Gdje spas od vrućina traže vještice s Kleka? Ako je vjerovati usmenim predajama u ivanečkom kraju, kupaju se u Črnim mlakama na Ivanščici. Okupljalište je to vještica ili, kako kažu Ivančani, “zletišče coprnic”. Službenih dokaza nema, no priča se da su prigorskog rudara Jandraša, koji se kasno vraćao kući, presrele tri mlade žene odjevene u svilenu odjeću.
Cijele su ga noći vukle po potoku Bistrica, a potom ga dovele do Črnih mlaka, gdje je ugledao veći broj žena u crnini kako bukovim granama mete plesni podij oko najveće mlake (stajaća voda). Ujutro su ga vratile tamo gdje su ga i presrele, neozlijeđenog, a od tada je, začudo, imao mnogo više sreće u životu nego prije susreta s coprnicama.
U tom se kraju prenosi i priča o obitelji koja se pješice vraćala s proštenja u Mariji Bistrici. Kod mlina u blizini Prigorca u potoku su ugledali ženu u bijelom kako pere rublje u koritu. Žena je potom nestala i svima oduzela moć govora, a vratila se za nekoliko minuta odjevena u crninu. U tom kraju neki vjeruju da je riječ o coprnicama koje na potoku peru svoje grijehe.
Ili, legenda o pastirima koji su danima ostavljali stoku u planini. Primijetili su da je stoka počela nestajati, jedna krava za drugom. Netko je u Črnim mlakama pronašao velik broj kostiju i ubrzo se proširila priča da tu vještice prinose žrtve i obavljaju mračne obrede. Dokaz je bila i krava koja se iz planine vratila napola crna i prestala davati mlijeko.
U nju je, šaputalo se, ušao duh coprnice s Ivanščice. O tome je pisao i Božidar Kukuljević-Sakcinski u “Hrvatskom planinaru”. “Skoro zatim naći ćeš na maloj čistini Crnu mlaku, stajaćicu vodu, o kojoj priča puk, da amo dolijeću vještice s Kleka, da u njoj okupaju grješno svoje tijelo”.
Bruno Županić u djelu “O 60-godišnjici planinarenja na Ivanščici” u Zagorskom koledaru 1968. pak piše: “Kod Črnih mlaka, crnih bara punih treseta i mulja, a i blatne vode, trebalo je stati. Vodiči su u mrkloj noći izgubili tragove puta i mi smo slušali kako se vodiči međusobno dogovaraju da su im vještice zamele tragove, jer da sigurno te noći imaju svoj sastanak kod običajnog sastajališta povrh Črnih mlaka.
Ta priča o tom sastajalištu vještica još i danas kola među pučanstvom koje živi u selima oko Ivančice i podno nje”. Pišući o preporodu planinarstva u Ivancu, Adalbert Georgijević 1975. navodi da je šuma tajanstvena. “To je mistični svijet bajke, na Črnim se mlakama o ponoći kupaju coprnice, a kroz Temni se dol strmim žlijebom uz rušenje kamenja vozi sam nečastivi.” Zanimljivo je da, osim nestalih krava, nema tragičnih priča o stradanjima mještana.
Najdeblji kraj izvuklo je blago, od krava do konja i svinja. Planinari do Črnih mlaka, na visini od oko 870 metara (Ivanščica je viska 1060 metara), najlakše stižu planinarskim putem preko Mrzljaka. Mlake su nastale slijevanjem oborinskih voda, a od tri sačuvana je ostala jedna. Turistima legende o vješticama prikazuje društvo narodnih običaja Maska iz Ivanca u Varaždinskoj županiji. Obuku se u crnu odjeću i uzimaju metle u ruke.
Portal Zagorje prije nekoliko je godina prenio izjave mještana. – Par muškaraca iz jednog belečkog sela s konjima je išlo s Ivanščice, gdje su rušili po cijeli dan drva. Jedan od njih, Štef, usput je stal kod svog kuma koji ga je zval na kupicu vina, no Štef je odgovoril da je umoran i da ne bu s konjima dugo stal na cesti i prešel doma spat. Drugo jutro u štali imel je kaj videti. Konj je preko noći smršavil i izgledal kao da bude uginul – ispričala je starija mještanka.
Kad im je veterinar rekao da pomoći nema, obratili su se ženi iz Hraščine koja je pomiješala karte i rekla da je gazdu “zacoprala” vještica. Dala im je napitak kojim su mazali konja koji je – ozdravio. U ivanečkom kraju postoji i legenda prema kojoj je vrag na tom mjestu htio pregraditi usjek Bistrice kojim su prolazili hodočasnici.
Vražja pećina je, kažu, bila veliko sjedalo na najvišem kamenom bloku “jer se tu vrag odmarao poslije naporna dana, a još mu se i sada vide otisci stopala i riti!”.
>> Pogledajte video - Mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
Cijelu noć ga vukle po potoku... a zvale su se žuja, loza i šljiva.