Film “Čudesne zvijeri i gdje ih naći” objavljen prije nekoliko godina, snimljen prema knjizi britanske spisateljice J. K. Rowling, autorice serijala o Harryju Potteru, zaradio je više od 800 milijuna dolara i pratio je avanture čarobnjaka Newta Scamandera koji se susreće s mnoštvom čarobnih stvorenja. U studenom prošle godine izašao je i nastavak filma nazvan “Grindelwaldova zlodjela”.
I Hrvatska ima svoje predstavnike koji bi lako mogli ući u neki od nastavaka “Čudesnih zvijeri...” Jedan od njih je nadnaravno biće mòra, koje se, kako piše dr. sc. Luka Šešo, kod Južnih Slavena naziva i mura, zmora, morina, morica, morava, a kod Istočnih Slavena kikimora.
To je “noćno žensko biće koje, pretvoreno u razne oblike, dolazi moriti čovjeka, odnosno smetati mu u snu”. Nadalje, u Istri i hrvatskom priobalju spominje se malik ili macić koji se najčešće opisuje kao malo dijete s crvenom kapicom na glavi.
“Vjeruje se da malik krade i skriva stoku te je vraća nakon nekoliko dana, ali stoka više ne može davati mlijeka. Grize i tuče ljude, čini djecu bolesnom, šteti dječjim pelenama pa djeca plaču. Preko noći ruši kuće u gradnji, trči i pleše oko kuće i ne da ljudima spavati. Međutim, ljudi ga ne smatraju velikom štetočinom, nego često ističu kako im je baš malik, pretvoren u neku životinju, pomogao na putu kući”, navodi dr. Šešo.
Orko ili lorko je duh “proklet od Boga koji se javlja kao viloviti konj te se može pretvoriti i u druge životinje poput psa, kozlića, miša, ovce”. Prema predaji, leže se iz kokošjeg izmeta koji sedam godina nije prekopan. U međimurskom gradu Prelogu generacijama se prenosi priča o strašnom pesjaneku, dravskom čudovištu s jednim okom na sredini čela.
Franjo Žeželj Mustak opisuje ga ovako: “Žoto lice kak dve polovice zrele tikve, na glavi lasi zeleni kako mehenj, prsti dogi kak vrbovo protje, stopala žablja, duž hrpta peraja s kratkim gušterovim repom, prsa kak konjska griva, veljko črevo, med nogami zlo kak općinskom biko. Dok z vode dojdejo vun, zarožđiju kaj s hiži črepi curiju. Kradejo deco, zagotiju i deneju prvčit na melinski lanec. Kradejo i dekle i mlade snehe štere se na večer tepejo.” Pesjanek je nezaobilazan lik na festivalu LegenDra, posvećenom mitskim bićima vezanima uz rijeku Dravu.
– Festival organiziramo jer volimo mitska bića i strašne priče. Kao male su nas plašili s pesjanekom. Uz vatru uz rijeku Dravu slušali smo kako je nekad bilo i koliko ta rijeka ljudima znači. Radimo ovo jer su događaji i priče prerasli u legende, a legende u mitove koji su nepravedno zaboravljeni i zapostavljeni – kaže ravnateljica knjižnice u Prelogu Maja Lesinger.
O pesjaneku piše i etnologinja Lidija Bajuk, koja je obradila i neka druga mitska bića poput međimurske dekle, vodenjaka, sojenice/sođenice, kače, grabancijaša črnog dijaka, žene v belom i posvečara. Vid Balog u knjizi “Hrvatska bajoslovlja” u izdanju AGM-a piše o šumskim duhovima pesoglavcima, “čovekima s cuckovim glavama”. Legende o njima raširene su diljem Hrvatske, pogotovo na sjeverozapadu.
Pesoglavci su imali jedno oko posred čela i, prema predaji, voljeli su gristi ženske grudi. Balog opisuje i bajkače, zoomorfna bića visoka 30 do 40 centimetara, obrasla u smeđu i tamnosivu dlaku, raznih oblika ušiju i nogu. Žive na nahižu (tavanu). U dimnjacima pak, napominje, živi Runješ, velik, crn i dlakav čovjek.
Djecu u varaždinskom kraju plašilo se s Vohom, duhom koji se pojavljuje u sumrak i njuši djecu koja se na vrijeme ne vrate kući nakon igre. Voha je, opisuje Balog, blještav i sjajan, ali sablasan. Ne napada čovjeka, već ga plaši samom svojom pojavom. “Za prvog sumraka dolazi Voha koji se mota oko kuća tražeći dječicu da ukrade njihove mirise; i to onu djecu koja su se na ulici zaigrala do kraja dana i zaboravila se vratiti u svoj dom, kako je i red”, piše Balog.
U Čakovcu turistima vole pričati o Pozoju, zmaju koji spava ispod središta grada. Ima jednu glavu sa 67 zuba koja se nalazi ispod crkve sv. Nikole, a rep mu je negdje ispod starog grada Zrinskih, par stotina metara dalje. Kečizube su bića slična čupavoj, dlakavoj loptici, s velikim zubima i očima, a žive po šumama.
Šarkanji nastaju od soma ili zmije, lete i rigaju vatru poput zmajeva. Na zgradama se mogu vidjeti grifoni, čuvari ulaska u zemaljski raj, zvijeri s tijelom i glavom orla. “Celebrity” među mitološkim bićima svakako je legendarna babaroga, starica u crnom. Inače, u dvoru Veliki tabor 15. rujna prošle godine održan je festival LegendFest, čija je središnja tema te godine bila coprnice.
Festival organizira zagrebačka udruga Val kulture uz potporu Krapinsko-zagorske županije, Turističke zajednice, Muzeja Hrvatskog zagorja i Općine Desinić. Na tom se festivalu govorilo i o ostalim mitološkim bićima poput krsnika, zmajeva, malika, vila, vampira, vukodlaka, divova...
>> Pogledajte i video: Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva…
Mitološka bića dohajaju iz drugih dimenzija