bi se vjerodostojnost premijera Zorana Milanovića koji cijelo vrijeme tvrdi da neće mijenjati ZOR, spasio bi se obraz sindikalaca koji mašu sa 800 tisuća referendumskih potpisa, ali i pokušalo uvjeriti rejting agencije da vlast ne bježi od reformi i bolnih poteza, posebno u javnom sektoru koji je premrežen kolektivnim ugovorima. No Vlada nije spremna ući u rat sa sindikatima, već se nada da će ograničavanje primjene kolektivnih ugovora biti dovoljna žrtva koju će prinijeti rejtingašima. Reprezentativnost sindikata i poslodavaca također je jedna od vječnih tema o kojoj se raspreda u tom trokutu. Njime bi propisali koliko koji sindikat ili udruga poslodavaca trebaju imati članova da bi sudjelovali u radu tripartitnih tijela na državnoj razini – 15 tisuća kao sada ili 50 tisuća kako bi neki htjeli. Isto tako, trebao bi se ograničiti i utjecaj manjinskih sindikata u tvrtkama. Veliki sindikati nisu javno odbili ministra Mrsića, što se može tumačiti kako su i oni svjesni da negdje moraju popustiti.
Pravni problem
Sociolog Dragan Bagić upozorava i na pravni problem. Ne može se jedan zakon stavljati izvan snage drugim a da se ipak ne promijeni onaj prvi ili barem da se ne kaže kako više ne vrijede ti i ti članci, što ipak znači da se posredno mijenja osnovni zakon.
– Taj novi zakon svakako mora proći kroz GSV. Dakle, sindikati i poslodavci o tome se moraju očitovati. Sindikati svejedno imaju pravo i mogućnost protivljenja, odnosno organiziranja prosvjednih akcija. Ime zakona to ne može spriječiti – ističe Bagić. Jedino zbog čega naziv zakona ima neku važnost jesu potpisi koji su skupljeni prije dvije godine, ali Bagić dodaje da je upitna pravna valjanost tih potpisa nakon dvije godine i nakon što su sami sindikati odustali od provođenja referenduma, čak i ako bi Vlada išla na promjenu ZOR-a.
Drugi motiv da se ne ide na promjene ZOR-a, nego da se to riješi zaobilazno, jest možda želja Vlade da izbjegne rasprave o promjenama drugih elemenata Zakona o radu kao što su uvjeti otpuštanja, rad na određeno i slično, što im poslodavci stalno serviraju pred nos.
A zašto da sindikati dopuste takve promjene i što one znače za kvalitetu života irada radnika. jedino što se dobija tim je kmet bez ikakvoh prava i zaštite pred poslodavcima.. neka poslodavci snose posljedice svojih loših odluka ako već i uzimaju najveći dio profita za sebe...ovo je sve lakrdija pod pritiskom kapitalista zapadnih zemalja..jedino što imamo u odnosu na ostale kapitalističke zemlje je kakva -takva zaštita radnika i ni to nije dovoljno da ih se zaštiti i pošteno plati.