Austrijski turisti: 'Osjećamo se sigurnije nego doma, više je dugih cijevi u europskim gradovima'

Rat u Siriji još nije gotov i svjetska politička klima ne vodi prema tome. Pa ipak, oslobođenjem istočne Gute, predgrađa Damaska, i palestinskog logora Yarmuk od džihadista, za stanovnike Damaska rat je okončan. Glavni grad Sirije u potpunosti je oblijepljen slikama predsjednika Bashara al-Assada uz natpise: Ti si naš heroj, Ti si naš lav, S tobom smo do kraja, Svjetski pobjednik, porazio si 183 zemlje svijeta.

Da se život u Damasku nakon sedam godina krvavog rata vratio u normalu, osjeti se već na libanonsko-sirijskoj granici. Za razliku otprije samo godinu dana, kada sam posljednji put bio u Siriji i kada se na izlazak iz te zemlje, zbog gužve koje su stvarale izbjeglice, trebalo čekati nekoliko sati, danas je situacija obrnuta – po nekoliko sati čeka se za ulazak, a na izlasku nema gotovo nikoga. Mnoštvo izbjeglih Sirijaca iz Libanona i ostalih zemalja, Turske i država Europske Unije, koji su posljednjih godina boravili u izbjeglištvu, nakon oslobađanja istočne Gute vraćaju se u svoje domove koje su napustili prije sedam godina.

Mravinjak na bazaru

Dodatne gužve na granici stvara i mnogo Libanonaca koji su prije rata imali običaj kupovati u Siriji, a sada su obnovili svoje rituale i bez imalo straha masovno idu u glavni sirijski grad kako bi kupili odjeću, obuću i slatkiše za najveći muslimanski praznik ramazanski Bajram.

Slika Damaska danas je potpuno drugačija od one prije godinu dana kada sam posljednji put bio u tom gradu. Ulice su ponovno oživjele, trgovine i administracija vraćaju se u normalan tijek, ljudi ponovno izlaze na ulice nakon sedam godine straha od minobacačkih granata i autobombi. Detonacija koje sam prije slušao dan i noć sada nema, a zamijenile su ih trube automobila i žamor ljudi. Trgovine, kafići i restorani u koje bi zalazili tek rijetki posjetitelji, a zatvarali bi se čim bi se spustio mrak, sada su puni i rade do kasno u noć, neki čak i do ranih jutarnjih sati.

I stanovnici Damaska vratili su se svojim starim običajima: četvrtkom navečer izađi u grad i ne vraćaju se kući prije zore. I tako milijun stanovnika ovoga čarobnog grada ponovno provodi cijelu noć u barovima, restoranima i noćnim klubovima. Noćni život u Damasku opet je buran. Iako su ti provodi prilično skupi za sirijske prilike, teško je naći stanovnika Damaska koji će četvrtkom navečer ostati kod kuće. Ritual noćnog života počinje u 18 sati šopingom u Suok Al-Hemediye, strogom središtu starog dijela grada. Ondje se puši nargila, ali to je tek zagrijavanje. Pravi noćni život počinje oko 21 sat odlaskom u restorane, kafiće i noćne klubove. Posjetio sam Souk Al-Hemediye, najstariji bazar u Siriji na kojem se može naći sve što poželite. Obilazeći taj stari bazar, čovjek ne bi pomislio da je Sirija u ratu više od sedam godina. Kad sam u Damasku bio prošli put, na prste jedne ruke mogao sam nabrojiti kupce, a sada sam se morao probijati kroz gomilu i izboriti se za mjesto pokraj izloga: ući u trgovinu bio je pravi uspjeh.

– Ima li ova gužva veze sa skorašnjim ramazanskim Bajramom – upitao sam vlasnika butika odjeće Ibrahima.

– Ne, Sirijci su se vratili svom starom ritualu, svakodnevnom šopingu, a vidite da ima i puno Libanonaca, pa čak i stranih turista. Ljudima je pun kufer ratova i sjedenja u kući, jednostavno žele živjeti. Sada nam je puno lakše kada nam nad glavom ne vise novi ratovi – rekao mi je Ibrahim poslužujući svoga kupca te se ispričao što nema vremena za razgovor jer napokon ima posla, a treba prehraniti obitelj.

Nakon duljeg vremena i najpopularnija beduinska hrana falafel ponovno se vratila na ulice Damaska.

