Imam zagrebačke džamije Mirza ef. Mešić, koji je prošloga tjedna predstavio knjigu “Muhammed a.s. - poslanik čovječanstvu”, pravi je sugovornik o temi dodirnih točaka islama i kršćanstva, osobito onoga dijela koji se odnosi na čitav niz osoba, koje štuju muslimani kao i kršćani i Židovi. On kaže kako zajedničke točke tih monoteističkih religija proizlaze iz činjenice da “muslimani čvrsto vjeruju da su Biblija, odnosno izvorna Tora, Psalmi, Evanđelje, i Kur’an objavljeni s istoga izvora”, tj. da su “objavljeni od Jednoga Boga/Allaha, preko istoga anđela Gabrijela/meleka Džibrila odabranim poslanicima odnosno svim ljudima”.
– I kršćani i muslimani vjeruju i nastoje u životu ostvariti Deset Božjih zapovijedi koje je Mojsije/Musa dobio od Allaha na Sinaju. I muslimani i kršćani nastoje živjeti moral utemljen na vjeri u Jednoga Boga, Stvoritelja svega postojećeg, bez obzira zvali ga Bog, Allah, Jahve, God ili Got, te na životnoj praksi svih starozavjetnih poslanika – tumači imam Mešić.
Kršćanima je osobito zanimljivo gledište na Isusa Krista u islamu, za kojega on kaže kako je “za muslimane Isus Mesih, Isa, sin Merjemin, jedan od odabranih Allahovih poslanika kojemu je Uzvišeni Allah objavio Indžil/Evanđelje da Židovima osvježi vjeru u Jednoga Boga i donese nove propise u praksi u vrijeme kada su Židovi dobrano iskrivili i zaboravili Mojsijev nauk, ali i da najavi dolazak posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda, a.s”.
– Isa se u Kur’anu spominje u 15 poglavlja (sura), odnosno u više od 90 kur’anskih stavaka (ajeta). Isa je u Kur’anu opisan kao „Duh Božji“, kao „Duh od Njega (Boga)“, kao „Riječ Božja“, kao „Jedan od Allahu bliskih“ koji je dahom meleka Džibrila/anđela Gabrijela bio „usađen“ u svoju majku Merjemu/Mariju. Bio je musliman, što znači pokoran Allahu, i Allahov odabranik. Muslimani ne prave nikakve razlike između Isusa, Muhammeda, a.s., i drugih Allahovih poslanika. Podjednako ih vole i cijene. Na uopćen način, bez većih detaljiziranja, Kur’an govori o tri životne faze Isaa/Isusa. Prva se odnosi na njegovo čudnovato rođenje bez oca, druga na njegovo poslanstvo i misiju pozivanja vjeri u Jednoga Boga a treća, obavijena velom tajne, govori o njegovoj smrti, naglašavajući da Isus nije ni ubijen ni raspet. Kur’an se također osvrće na kršćanske dogme o njemu, kritizirajući kršćansko učenje o Isaovim božanskim osobinama, smatrajući takvo učenje kršenjem izvornog monoteizma kakvog je i sam Isus propovijedao među svojim apostolima/havarijjunima – tumači ef. Mešić, dodajući kako je “Djevica Marija, časna Merjema, majka Isaova/Isusova, za muslimane najcjenjenija i najpobožnija žena u cjelokupnoj povijesti čovječanstva”.
– Marija je jedina žena čije ime Uzvišeni Bog spominje u Svojoj posljednjoj Objavi Kur’anu. Devtnaesto kur’ansko poglavlje nosi naziv po njoj. Merjema/Marija se više puta spominje u Kur’anu nego u cijelom Novom zavjetu – naglašava Mešić.
Kršćanstvu, židovstvu i islamu zajednički su, primjerice, Abraham i Noa, Mojsije i David, pa Mešić tumači kako je “Abraham/Ibrahim, otac Ismailov/Jišmailov i Ishakov/Izakov, jedan od odabranih Allahovih poslanika”.
– Ibrahim je sa sinom Ismailom utemeljio grad Mekku i u njoj sagradio Kabu, prvo svetište na zemlji posvećeno jednome Bogu, kojeg muslimani danas obilaze u svom hodočašću, utemeljivši hadž (hodočašće) i propis kurbana (prinošenje žrtve). Od drugog mu sina Ishaka, odnosno njegova sina
Jakuba/Jakova prema kur’anskom tekstu potiče židovski narod – priča ef. Mešić, a za Nou kaže kako se u Kur’anu naziva Nuh te je cijelo kur’ansko poglavlje nazvano po ovome poslaniku čiji je narod zbog obilja grijeha kažnjen velikim potopom.
– Mojsije je Musa, Allahov poslanik, čije se ime najviše puta spominje u Kur’anu. Poslan je svom židovskom narodu da ih izvede iz faraonovog ropstva te mu je Allah objavio Tevrat/Toru odnosno Deset Božjih zapovijedi. Kur’an spominje i njegova brata Haruna/Arona kojeg je Bog također učinio Svojim poslanikom i pomoćnikom Musau u njegovj misiji – kaže Mešić, navodeći kako je u islamu David je Davud, poslanik i židovski kralj, kojemu je Allah poslao Zebur/Psalme i koji je sa svojim je sinom Sulejmanom/Solomonom, izgradio u Jeruzalemu sveti Hram, nakon Kabe drugo svetište na Zemlji
posvećeno Jednome Bogu. Zato je pored Mekke i Medine i Jeruzalem u islamu sveti Grad.
