Na Ličkoj magistrali propali su mnogi restorani, ali sada niču novi. Promijenili su filozofiju...

Kada je prije točno deset godina potkraj lipnja svečano otvorena autocesta Dalmatina koja je približila Zagreb Splitu na manje od četiri sata vožnje, državna cesta D-1, prometna žila kucavica između hrvatskog sjevera i juga, preko noći je opustjela. Godinama nakon toga na njoj nije bilo kilometarskih kolona, a ugostitelji koji su uz cestu imali restorane, kafiće i gostionice doživjeli su prvo šok od kojeg se neki nikada više nisu oporavili. O tome najbolje svjedoče napušteni, oronuli i u šikaru zarasli ugostiteljski objekti duž cijele ceste čiji su parkinzi prvih deset godina nakon oslobađanja tog dijela Hrvatske u svako doba dana i noći bili puni vozila.

Dalmatina, koju je sanjao i kojoj se radovao svaki Hrvat, još dok je Hrvatska živjela u lažnom izobilju, unatoč i još tada jednoj od pet najskupljih cestarina u Europi, postala je toliki hit među Hrvatima da je na staroj i sporoj cesti promet pao čak 90 posto. Svi su uz tu cestu na svojoj koži osjetili što znače one narodne poslovice: "Dabogda imao, pa nemao" i "Dok jednom ne smrkne, drugome ne svane!" Lička magistrala, koja im je donosila poprilično velike prihode i koja im je davala nadu da od svog rada mogu dobro živjeti i u pravoj ličkoj zabiti, ljude uz nju priviknula je na neimaštinu i natjerala ih na razmišljanje o iseljevanju.

– Mi smo u zlatno doba ove ceste dnevno prodavali po 15 pečenih janjaca, a danas u jeku turističke sezone teško možemo prodati i jedno cijelo janje – kaže nam Marija Mesić, vlasnica nadaleko poznatog kultnog restorana Mesić u Bruvnu, selu 12 kilometara od Gračaca.

Pravi razmjer pustoši na Ličkoj magistrali najbolje je osjetio baš Gračac, mjesto u koje su se nakon Oluje doselili Hrvati iz svih dijelova Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine, raskrižje na kojemu su se susretali i odmarali putnici iz smjera Knina i Obrovca. Gradić koji po popisu ima oko 3500 stanovnika, čuli smo od domaćih ljudi na terasi restorana Zvonimir, otkako je presušio izvor prihoda s te ceste, izgubio je čak 380 obitelji koje su se iselile u potrazi za boljim životom.

– Ove godine u prvi razred srednje škole u Gračacu upisano je samo 17 učenika, a ne tako davno u isti taj razred upisivalo se po 140 učenika – kaže Slavonka Nikolina Mesić, vlasnica restorana Zvonimir u Gračacu.

Naša priča o državnoj cesti D-1, za koju poznati bloger "Amerikanac u Zagrebu" kaže da je inačica legendarne američke ceste Route 66, tzv. Mother Road, koja je nekoć spajala Zapadnu obalu s ostatkom SAD-a i koja je 1985. poslana u povijest otvaranjem bržeg cestovnog sustava kroz američke savezne države, nije priča o tome kako jeftinije doći od Zagreba do Splita. To je priča o ljudima uz tu cestu i njihovu životu nakon desetogodišnjeg prometnog i prihodnog posta.

Stanovništvo na potezu od Karlovca do zadnjih kuća u Korenici gubitak velikih prihoda od presahlog tranzita tom cestom natjerao je da se sami snađu i pokažu svima da, kada si na koljenima, sam možeš ustati i uz veliki trud i još veću volju izvući iz krize. Danas, deset godina nakon otvaranja Dalmatine, državna cesta D-1 od Karlovca do Korenice postala je, što se vidi na svakom koraku, turistička cesta od koje ljudi uz nju solidno žive.

– Dok je ova cesta bila tranzitna, ugostiteljska ponuda na njoj bila je prilagođena putnicima u prolazu. Autoput je odradio svoje. No, krahom tog tržišta opstanak i razvoj je garantirala samo promjena poslovne filozofije. Mi smo prilagodili ponudu ciljanim gostima koji dolaze u ove krajeve da nešto novo vide, dobro pojedu i popiju. Osmislili smo nove sadržaje za takve goste te program "Rastočka bajka" u kojemu turiste vode licencirani turistički vodiči odjeveni u kostime vila – kaže nam Darko Flanjak, vlasnik turističkog centra "Mirjana&Rastoke" u Nikšiću nadomak Slunja.