– Sedam godina nisam radio zbog straha od sukoba i granata koje su svakodnevno tuda padale – kazao nam je Ala dok je marljivo radio jer se ispred njegova pokretnog restorana stvorila gužva jer je bilo vrijeme iftara, a trgovci nisu otišli kući na iftar zbog gužve i puno kupaca te su bili prisiljeni ostati u svojim trgovinama i iftariti nešto iz najbližih restorana.

Turisti iz Europe i Kine

Stanovnici Damaska privikavaju se na novi život, život bez granata, detonacija, preleta bombardera sirijske i ruske vojske koji su nerijetko letjeli u niskom letu iznad grada bombardirajući položaje pobunjenika i džihadista u istočnoj Guti i četvrtima Jobar i Yarmuk.

– Četiri mjeseca nisam čuo ni ispaljeni metak. Malo je to čudan osjećaj kad sedam godina neprekidno spavaš uz simfoniju zvukova granata i sporadične pucnjave – kroz smijeh govori prodavač tkanine Wael, zadovoljan i poslom i prodajom.

– U sedam godina rata nismo prestali proizvoditi domaće tkanine. Naša je tvornica radila i izvozili smo za Libanon, Tursku i Jordan. Znali smo da će jednog dana doći do mira i da će se naši domaći kupci vratiti, kao što i vidite. Sada ima robe i za izvoz i za domaću potražnju – kazao je Wael.

Domaći su obrtnici proizvodili cijelo vrijeme rata i njihovi zanati nisu odumrli. Tako se u ponudi mogu naći ručno izrađeni suveniri, raznolik nakit, od bižuterije do onoga od srebra i zlata, kao i rukom tkanja i šivana odjeća.

– Sve je ovo izrađeno mojim rukama – govori mi Said pokazujući drvenu izrezbarenu kutijicu za nakit.

– Nisam prestao nikada proizvoditi, to je moj život. To me održalo cijelo vrijeme rata. Istina, nekada su ruke drhtale od zvukova detonacija, ali to mi je dalo još više volje i snage da napravim započeto – rekao je Said priznajući kako ga je supruga cijelo vrijeme kritizirala i špotala zašto toliko radi kada nema kome prodati niti mu trgovina radi.

– Znao sam da će doći dan kada ću ponovno otvoriti vrata svoje trgovine. Sada imam u skladištu zalihe da ne moram raditi neko vrijeme, već samo prodavati i zaraditi novac. Evo, vidite, prodaja, hvala Bogu, ide i sada mi nije žao svih tih sati i toliko provedenog vremena u radu – kazao je Said ističući kako stanovnici Damaska nikada nisu izgubili duh i vjeru da će se život vratiti u normalu i da će ponovno disati punim plućima.

Od oslobađanja istočne Gute i porasta proizvodnje i prodaje, američki dolar pao je gotovo 10 posto u odnosu na sirijske funte. U Damasku, osim Libanonaca, ima i nešto stranih turista. U Souk Al-Hemediye, najstarijem bazaru u Damasku, naišli smo na dva Austrijanca koja su došla u obilazak Damaska i sirijske mediteranske obale. Petar i njegova supruga Mariana već su tjedan dana ovdje.

– Došli smo prije sedam dana u Damask. Prije rata tri godine zaredom ljetovali smo na sirijskom Mediteranu i ove smo godine odlučili ponovno doći jer su nam sirijski prijatelji rekli kako nema više opasnosti i sve je sigurno. Nismo dvojili. Spremili smo kofere i evo nas. U Damasku i na Mediteranu boravit ćemo mjesec dana – kazao je Petar ističući kako je ovdje zaista sve mirno i sigurno.

– U Damasku nisam vidio vojnika u punoj ratnoj opremi. Osjećam se sigurnije nego kod nas doma. Naime, u Beču, ali i ostalim europskim gradovima koje smo posjetili ovih godina, osjeća se veća napetost nego ovdje. Tamo su vojnici s dugim cijevima i to stvara nervozu i strah – govori Petar ističući kako dolaskom u Damask ima osjećaj kao da je iz ratne Europe došao u mirni Damask.

Osim Austrijanaca, u Damasku ima puno Rusa, Kineza, Korejaca koji tu žive i rade.

Noćni život u Damasku ponovno je buran. Srednjem sloju glavna je atrakcija za noćni provod kršćanska četvrt Bab Touma gdje se nalaze brojni restorani i kafići, a cijene su pristupačne.

