Zastava na tornju crkve sv. Marka od srednjeg vijeka označavala je znak za okupljanje građana koji su potom polazili na oružane pohode u susjedni Kaptol. Tamo se sve do druge polovine 17. stoljeća odvijao i Markov sajam, otkako je 1256. dobio dozvolu Zlatnom bulom Bele IV., a s godinama je postao, riječima povjesničarke umjetnosti Snješke Knežević, “središte cjelokupnog života gradske zajednice, poprište svakodnevnih, očekivanih i uvriježenih, ali i slučajnih susreta, najrazličitijih javnih skupova i svečanosti, od cehovskih blagdana i ivanjskih krjesova, do procesija i ustoličenja banova”.
Izgubio smisao trga
Najave zatvaranja Markova trga, a potom i jučerašnje postavljanje ograda i policijske trake nakon nekidašnje pucnjave u kojoj je ranjen policajac, a 22–godišnji je mladić nakon toga počinio samoubojstvo, izazvalo je negodovanje stručne javnosti, odnosno povjesničara umjetnosti, urbanista i arhitekata te analitičara prostora. Jer – Markov je trg tamo bio puno prije nego što je postao sjedište Vlade i Sabora.
– Prvi je to javni trg Zagreba i tako ga treba održati. Institucije koje zahtijevaju posebne mjere sigurnosti treba premjestiti na drugo mjesto gdje se takve mjere mogu osigurati. Uvesti restriktivne mjere za kretanje na Markovu trgu ili ga zatvoriti nasilje je prema gradu, građanima i životu – kaže Snješka Knežević i dodaje da je Markov trg, kao i cijeli Gornji grad, s godinama izgubio svoje tradicionalne funkcije te sve više postajao spomenikom, i to neizmjerno važnim spomenikom koji treba njegovati i prezentirati.
– Najava posebnih sigurnosnih mjera ne bi smjela oduzeti trgu funkcije koje su mu preostale: najprije simboličnu, potom socijalnu, a ni utilitarnu. Rješenje bi trebalo prilagoditi karakteru i dijelom izgubljenom urbanom i kulturnom dostojanstva trga. Bilo bi dobro ograničiti promet i poticati slobodno kretanje pješaka – kaže S. Knežević dodajući da je trg, bez obzira na to što je izgubio smisao okupljališta, i dalje središte Gornjeg grada.
– Trg siječe sedam ulica i njime prolaze njegovi žitelji, u crkvi se okupljaju vjernici, dolaze ga vidjeti turisti, njima prolazi javni i individualni promet. Nemoguće je zamisliti život, kretanje i susrete – što je bit i smisao grada – bude li trg zatvoren – kaže povjesničarka umjetnosti i dodaje da je okupljališnu funkciju Markova trga preuzela Ćirilometodska ulica, dok se trg doživljava u prvom redu kao prostor komunikacije između Banskih dvora i Hrvatskog sabora, kao njihovo svojevrsno dvorište. Da je zatvaranje ili ograničavanje pristupa Markovu trgu “suluda ideja”, smatra Saša Šimpraga, zagrebački pubicist i aktivist te voditelj volonterske platforme 1POSTOZAGRAD.
– Kako povijesnom trgu tako ustanovama predstavničke demokracije pristup uvijek mora biti slobodan, a pitanje sigurnosti je ono što se treba uklopiti u tu javnu ulogu trga – kaže Šimpraga dodajući da ovo nije prvi put da se na Markovu trgu puca. Događaj s najvećim smrtnim ishodom koji se tamo dogodio, kaže, do danas su ostale “srpanjske žrtve” iz 1845.
– Točnije, 29. srpnja te godine na trgu i u Gospodskoj ulici (danas Ćirilometodskoj) život su izgubila trinaestorica rodoljuba, a teško su ozlijeđena dvadesetsedmorica. U Banskim dvorima održavala se “županijska restauracija”, to jest izbori za obnovu funkcionara Zagrebačke županije i kad je za podžupana izabran mađaron Josip Žuvić, okupljeni rodoljubi počeli su prosvjedovati i bučiti. Odjednom je iz kuće na uglu trga i Mletačke ulice odjeknuo pucanj, prosvjednici su počeli bacati kamenje i nastojali prodrijeti u zaključanu kuću, na što se umiješala vojska koja je održavala red, počela pucati na mnoštvo i tako je došlo do teškog krvoprolića. Za zločin je okrivljen ban grof Franz Haller (1796. – 1875., ban od 1842. do 1845.), koji je ubrzo napustio Zagreb, a žrtve su za tri dana u prisutnosti gotovo cijeloga grada pokopane na Jurjevskom groblju, odakle su poslije prenesene na Mirogoj – opisala je događaj S. Knežević u svojoj najnovijoj knjizi “Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice”. Poprište pucnjave Markov je trg bio, kaže Šimpraga, i 1912. godine kada se dogodio prvi politički atentat u novijoj hrvatskoj povijesti, i to na bana Slavka Cuvaja. Završio je neuspješno, govori Šimpraga, a navodni atentator Stjepan Planinšak na licu mjesta počinio je samoubojstvo.
