Koronavirus je cijeli svijet stavio pred izazov s kakvim se moderno društvo još nije susrelo, no u Sjedinjenim Američkim Državama pandemija se pokazala i kao katalizator raspada sistema. Krhki zdravstveni sustav u kojemu svaki život ima cijenu, strahovita politička polarizacija dodatno naglašena likom i djelom predsjednika Donalda Trumpa, golem jaz između bogatih i siromašnih, eksploatacija radne snage... samo su neki od problema koji su sada proključali i doveli do toga da je gotovo trećina svih svjetskih slučajeva zaraze koronavirusom baš u SAD-u, kao i oko četvrtina smrtnih slučajeva. Američko gospodarstvo je na koljenima, politički vođe prepiru se putem društvenih mreža, građani s poluautomatskim oružjem prosvjeduju protiv karantene, a najveći problem zbog činjenice da su škole zatvorene je taj što su djeca beskućnici izgubila krov nad glavom i jedini siguran obrok u danu.
– Naša je zemlja odradila grozan posao što se tiče implementacije mjera društvenog distanciranja – govori nam mlada Njujorčanka Emi Gutgold. S njom smo, kao i s još dvoje Amerikanaca te jednim Hrvatom koji živi i radi u SAD-u razgovarali o trenutačnoj zdravstvenoj te društveno-političkoj situaciji u toj zemlji koja, čini se, za sad još nije našla pravi odgovor na koronakrizu. Emi Gutgold živi na Manhattanu i radi kao instruktorica pilatesa u vlastitom studiju, barem je tako bilo do izbijanja koronakrize. No New York danas nije ni sjena onoga kako Velika Jabuka inače izgleda. Ulice su jezivo puste, gradom koji mrtve broji u tisućama odzvanjaju zvukovi sirena, građani su zatvoreni u svoje domove, a u Central Parku je postavljena poljska bolnica... New York je epicentar zaraze koronavirusom u SAD-u i broji gotovo trećinu svih slučajeva u Americi. U cijeloj saveznoj državi New York do sada je potvrđeno oko 300.000 oboljelih, što je dovelo do toga da je život u inače užurbanom i bučnom višemilijunskom velegradu neprepoznatljiv. – Njujorčani su u početku mislili da će se situacija smiriti za tjedan ili dva. Ulice i parkovi bili su prepuni, većina ljudi bila je opuštena. No postupno se počeo osjećati strah, a sada već svatko zna barem jednu osobu koja je oboljela – kaže Emi Gutgold te ističe kako je najveći problem nedostatak testova pa mnoge osobe ne znaju jesu li zaražene, čak i ako imaju očite simptome.
Za zaštitu – vreće za smeće!?
– Ja sam i prije bila za univerzalni zdravstveni sustav, no mislim da je sada vrlo jasno koliko nam je on potreban. Ova je pandemija uistinu dokazala koliko je američki zdravstveni sustav krhak. Bolnice su prenapučene i nemaju dovoljno opreme pa se savjetuje liječnicima da se ogrnu vrećama za smeće kako bi se zaštitili – prepričava i napominje kako se, osim panike zbog zdravstvene situacije, Amerikom počinju širiti i frustracije zbog ekonomskih restrikcija.