Turistički raj

On i njegova supruga Mirjana, po kojoj je i objekt dobio ime, svoju poslovnu priču započeli su prije 12 godina otvaranjem restorana od 50 četvornih metara i 12 soba. Danas je njihov restoran pretvoren u pravi turistički raj, gdje pokraj velikog restoranskog prostora i terase imaju hotel sa četiri zvjezdice i 26 soba, a do početka kolovoza bit će otvoren i drugi dio tog hotela s još 32 sobe. Njihov turistički centar ima welness, veliku kongresnu dvoranu, trgovinu sa suvenirima, a osim "Rastočke bajke", organiziraju rafting i kajaking na Mrežnici i Korani te druge avanturističke i adrenalinske aranžmane.

Otvaranjem Dalmatine Darku i Mirjani postalo je jasno ugostiteljski objekti na državnoj cesti D-1 ne mogu više živjeti od dobrog graha s kobasicom i drugih običnih jela na kojima se, do tada, temeljila cijela ugostiteljska ponuda na toj prometnoj žili kucavici. Vjerovali su da je njihova prilika milijun gostiju koji godišnje dođu na dvadesetak minuta vožnje udaljena Plitvička jezera i stotine tisuća turista koji posjete predivne Rastoke koje su im zamalo u dvorištu.

U vrlo kratkom razdoblju počeli su žeti plodove svoje poslovne vizije, a od njihova projekta solidno žive i ljudi u okolici. Naime, zapošljavaju 32 radnika, a sve namirnice i suvenire koje nude gostima nabavljaju od ljudi iz šire okolice. Njihova turistička sezona ne traje mjesec ili dva, oni su puni od početka ožujka. Primjer obitelji Flanjak na potezu od Karlovca do Korenice nije usamljen. Od turizma je počeo živjeti velik broj ljudi, a to se vidi po lijepo uređenim okućnicama i kućama u kojima se brojnim gostima nudi smještaj te restoranima koji su svoju ponudu prilagodili turistima, a ne putnicima prolaznicima.

– Ljudi su ovdje počeli živjeti od turizma pa se trude i svake godine sve više uređuju svoje kuće i dvorišta – dodaje Darko Flanjak.

Lički specijaliteti

Okućnice na tom dijelu ceste izgledaju kao iz bajke. Odavno su zatvoreni lokali koji su nekada bili glavna svratišta, a svaki restoran i drugi ugostiteljski objekat koji je ostao ili se nanovo otvorio po uređenosti može konkurirati sličnim objektima u najturističkijim mjestima. Tako je na Plitvicama svoj "novi život" započela tek otvorena i obnovljena Lička kuća u kojoj se uređuju još sitni detalji.

Nezaobilazno odmorište Borje na ulazu u Korenicu i dalje je omiljeno mjesto za putnike prolaznike i brojne turiste koji dolaze s Plitvica ili se odmaraju u obližnjem kampu. Susretljivi konobar Damir Vašarević s osmijehom na licu ističe kako se posljednjih godina znatno osjeća povratak putnika koji u Borje navraćaju na kriglu domaćeg kiselog mlijeka i drugih ličkih specijaliteta.

– Imamo bogatu ponudu tradicionalnih jela po narudži, ali i s linije. Kvaliteti se gosti uvijek vraćaju, a mi nismo podizali cijene – kaže voditeljica Nada Krizmanić.

Korenica je posljednja točka tog novog turističkog usmjerenja ljudi oko državne ceste D-1. To mjesto na turističku kartu Hrvatske ucrtao je poznati lički ugostitelj Željko Macola koji je prije deset godina u samom središtu mjesta otvorio hotel sa 102 sobe i četiri zvjezdice. Nedavno ga je, nakon deset godina rada, ponovno uredio. A na izlazu iz mjesta je restoran Macola čiju ponudu je najbolja opisao vlasnik u svojim promotivnim materijalima: "Nisi jeo, nisi pio – kod Macole nisi bio!"

– U posljednje dvije-tri godine znatno se povećao broj domaćih putnika – kaže Marko Macola, sin vlasnika restorana.