Zabave u kršćanskoj četvrti

I mladi i stari, žene koje su zamotane i one otkrivene, svi zajedno uživaju uz alkohol, mezu i razne sirijske specijalitete. Zabavljaju se uz ples na arapsku pop-glazbu, a zaplešu i na zapadnjački rock. Sirijci jako drže do privatnosti pa je snimanje na tim mjestima strogo zabranjeno. Kod Sirijaca je zanimljivo to što se zabavljaju uz ples i alkohol od početka večeri pa do jutarnjih sati, ali gotovo je nemoguće vidjeti pijanog Sirijca da tetura ulicama Damaska.

Iako u Siriji ima više od 80 posto muslimana, alkohol nije zabranjen. Toče ga u svim kafićima, pa čak i maloljetnicima. Alkohol se prodaje u svim dućanima i to bez iznimke. Za razliku od ostalih zemalja u kojima je većinsko muslimansko stanovništvo, Siriju krasi to što je u njoj vjera privatna stvar i nikad nitko iz vjerske institucije nije imao utjecaja na politiku, i suprotno. Kako kažu Sirijci – Sirija je jedina zemlja na Bliskom istoku u kojoj je život između kršćana i muslimana zajedništvo, a ne suživot. Iako je danas ruska votka popularna u Siriji, rijetko će je koji Sirijac konzumirati jer oni još uvijek preferiraju domaće pivo ili rakiju (mastiku).

Potporu predsjedniku Assadu i njegovu režimu gotovo su cijelo vrijeme davali sirijski umjetnici, glumci, pjevači i rijetko koji celebrity u Siriji da se pridružio opoziciji i dao im potporu. Jedna od najvećih TV zvijezda u Siriji, glumac i TV voditelj Bassem Yakhour, kojeg smo susreli u hotelu Dama Rose, sve ove godine rata ostao je u Damasku.

– Radili smo i snimali cijelo to vrijeme. Snimanje sirijskih filmova, drama i showa ni u jednom trenutku nije stalo. Dapače, trebali smo ljudima pružiti mogućnost da ne osjete nikakve promjene i da ih motiviramo tijekom rata – govori Yakhour priznajući kako je rat ipak ostavio trag i da je nekad najgledanija i najpopularnija sirijska sapunica u mnogim arapskim zemljama danas zamijenjena turskom.

Arapski pop na ulicama

– Turske sapunice nisu kvalitetne ni po sadržaju ni po režiji. Razlog je jednostavno politički. Na žalost, mnoge arapske zemlje, a najviše one iz Zaljeva, bojkotiraju emitiranje sirijskih sapunica i filmova jer smatraju da je njihovo prikazivanje podrška Basharu Al-Assadu – kazao je Yakhour.

– Ovi „revolucionari“ koji su tražili promjenu htjeli su, kako kažu, uvesti demokraciju. U demokraciji svatko ima pravo na svoje mišljenje. Oni kažu da mrze Assada, a ja kažem da ga volim. U demokraciji koju oni žele uvesti to je dopušteno. Zašto su mene onda osudili na smrt i proglasili neprijateljem i svi su dobili naredbu da me likvidiraju? Kakva je to demokracija kada želiš ubiti čovjeka koji ima drugačije mišljenje? Danas imate samo islamiste i teroriste koji su došli iz cijelog svijeta da nam nametnu svoju ideologiju i šerijatski zakon, na što Sirijci nikada neće pristati. Sirija je sekularna država i svatko ima pravo reći što želi i što hoće. Ponavljam, ako je grijeh nekoga voljeti ili podržati, onda sam kriv. Ja sam uz legalno izabranog predsjednika i sirijski narod – kaže sirijska zvijezda Bassem Yakhour.

Život se u Damask vratio na velika vrata. Ovog puta zapazio sam da su ulice glavnoga grada Sirije pune uličnih svirača koje za cijelo vrijeme sedmogodišnjeg izvještavanja iz rata nisam primijetio. Svirači sviraju i pjevaju sve – od tradicionalne arapske muzike do zapadnjačke, bluesa i jazza. Na mnogo mjesta može se čuti i klasična glazba. Što se tiče putničkih zrakoplova, zbog sankcija ne lete izvan Sirije, već samo unutar zemlje. Ali od 20. lipnja uvode se redovne linije Damask – Moskva i Damask – Teheran.