– Ljudi se još uvijek više-manje drže pravila, ali žele se vratiti na posao, što je razumljivo jer im o tome ovisi egzistencija. U zadnjih je mjesec dana 22 milijuna Amerikanaca zatražilo naknadu za nezaposlene, no službe su sada zatrpane papirologijom i na pomoć se dugo čeka. Imam sreće što sam svoje poslovanje prebacila na internet putem kojeg držim tečaj, no mnogi to nisu mogli učiniti – kaže Emi Gutgold, no napominje kako su je scene prosvjeda diljem SAD-a ipak ostavile u šoku i bez riječi. Te joj je prizore, kaže, bolno gledati te smatra nevjerojatnim da ljudi drže transparente kojima zahtijevaju odlazak k frizeru ili igranje golfa. Ona je svjesna koliko je važno ostati kod kuće, čak i ako to znači da ne može raditi kao prije, ali i da je odvojena od obitelji. Njezini roditelji Nichola i Geoff Gutgold žive u gradu Allentownu u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji pa su od New Yorka udaljeni nešto manje od dva sata vožnje. Majka je profesorica na Sveučilištu Penn State i studentima predaje putem aplikacija na daljinu, a otac također od kuće vodi svoju marketinšku agenciju. Iako je situacija mirnija nego u velikom gradu poput New Yorka, svejedno su svi na oprezu. – Ljude se stalno potiče da ostanu kod kuće, čak i namirnice naručujemo, a ako izlazimo u šetnju, držimo se pravila socijalnog distanciranja i nosimo maske. Ulice su jako tihe i prazne što je neobično, no mogu zaključiti da se većina ljudi, unatoč nekim prosvjednicima, drži preporuka – kaže nam Nichola Gutgold i dodaje kako cijela situacija najteže pada onima koji su ekonomski ugroženi. Napominje da su ljudi često u nedoumici koga slušati jer dolazi do oprečnih poruka od državne i federalne vlade. Isto tako kaže kako neki smatraju da je Amerika na vrijeme reagirala, dok drugi misle da je zakasnila s odgovorom na ovu opasnost.
Ne mogu si priuštiti da ne rade
– Problem je i nedostatak testova na koronavirus, a dodatnu napetost uzrokuje iščekivanje popuštanja mjera s ciljem pokretanja ekonomije. Dio ljudi zato prosvjeduje, no dio njih smatra da im nitko ne bi smio narediti da nose masku ili da se drže mjera socijalnog distanciranja, čak i ako je riječ o medicinskim stručnjacima – ističe te zaključuje kako će se život nakon ove krize zasigurno promijeniti.
Također u Pennsylvaniji, ali u gradu Montgomery County živi pravnik Tuan Samahon sa suprugom i četvero djece. Riječ je o gradu koji je postao epicentar zaraze u toj saveznoj državi nakon što se pojavio niz slučajeva povezanih s putovanjima u Italiju.
– Svi smo kod kuće u karanteni, supruga i ja radimo, a djeca uče na daljinu. Isprva su nam rekli da će karantena trajati do 6. travnja, no odonda je nekoliko puta produljena te će prema zadnjim najavama trajati zasigurno do 8. svibnja. Izazovno je, no za ove koronakrize barem nismo doživjeli i potres kao što sam vidio da se zbilo u Hrvatskoj – govori nam taj profesor prava na Pravnom fakultetu “Charles Widger” pri Sveučilištu Villanova. Kaže da u gradu u kojem živi nema policijskih zabrana ili kontrole, no većina se ljudi svejedno pridržava mjera. Ipak, uznemirenost raste zbog ekonomske nesigurnosti. – Lako je reći nekome da ostane kod kuće ako mu to ne utječe na primanja, no mnogi Amerikanci žive “od plaće do plaće”, oslanjanju se na korištenje kreditnih kartica i ne mogu si priuštiti da ne rade. Naknade koje država daje za mnoge nisu dovoljne i kasne. Smatram da bismo imali bolje šanse za ponovno pokretanje gospodarstva kad bi se provodilo više testova na koronavirus – kaže Tuan Samahon te dodaje kako su Amerikanci ipak potreseni i uplašeni zbog velikog broja smrtnih slučajeva kojih je sad već 15 puta više nego 11. rujna 2001. godine. Stoga su i mnoge savezne države uvele posebne mjere u nedostatku nacionalne karantene. – Za razliku od Europe, ovdje su ljudi jako nepovjerljivi prema vlastima i sumnjaju u njihov autoritet. To što je toliko Amerikanaca naoružano čini situaciju još nestabilnijom, a posebice kad s jedne stranu stižu poruke guvernera demokrata da “ostanemo unutra”, dok Bijela kuća poziva na “oslobađanje građana”. Situacija je nestabilna i zato smo već vidjeli prizore ljudi kako prosvjeduju s poluautomatskim oružjem u rukama. Smatram da će biti sve više prosvjednika kako se karantena produljuje – ističe, a misli i kako je očito da je SAD zakasnio u borbi protiv koronavirusa za što je dokaz činjenica da je u početku predsjednik Trump govorio da je riječ o bolesti sličnoj gripi, a onda je odjednom zatvorio granice. – Naravno da Trumpu nije u interesu izbijanje povijesne krize tijekom predsjedničke kampanje. Smatram da se tu može upotrijebiti uzrečica “nikada nemojte pripisati zlonamjernosti ono što se lako objašnjava nekompetentnošću” – mišljenja je Tuan Samahon koji na pitanje hoće li Amerika nešto naučiti iz ove krize odgovara kako je zemlja trenutačno toliko polarizirana da je malo vjerojatno da će cijela nacija iz cijele situacije izvući neke zajedničke zaključke.
