Da, na mladima svijet ostaje. Floskulu znamo. No, ono što je esencijalno, a problematično, pitanja su kakav im to svijet serviramo i kakvi su to mladi koji bi ga trebali preuzeti, konzumirati i konačno – mijenjati? Makroekonomski “mainstream” govori o društvu koje statistički napreduje, brojke i grafovi pokazuju rast, od BDP-a do potrošnje, no tanka im je priča kad ih demantiraju studije iz vlastitih istraživačkih centara, poput posljednje McKinseyeve, koja pokazuje kako je nova generacija u 25 najrazvijenijih zemalja svijeta prvi put siromašnija od svojih roditelja.
U apsolutnim brojkama imaju više, no s tim što imaju mogu si osigurati mnogo manje onoga što znači budućnost: dostupnog obrazovanja, stanovanja, osnova za zasnivanje obitelji, a kamo li nadgradnje – putovanja ili zabave. I to je statistika za većinu. No postoji i manjina koja baštini stečeno bogatstvo onog malog postotka koji je u globalnom raslojavanju dobio bolje karte. Nejednakost, manjak solidarnosti, nesigurnost i neizvjesna budućnost, to je stvarnost.
I dok se Međunarodni dan mladih obilježava pod motom “Sigurni prostori za mlade”, što se odnosi ponajprije na prostor političke slobode njihova djelovanja i izražavanja, svjedočimo njihovu nezadovoljstvu nad onima koji društvo vode: političarima koje je iznjedrila negativna selekcija i okruženjem u kojem su takvi, s pravom razočarani, laka meta raznih populizama i ekstrema – i desnih i lijevih.
Već je jednom “razvijeni svijet” (kako to nadmeno zvuči) bio u poziciji istoj na dlaku: društvene nepravde, raslojavanje i rastuća nejednakost na ulice su 1968. natjerale američku pa onda i francusku i mladost cijele Europe koja je pod motom “Budimo realni, tražimo nemoguće!” zavapila za većom jednakošću, socijalnom osjetljivošću i ljudskim pravima. Jer kapitalizam i komunizam nisu ponudili odgovore.
Nisu ih našli do danas i pola stoljeća kasnije traži se treći put “new deal”. Vrijeme je da se mladi ponovno suoče s realnošću i zatraže nemoguće.
Oni iz ‘68. već su vremešni, no na njihovoj je djeci evolucija svijesti ‘18. A ona je nužna i moguća.
Valentina, procitaj koju knjigu prije nego pises.