Lanjskog studenog 24-godišnji Matej Šustek nožem je ubio svoju maloljetnu djevojku Anu. U istrazi je kazao da ga je dan prije zločina posjetio “najbolji prijatelj” Michael De Santa – lik iz akcijske videoigrice Grand Theft Auto. Michael je, tvrdio je Matej, isplanirao zločin uvjerivši ga da Anu treba eliminirati jer ga je namjeravala povrijediti. Na kraju iskaza optužio je imaginarni lik iz igrica o kojima je bio ovisan za ubojstvo. Sutradan je Šustek otišao s roditeljima u šoping, a zatim je do dolaska policije igrao igrice. Vještak je ocijenio da nije duševno bolestan, već raspravno sposoban.
Suđenje mu je počelo deset dana prije no što je 15-godišnjak u Topolovcu, očito inspiriran protagonisti masakra u američkoj srednjoj školi Columbine, pokušao zapaliti svoju kuću i bivšu školu u koju je banuo s puškom. Mještani ovog sela nedaleko od Siska sada govore kako je maloljetnik na društvenim mrežama objavljivao da “će Amerika doći u Topolovac”. No, na tu njegovu objavu reagirao nije nitko, baš kao što nikome za oko nisu zapele ni da se “zakvačio” za film Rođeni ubojice. Uostalom, taj je film iz videoteke prije dva desetljeća čak 50 puta posudio Srđan Mlađan, prije no što je krenuo u krvavi pohod. Bilo je to u doba kad smo više živjeli u stvarnom nego u virtualnom svijetu, no na poruke adolescenata bili smo izgleda jednako slijepi.
Psihotest sam bio primoran obaviti samo jednom, radi vozačkog. Vjerujem da je to dio problema, puno puta se pljuje po psiholozima jer je stereotip psihologa čudan, ili onaj kojem ljudi idu kad su stvarno bolesni, pa valjda i onima koji donose neke regulative ne dolazi na pamet uvođenje psihološkog testiranja kao jedne komponente sistematskih pregleda - gdje bi se osim čiste psihološke naravi subjekta mogao pratiti i njegov razvoj, pa ga uz to i savjetovati. Naravno, to sve dodatno košta i za sad se vjerojatno ne isplati jer je ovakvih slučajevo relativno malo, no valja o tome razmisliti.