– Desni će reći kako je Trump bio u pravu kad je zagovarao strogo kontrolirane granice i trgovinsku neovisnost od Kine. Lijevi će pak reći da je ovo dokaz da treba unaprijediti zdravstveni sustav i ekonomsku solidarnost – smatra.
VIDEO Hrvat u SAD-u: Ivo Škorić ispričao je kakva je tamo situacija za vrijeme pandemije
Iz SAD-a nam se javio i Ivo Škorić, Hrvat koji je ondje od 1990. godine. Uglavnom je živio i radio u New Yorku i u gradiću Rutlandu u centralnoj regiji države Vermont, no ovu je krizu dočekao u samom gradu Vermontu koji je od New Yorka udaljen nešto više od pet sati vožnje.
– Ostao sam bez posla u lokalnom javnom prijevozu kad je većina linija ukinuta. Međutim, kao i mnogi Vermonćani nižih primanja, sada, kao nezaposlen, zarađujem više nego dok sam radio. Trump nas tetoši. Kupuje glasove – počinje svoju priču Škorić koji dodaje kako zbog života u gradu s manjom gustoćom naseljenosti nema problema s držanjem socijalne distance.
– Po potrepštine i lijekove idem autom i ne sjećam se kad je benzin bio ovako jeftin. Normalno hodam ulicama bez zaštitne opreme. Počeo sam pomodno nositi snowboardersku bandanu preko lica kad, jednom tjedno, idem u supermarket. Za razliku od Hrvatske, ovdje nitko nikoga ne prisiljava da ostaje doma, samo preporučuje. Restrikcije postoje i tvrtke su zatvorene, no policija rijetko zaustavlja i postavlja pitanja – opisuje svoj život u Americi za koju smatra da je prekasno reagirala na virus. – Ljudi se u početku nisu previše uzbuđivali i smatrali su da je to nešto što se događa samo u Kini. Nervoza je svakako porasla kad su počele stizati slike iz Lombardije i u to su vrijeme stručnjaci već upozoravali da je virus kod nas, da ne testiramo dovoljno ljudi, ne provodimo mjere te da nam se sprema isto. Tek su tada počele rasprave kako i što učiniti a da se ne našteti ekonomiji. Ekonomija ne voli karantenu. Tako su restriktivnije mjere pričekale da se bolest raširi pa da izgleda dovoljno ozbiljno da ih opravda. Amerika je bila gotovo jedinstveno nepripremljena za ovakvu zarazu – smatra Ivo Škorić koji se prisjeća kako je samo tijekom siječnja 400.000 ljudi doputovalo iz Kine u SAD, a u New Yorku se Kineska nova godina slavila velikom paradom.