GALERIJA Na zgradi Vlade vidljive su rupe od metaka
– Iste godine, nešto prije, u blizini Markova trga, pri povratku Cuvaja u Banske dvore, na njega je pucao (i promašio) Luka Jukić. Bilo je to u Mesničkoj ulici, dok se vozio u automobilu marke Austro–Daimler. Taj će čin imati i kratkoročne posljedice na vladin vozni park s obzirom na to da je dotadašnji “upravljač”, kako se nazivalo službenoga vozača i kojega je Vlada jedva našla, nakon atentata dao ostavku ne želeći nositi glavu u torbi – govori Šimpraga i dodaje da se prvi uspjeli atentat dogodio već iduće – 1913. godine, kada je atentator Stjepan Dojčić u Markovoj crkvi ubio bana Ivana Skerlecza.
– Tom je prilikom sama crkva bila desakralizirana pa ju je trebalo ponovno posvetiti. Posljednji i neuspješni politički atentat na trgu bilo je raketiranje Banskih dvora 1991. godine koje je izvela JNA – govori Šimpraga. No uz ovakve tragične događaje, “pamti” ovaj trg i pregršt onih političkih, religijskih i kulturnih. Središte kohezije društvene i vjerske zajednice bila je crkva sv. Marka, a pred oltarom Sv. Križa zakletvu su polagali suci, bilježnici, senatori i prisežnici, ali i hrvatski banovi. Ispred crkve nakon prisege fotografiran je i gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, koji je na čelu Zagreba bio od 1920. do 1928., a kako dolazi na prisegu u Hrvatski sabor, snimljen je i hrvatski ban Pavao Rauch, koji korača uz svoju svitu koju su činili Ferdinand pl. Mixich, Julije pl. Junković, Janko Jellacich Bužimski i Aleksander pl. Vuchetich. Tu je smisao trg zadržao do danas – tamo su od 1992. do 2015. na dužnost prisegnuli gotovo svi predsjednici Republike Hrvatske: Franjo Tuđman (1992. i 1997.), Stjepan Mesić (2000. i 2005.), Ivo Josipović (2010.) i Kolinda Grabar-Kitarović (2015.), dok se aktualni predsjednik odlučio na intimniju ceremoniju.
Autom u zgradu Vlade
No obilježavala su se tamo i događanja vezana uz neke državne odluke. Legendarna je fotografija s manifestacije na Trgu sv. Marka za donošenja odluke Hrvatskog sabora o raskidu državnopravnih veza Hrvatske s Kraljevinom Ugarskom i Austrijskim Carstvom te stvaranja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s područja bivše Austo–Ugarske, na kojoj se vidi okupljeni narod koji je popunio cijeli trg. A na tom se trgu tijekom njegove povijesti tražilo i poštovanje zakinutih prava ili pokazivalo nezadovoljstvo trenutačnom situacijom u društvu.
– Na Uskrs 1794. godine u anonimnoj noćnoj akciji koja je uzbudila cijeli grad, osvanulo je “drvo slobode” s jakobinskom kapom na vrhu. Bilo je okićeno s 40 strofa revolucionarne pjesme na hrvatskom jeziku, koji tada još uvijek nije bio službeni. I ovaj primjer pokazuje smisao trga, a danas i demokracije – kaže Šimpraga. Javna okupljanja na Markovu trgu Vlada je zabranila 2005., pa se idućih sedam godina tamo nije smjelo prosvjedovati, no formalna zabrana nije spriječila incident kada se 2008. godine neki prosvjednik autom doslovno zaletio u vrata saborske zgrade. Prošli je mjesec performans zastupnika u Europarlamentu Ivana Vilibor Sinčić potaknuo dodatna sigurnosna pitanja kada je pred zgradu Vlade iskrcana gomila lubenica, a dugoročno rješenje Snješka Knežević vidi u inicijativi da se institucije državne vlasti premjeste pokraj zgrade tzv. Kockice na Prisavlju.
– Svojedobno je bio raspisan i natječaj za gradnju kompleksa u koji bi ih se smjestilo, ali od toga ništa. Treba obnoviti i ostvariti tu ideju i pokazati da grad nije samo povijesno središte nego i Trnje i Sava – zaključuje.
VIDEO Nakon napada na policajca pristup Markovom trgu je ograničen!
Mađaron otvorio, anemična jugo pička zatvorio.