– Malo me bile koljena i križa. Da nije toga, mogao bih poživjeti još sto godina. Neka Bog odluči – kaže Andrija Prlić iz Velike Kopanice, koji je sa svojih 105 godina i službeno postao najstariji Hrvat.
Andrija je rođen 11. studenoga daleke 1907. u Sovićima u Hercegovini, a sa suprugom Matijom, koja je preminula prije 13 godina, othranio je dvanaestero djece (sedmero sinova i pet kćerki). Ima i 31 unuče te 35 praunučadi. Andrijine se ruke pomalo tresu, vid i sluh ne služe više kao nekoć, a prikovan je i za invalidska kolica. Ipak, kada ga pitaju za zdravlje, uvijek odgovori:
– Za svoje godine – ne mogu se požaliti! Još pedesetih godina prošlog stoljeća znao je kako je za budućnost njegove djece najvažnije da završe škole i žive bolje nego što bi im omogućavala hercegovačka gruda. Samo zato, a nikako trbuhom za kruhom, njegova se obitelj doselila u Kopanicu. Kada su došli u Slavoniju, Prlići su bili uvjerljivo najbrojnija obitelj u selu. Ni danas nitko nema toliko djece pa Andrija kaže da bi se Šokci u tome trebali ugledati na Hercegovce.
– Sloga u braku recept je kako doživjeti duboku starost. Sve se onda može prebroditi. Svaki dan popijem dvije kave i čašu crnoga vina. Pušio sam do 93. godine, a ni tada ne bih prestao da nisam zaspao s cigaretom u fotelji i gotovo sve zapalio – ističe Andrija. Prvoga svjetskog rata Andrija se slabo sjeća, ali zato i danas pamti da je 1943. godine, vraćajući se iz prodaje duhana, s drugoga brda gledao kako četnici pale kuće u njegovim Sovićima i molio se da ne zapale i njegovu. Preživio je tri rata i živio u čak šest država – od Austro-Ugarske preko Države Slovenaca, Hrvata i Srba, stare Jugoslavije, NDH, SFRJ pa sve do današnje Hrvatske.
– Nadživio sam ja i kralja Aleksandra i Pavelića i Tita i Tuđmana. Bio sam u domobranima, ustašama i partizanima i uvijek bih izvukao živu glavu i žurio kući pomoći svojima. U Domovinskom ratu moji su unuci uzeli puške i borili se za Hrvatsku – govori Andrija.
U blagdansko doba dida Andrija svima želi sve najbolje. Novu godinu proslavit će na najbolji način – doći će mu djeca, unuci i praunuci, a neće se, kaže, častiti nekim posebnim specijalitetima.
– Najdraže mi je kada za ručak imam nešto kuhano pa će tako biti i ovaj put. Nakon ručka nazdravit ću onako kao i uvijek u zadnjih 80 godina – čašom crnog vina – smije se dida Andrija.
Deda, sve najbolje i da poživiš još 100. Nadam se da ću i ja toliko, radim sve po tvom receptu, samo mi reci koje si cigarete pušio. Ako je domaća škija, i ja ću je nabaviti!