Svako deseto dijete beskućnik
– Amerikom se putovalo punom parom i nitko osim zabrinutih “zanovijetala” u struci nije predlagao nikakve mjere. Onda su se u ožujku pojavile prve smrti, počele su kolati priče da se i mladi mogu teško razboljeti, da se virus širi nevjerojatnom brzinom... I odjednom su se počeli pojavljivati slučajevi u svih 50 saveznih država – prepričava te dodaje kako su, s druge strane, mjere prihvaćene s velikim žarom jednom kad su donesene, tako da ih većina političara danas još nije voljna suspendirati. No, ne slažu se svi s tim.
– Amerika je trenutačno jako politički polarizirana pa su ljudi podijeljeni u dva tabora i po ovom pitanju. Tabor bliži Demokratskoj stranci u panici je zbog virusa i preopterećenja zdravstvenog sustava. Ne vole ni oni karantenu, ali politički korektno svaki dan na društvenim mrežama objavljuju kako im je divno heklati u izolaciji i kako svi trebaju ostati doma. To su obično pojedinci sa zaposlenjima koja im dopuštaju da rade od kuće i s novčanim sredstvima koja im omogućuju da ne izlaze, nego da im se sve donosi do vrata. Drugi tabor bliži Trumpu u panici je zbog ekonomije i ograničenja uspostavljenih karantenom, to su uglavnom manji poduzetnici i njihovi radnici – objašnjava Škorić koji dodaje kako u toj polarizaciji leži neslaganje guvernera nekih saveznih država i predsjednika Trumpa koji je svoju reizbornu političku kampanju temeljio upravo na jakoj ekonomiji i najmanjoj stopi nezaposlenosti u povijesti.
– A sad odjednom imamo ekonomsku situaciju bez presedana... 22 milijuna nezaposlenih kojima država na saveznoj razini daje 600 dolara naknade iduća četiri mjeseca. S druge strane, cijena nafte pada u minus, a farmeri prolijevaju mlijeko u kanalizaciju i eutanaziraju kokoši jer nemaju kome prodati mlijeko i jaja. Državni dug će se povećati za milijarde dolara pa je moguća inflacija. Neka druga valuta sigurno bi već devalvirala... – kaže Škorić. Ističe da već dolazi do disrupcije u opskrbi pa je prvi put otkako je u Americi vidio prazne police u trgovinama. Ipak, kaže kako prosvjedi koji su izazvali zanimanje javnosti diljem svijeta zapravo nisu organizirani zbog nezadovoljstva.
– To su orkestrirani prosvjedi nakon poziva predsjednika Trumpa putem Twittera. Ljudi nose njegove kape, mašu njegovim transparentima i u njihovu fokusu nije ni zdravlje ni ograničavanje slobode, nego politika. Neka ideologizirana ekonomija – uvjeren je Škorić koji ipak dodaje da su mnogi problemi sada došli u prvi plan, a prvi je američki zdravstveni sustav. Iako naknada pokriva troškove pregleda i liječenja svakog pacijenta za kojeg se sumnja da boluje od COVID-19, kaže da ljudi koji nemaju osiguranje već po inerciji ne idu kod liječnika, osim ako su na samrti. Kao manu američkog zdravstvenog sustava navodi i to što nema preventive pa su kod mnogih razvijene kronične bolesti, što dovodi do povećanog rizika u okolnostima koronavirusa.
– Stvari će se jednom vratiti u normalu, ali to ovdje podrazumijeva sve veći jaz između bogatih i siromašnih. A taj jaz se ne može vječito produbljivati, ta krivulja jednom se mora početi izravnavati. Nije prihvatljivo da 100.000 učenika u New Yorku nema krov nad glavom. To je svako deseto dijete, a svako osmo ima astmu. Nije prihvatljivo da 32 milijuna radnika nema dana plaćenog bolovanja, a 70 posto njih izrazito je slabo plaćeno po satu. Nije prihvatljivo da smo zemlja bez dana plaćenog rodiljskog... – nabraja Škorić sve probleme koje je Amerika jako dugo držala pod tepihom, sve do COVID-19.
Amerika je slobodna demokratska zemlja, ono što mi nažalost nećemo biti još dugo vremena