Manuel (52) leži u uličnom izlogu pokriven kartonima i dekom, a na malom radiju sluša prijenos nogometne utakmice Borussia Dortmund – Real Madrid. Uznemiri se kada komentator iz daleke Njemačke javi da je netko od popularnih madridskih zvijezda promašio gol. Manuel ih ni prije nije mogao gledati uživo, no odnedavno ih više ne može vidjeti ni na televiziji. Ostao je, naime, bez posla, a ubrzo i bez stana.
“O gledanju u kafiću mogu samo sanjati”, napominje dok pokraj njega promiču prvi noćni prolaznici.
On je jedan od novih stanovnika duge ulice Gran Vía, u središtu Madrida, bez adrese. Čim se počne spuštati mrak, pojavljuju se nesretnici u kartonskim kutijama, a na obližnjem trgu Plaza Mayor sve je manje mjesta. U prošlosti su ondje bile borbe s bikovima, a danas se ljudi bore sa siromaštvom. Naime, svakih 15 minuta netko ostane bez stana ili kuće u Španjolskoj, gdje se zbog neplaćanja kredita gomilaju prazni i neprodani prostori. Tijekom prošle godine banke su zaplijenile 38.778 nekretnina, no zbog recesije ih vrlo teško prodaju. Kupaca nema pa je i broj započetih i dovršenih stanova na razini iz 1960. godine kada je u zemlji živjelo 17 milijuna stanovnika manje.
– Potražnja je nikakva, i to nam je velik problem. No sada sve više teškoća imamo i s ljudima koje nalazimo ondje – kaže odvjetnica, koja uime jedne velike banke oduzima stambene i poslovne prostore u pokrajini Aragón, na sjeveroistoku zemlje.
Skvoteri se useljavaju
Vlada je osnovala tzv. “lošu banku” putem koje nekoliko problematičnih banaka nudi stanove i vikendice. Međutim, umjesto kupaca ili investitora, te prostore zauzimaju očajni ljudi.
Osobe koje izgube posao ne mogu plaćati najam ili kredit, ostaju bez doma, pa iz dana u dan raste broj skvotera. Oni najčešće ulaze u stanove koje je izgubila neka obitelj ili kompanija ili se pak nezakonito vraćaju na mjesta na kojima su živjeli.
Ulicama španjolskih gradova učestali su prosvjedi protiv banaka i vlade.
– U njima nije bilo nasilja, no bojim se da bi se to uskoro moglo promijeniti – smatra Joelle Bergere Dezaphi, profesorica političke psihologije na sveučilištu Universidad Complutense de Madrid, te napominje: – Španjolska je tempirana bomba.
Vlada je potkraj prošle godine pod pritiskom prosvjeda i samoubojstava ljudi kojima su oduzeti stanovi donijela mjeru o zaštiti najugroženijih. Obitelji s djecom čiji je mjesečni prihod manji od 12 tisuća kuna (1600 eura) ne mogu odmah biti izbačene. No kako iz dana u dan raste broj siromašnih, mjera nije dovoljna. Najteža je situacija na jugu zemlje, u Andaluziji, gdje su lani oduzete 7284 nekretnine. Prema podacima lokalnih vlasti, ondje je 700.000 praznih domova. Vladajuća Ujedinjena ljevica donijela je odluku o zabrani oduzimanja stanova. Kada banka oduzme stan obitelji, lokalna će ga vlast oduzeti banci, a nesretnicima dopustiti da ondje žive iduće tri godine. Mjerama se usprotivila središnja konzervativna vlada u Madridu, upozorivši da je to “napad na privatno vlasništvo”.
Španjolski nekretninski mjehur počeo je pucati 2008. prelijevanjem globalne krize. Obitelji su do tada kupovale stanove računajući da će plaća jednog supružnika odlaziti na otplatu rata, a drugog na životne troškove. A onda se dogodila recesija zbog koje su se zatvarala radna mjesta, što je gurnulo Španjolsku u dramatičnu socijalnu situaciju.
– To mi je bio najgori posao. Cijeli ću život pamtiti što sam vidjela – kaže María (32), koja je u Granadi šest mjeseci radila za najveću španjolsku banku Santander. Kao predstavnica odlazila je u kuće nesretnih ljudi pokušavajući naći način otplate.
– U većini slučajeva to je bilo nemoguće. Pronalazila sam očajne ljude u suzama – govori. No najgori posao radila je njena kolegica. Nakon što nije uspio reprogram, ona bi ponovno odlazila u kuću uz policijsku pratnju. – Prije krize krediti su se odobravali jednostavno, bez pravog kolaterala – napominje.
Tužan zbog Reala
Banke su se našle u problemima pa je vlada od europskih institucija lani posudila 40 milijardi eura te ih ubrizgala u bankarski sustav. Zauzvrat se obvezala provoditi mjere štednje, čime pada potrošnja te se zatvaraju radna mjesta.
– U Granadi žive samo studenti i službenici – kaže María, koja je sreću odlučila potražiti u glavnom gradu.
U ulici Gran Vía mali je radio utihnuo. Manuel je tužan što je njegov Real Madrid izgubio u Dortmundu. No kaže: – Dolazi ljeto pa će sve nekako biti lakše.
Prošla je ponoć, a na autobusnoj postaji nasuprot njegove kartonske nastambe termometar je pokazivao 18 stupnjeva.