Prvog čovjeka po Bibliji, Adama, štuju i muslimani, ali kao – Adema. On je prvi Allahov poslanik na Zemlji od koga potječe cijeli ljudski rod. Kur’an štuje i Ivana Krstitelja koji je Jahja, sin Zekerijje/Zaharija, koji je kao poslanik djelovao u isto vrijeme kada i njegov bratić Isa/Isus na području današnje Palestine.
No, dok je za kršćane Isus Krist Sin Božji, za muslimane on ostaje isključivo poslanik, jer kako kaže Mešić, “muslimani vjeruju u sve starozavjetne poslanike i među njima ne rade nikave razlike, jer su svi sa istoga Izvora od istoga Boga preko istoga anđela dobivali Svete Riječi”.
– Svi Božji poslanici su bili obični, ali odabrani, ljudi koji nisu imali nikakvih božanskih kvaliteta. Vjerovali su i činili dobra djela kao i ostali ljudi te prolazili kroz brojna životna iskušenja. Jedina je razlika bila u tome što su poslanici dobivali Objavu od Boga da je prenesu svim ljudima. A oko osobe Isusa Krista tri se monoteističke vjere zapravo i razilaze. Iako je bio Židov, Židovi ga nisu nikada priznali odnosno nisu povjerovali u njegovo poslanstvo, kršćani su nakon Milanskog edikta 315. odnsono nakon Niceje 325. godine u svoje učenje unijeli vjerovanje u Trojstvo pridajući Isusu osobine božanstva, što je u Kur’anu opisano kao grubo kršenje vjere u Jednoga Boga. Kur’an u više stvaka/ajeta kritizira učenje o Isus kao “sinu Božjem” naglašavajući da je Isus samo čovjek poput ostalih ljudi ali i odabrani poslanik poput Abrahama, Mojsija i Muhammeda, neka je na sve njih Božji mir. Kur’an eksplicite tvrdi da Isus nije ni ubijen ni raspet, već ga je Allah uzdigao k Sebi i spasio od nevjernika i njihova nauma da ga ubiju – tumači Mešić islamski pogled na Isusa Krista.
On u svojoj knjizi piše kako “muslimani vjeruju da je ono sto je zapisano u Starom i Novom zavjetu iskrivljena verzija izvorne objave Mojsiju/Musau, a. .s., odnosno Isusu/Isau a. s.”.
– Da, jer tako objavlje Bog u Kur’anu, jer danas nemamo izvorne Biblije koja se kroz povijest mnogo puta mijenjala. Recimo, Kur’an navodi zavjet kojeg su morali ispuniti Židovi slijedeći Isusa sina Marijina, međutim oni to nisu nikada učinili. A što se tiče Novog zavjeta najuočljiviji argument je da prva Enanđelja ili prvi spisi o životu, riječima i djelima Isusa Krista nisu nastali na aramejskom odnosno hebrejskom jeziku, jer ne zaboravimo da je Isus bio Židov, nego na grčkom kojeg Isus nit je pričao nit je razumijevao, a Crkva je mnoga Evanđelja i odbacila u vrijeme kada se Biblija kompletirala. (Sam naziv kršćanstvo dolazi od grčkoga krist u značenju pomazanik ) Recimo , takve se stvari nisu dogodile s Kur’anom. Kako je objava silazila Muhammedu, a.s., u isto je vrijem pamćena i zapisivana. Iako su danas muslimani podijeljeni u više pravaca i škola razumijevanja islama Kur’an im je isti. Međutim, ako danas uzmemo Bibliju koju čitaju katolici, protestanti i pravoslavci te druge kršćanske sljedbe vidjet ćemo da se ne radi o istoj knjizi – pojašnjava Mešić, a na upit priznaju li, prema tome, muslimani kršćane I Židove, kaže – naravno.
– O njima Kur’an govori u više svojih ajeta ili stavaka. Islam poštuje Židove i kršćane, izravno im se u Kur’anu obraća i nalaže muslimanima da su životi, vjera, čast i imeci „Sljedbenika Knjige“ svetinja i da kao takvi imaju biti sigurni i zaštićeni, jer je Božja volja egzistiranje više religija, a ljudima je ostavljena mogućnost odabira. Svi su ljudi potpuno slobodni birati svoju vjeru i svoj put. Da ne bude zabune; s jedne strane Kur’an kritizria Židove, jer su mnogo puta pokazali neposlušnost svojim židovskim poslanicima, na primjer zbog obožavanja zlatnog teleta za vrijeme Mojsija, a neke čak i ubili ali i kršćane jer su nakon Isusa iskrivili izvorni Isaov nauk, dok s druge strane naglašava da ih muslimani moraju zaštiti osobito kada su manjina među muslimanima – objašnjava imam Mešić.
Ima li ovom teroru kraja?!