Književnica Ivana Šojat prije nekoliko dana objavom na Facebooku privukla je pažnju javnosti, a da je istina ono o čemu je pisala potvrdila je izv. prof. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek.
Šojat je, naime, komentirala pritisak roditelja koji zahtjevaju da njihova djeca imaju odličan prosjek u školi zbog čega djeca, nerijetko, imaju traume.
– Evo, kreću vijesti o đacima koji bljuju i završavaju na psihijatrijama zbog završnih ispita i matura, kreću izjave roditelja kako je sustav kriv za sve: kriva je škola, profesori koji traže previše... A meni na pamet padaju revne majke koje na roditeljske sastanke dolaze sa zabilješkama, koje "znaju" da je njihovo čedo napisalo lektiru za 5, jer njihovo je čedo najpametnije i naj genijalnije. Naravno! Na pamet mi padaju roditelji koji tlače djecu kako bi na društvenim mrežama slikavali njihove svjedodžbe s peticama, roditelji koji umjesto svoje djece rade sve: pišu umjesto njih lektire, radne bilježnice, koji stvaraju nesposobnjakoviće, a onda od njih na kraju svega traže uspjeh, uspjeh i samo uspjeh. Da se hvališu ili liječe vlastite komplekse – napisala je, između ostaloga, Ivana Šojat zbog čega je zaradila brojne lajkove.
Zbog vijanja prosjeka djeca završavaju na psihijatriji s paničnim napadima.
– Riječ je pritisku koji traje cijele godine, a ne samo na kraju, iako je u svibnju i lipnju vrhunac. Cijeli je sustav vrlo loše posložen. Nevjerojatno je da danas postoje liste čekanja za instrukcije na koje djeca idu od petog razreda nadalje. Mi se na Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju od svibnja susrećemo s djecom koja imaju panične napade, jer moraju nabiti prosjek 5.0. Događa se da je danas ono što bi trebalo biti veselje, kao što je maturalni ples i zabava za djecu postala zadnja rupa na svirali, jer su izluđeni maturom. I osobno sam majka djeteta u prvom i četvrtom razredu srednje škole, što znači da u kući imam maturanticu. Škola više nije izvor zadovoljstva, nego frustracije. Djeca pucaju po šavovima! Ta djeca mjesec dana niti spavaju, niti jedu. Za mene je kao psihijatra apsolutno neprihvatljiva izjava nekih roditelja tipa “Mene ne zanima kako se oni osjećaju, već kakav imaju uspjeh!” – kazala je izv. prof. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković za Glas Slavonije.
Roditelji su veći problem od same djece jer većina je njih frustrirana što nisu ostvarili ništa u životu pa upisuju djecu na sve moguće aktivnosti jer će sad od malena njima usadit radne navike no gotovo u pravilu nakon određenog vremena od svega skupa ništa.