Dionica ceste od Macole prema Gračacu i Kninu može se sažeti u izreci: "Što južnije, to tužnije!" Na tom potezu bilo je dosta restorana i gostionica. Samo su rijetki o(p)stali i mogu se prebrojiti na prste jedne ruke. Novoizgrađena obilaznica oko Udbine dokrajčila je većinu ugostiteljskih objekata koji su bili uz tu cestu ispod gradića. Danas su samo ostali Roberto kod kojega često navraćaju vozači kamiona i s južne strane grada lijepo uređeni restoran Ličko selo za čiji se leskovački roštilj isplati skrenuti s glavne ceste prema jugu.

Restoran Lijevo izgorio je u požaru, a njegov pandan Desno odavno je zatvoren. Ostao je poznati restoran Mesić u Bruvnu koji radi samo četiri mjesec preko ljeta.

– Kod nas ljudi dolaze ciljano na janjetinu. Nekada smo imali dvadesetak radnika, a danas mi uspijemo sve goste poslužiti. Davno su bila vremena kada su nam radnici iz Gračaca na smjenu dolazili preko polja jer nisu mogli cestom zbog kilometarskih kolona. Dosta potencijalnih putnika sa sjevera "ukrao" nam je i odvojak za Dalmatinu kod Udbine – kaže vlasnica Marija Mesić.

Ona i njezin suprug s dva sina Stipom i Zvonimirom doselili su se u Liku prije 19 godina, i to iz središta Požege. Posao je cvjetao dok je bilo prometa na Ličkoj magistrali, u redovima se čekalo na mjesto na prostranoj terasi. Danas su im gosti kamperi, motociklisti i starija populacija koja se sjeća restorana iz zlatnog doba. Na ponudi imaju tradicionalna lička jela i izuzetno dobru janjetinu, u što smo se uvjerili.

Brdski motociklizam

– Budućnost ugostiteljstva u ovome kraju je okretanje prema turizmu – kaže njezin sin Stipe koji se bavi prihvatom motorista koji uživaju u brdskim utrkama.

Jednu takvu utrku organizirat će početkom jeseni kada u njihov kraj dolazi 300 motorista iz cijelog svijeta, a u nedalekom Deringaju svake godine od 12. do 18. kolovoza Belgijci organiziraju festival elektroničke glazbe na kojemu se okupi pet do šest tisuća ljudi.

– To digne cijeli kraj – dodaje Marija Mesić naglasivši kako njezina obitelj nije ni u kakvom srodstvu s bivšim predsjednikom Hrvatske Stipom Mesićem.

– Nismo mi rod, a ni politički istomišljenici – dodaje Marija.

Obitelj Mesić i u Gračacu je otvorila restoran Zvonimir. Njega vodi mlađi sin Zvonimir, po kojemu je restoran dobio ime, i njegova supruga Nikolina.

– Mi smo Zvonimir otvorili kada su svi zatvarali. Kod nas se odmaraju vozači kamiona kojima smo utočište kada ih na Ličkoj magistrali snijeg zamete – govori Zvonimir Mesić, vlasnik restorana Zvonimir u Gračacu.

On i njegova supruga Nikolina budućnost vide u tom kraju i razvoju ugostiteljstva na osnovi turističke ponude za brojne goste koji se i u zaboravljeni Gračac mogu privući jer u blizini su Cerovačke špilje, Butešino vrelo, a nisu im daleko ni ljepote Zrmanje i izvorišta Une.

Do prave kave u Kninu, u konobi i pizzeriji Šime@Joso koja se nalazi u središtu do kružnog toka, jedino mjesto od Gračaca do Knina za odmor i okrepu je restoran kod Tomića.

Posljednje tri godine, kako kriza u Hrvatskoj uzima sve veći danak, sve više hrvatskih građana koji idu doma prema jugu ili su na jedvite jade sakupili novac za odmor na Jadranu, staroj cesti daje primat u odnosu na Dalmatinu zbog uštede od gotovo 100 eura u oba smjera.

– Za cestarinu od Zagreba do Splita mogu pojesti kilo janjetine u nekom od preostalih restorana na Ličkoj magistrali i popiti dva hladna Lička piva – kroz smijeh će jedan putnik kojega smo zatekli ispred restorana Mesić u Bruvnu.