Republika Katalonija događaje u Hrvatskoj drži unutarnjim pitanjem Jugoslavije te se zalaže za demokratska i mirna rješenja u skladu s europskim vrijednostima.
Republika Katalonija smatra da proglašenje hrvatske neovisnosti nije u skladu s jugoslavenskim ustavom. Republika Katalonija vjeruje da je najbolje rješenje ono temeljeno na dijalogu, uz puno poštovanje vladavine prava i zaštiti prava svih građana koji žive u Hrvatskoj.”
Zamislite da ste to morali pročitati 1991. kad se Hrvatska borila za neovisnost. Ne bi vam se svidjelo. No, birokrati u našem Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (MVEP), mrtvi-hladni, upravo su tim riječima - samo u izmijenjenim ulogama – iznijeli, kao službeni, hrvatski stav oko katalonske krize. Odakle im to? Tko im je dao pravo? Da većina hrvatskih građana misli drugačije zorno se vidjelo u HRT-ovoj emisiji Otvoreno. Svi su pokazali puno više sućuti i simpatije za katalonsku stvar. Zašto Katalonci, uostalom, ne bi imali svoju državu, ako je imaju Hrvati i mnogi drugi narodi. No, u MVEP-u slijede neke druge principe. Ne daj Bože da bi se zamjerili europskim birokratima u Bruxellesu.
Koji su prema Kataloncima pokazali toliko cinizma da bismo ih mogli uzeti za mjernu jedinicu tog izraza. Najdalje je otišao Jean-Claude Juncker, šef Europske komisije, kojega je zabrinulo da bi EU uskoro mogao imati 95 država, a to je po njemu previše. A tko je njemu dao pravo da odlučuje koliko u Europi (ili u EU) može biti država? On namjerno pretjeruje s brojkom da bi primirio i obeshrabrio Katalonce, Baske, Škote, Velšane... Neće biti 95 država, ali još koja sigurno hoće. Ako njegov Luksemburg ima pravo imati vlastiti subjektivitet, zašto to ne bi imali Katalonija, Škotska, Wales, a gledano izvan Europe i – Kurdistan.
Borba između Barcelone i Madrida nalik je biblijskom dvoboju između Davida i Golijata. U toj priči David je naoružan samo praćkom dok je divovski Golijat u punoj ratnoj opremi. A sad bruxelleski birokrati i naš MVEP spočitavaju Davidu da je uzeo preveliki kamen ili da mu praćka nije bila po standardima... Pomoćnik ministrice Toma Galli čak je Katalonce usporedio s hrvatskim Srbima 90-ih pokazavši time da uopće ne razumije o čemu se ovdje radi. Katalonci su poseban narod i imaju pravo na samoodređenje, dok su Srbi u Hrvatskoj nacionalna manjina. No, da u MVEP-u zbilja ne razumiju svoje poslanje moglo se vidjeti i iz potpisivanja Protokola o plinofikaciji rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Time je Republici Srpskoj, entitetu nastalom na genocidu i etničkom čišćenju u Bosni i Hercegovini (Srebrenica, Prijedor, Višegrad...), dan međunarodni legitimitet koji joj ne pripada (i nije u skladu s Ustavom BiH). Taj je dokument doduše potpisalo jedno drugo naše ministarstvo (zaštite okoliša i energetike), ali su vanjski poslovi pretpostavljamo dali zeleno svjetlo.
Kreatura kao što je Toma Galli samo je u Hrvatskoj mogao dobiti posao u ministarstvu vanjskih poslova, i to vrlo visoko mjesto.