Najučestalije ime u Bibliji nije ni Isus, ni Mojsije, ni Abraham

Najučestalije ime u Bibliji nije ni Isus, ni Mojsije, ni Abraham, nego Zaharija, što znači „Jahve se spomenu“, koje nose 32 muškarca, te Azarja („Jahve je pomogao“), koje ima 30 muškaraca. Objavila je to dr. Slavica Dodig u svojoj knjizi „Leksikon biblijskih imena“ u nakladi „Medicinske naklade“ iz Zagreba, koja je uz već objavljen „Leksikon biblijskih žena“ jedinstveno djelo na hrvatskom jeziku. Naravno, svatko će se zapitati otkud biblijska tematika u medicinskom nakladništvu? Dr. Dodig kao specijalist medicinske biokemije i laboratorijske medicine bila je do umirovljenja šef Odjela za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku Dječje bolnice Srebrnjak u Zagrebu, ali je studirala i na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Osmog dana po rođenju

– Iako je rodbina katkad htjela utjecati na odabir imena, bilo je uobičajeno da otac ili majka odaberu ime djeteta. Dijete je moglo dobiti ime odmah nakon rođenja, a dječacima se ime davalo osmoga dana nakon rođenja, jer su toga dana, prema zakonu, bili obrezani. Zapisano je i da se već odabrano ime moglo promijeniti, primjerice Abram (moj otac je uzvišen) u Abraham (otac mnoštva), Oni (sin moje žalosti) u Benjamin (sin moje desnice), Jakov (Bog je zaštita) u Izrael (hrvatsko se s Bogom), Šimun (uslišanje) u Kefa (stijena) kako bi se već samim imenom prenijela važna poruka – objašnjava dr. Dodig u knjizi, naglašavajući kako osobno ime obilježava čovjeka za cijeli život, pa su u drevna vremena roditelji djeci davali imena koja su imala neko značenje i tako se moglo saznati što su roditelji odabranim imenom željeli poručiti, odnosno „iskazati obilježja novorođenog djeteta, njegovu sudbinu, njegov smisao i poruku“.

Ona navodi niz primjera iz Svetoga pisma, poput Bani – potomstvo, Baranaba – sin utjehe, Enoš – čovjek, Ezav – dlakav, Hakmoni – mudar, razborit, Kislon – oslonac, Kuš – crn, Mahlon – bolestan, Manaše – onaj koji čini da se zaboravi. Često su se dobivala imena po ocu ili djedu.

– Prema Bibliji, nekolicini djece Bog je odabrao ime već prije njihova rođenja. To su Izak, Jišmael, Salomon, Jošija, perzijski kralj Kir Veliki, Izajin sin Joram, Ivan Krstitelj i Isus. Izak, čije ime znači “On se smijao” ili “Smješko“, bio je sin Božjeg obećanja, bio je radost roditelja Abrahama i Sare jer su ga dobili nakon godina iščekivanja, radosnim roditeljiima vratio je osmijeh na lice. Ime drugog Abrahamova sina Jišmaela znači „Jahve čuje jad tvoj“ i nadjenula mu ga je majka Hagara, Egipćanka i Sarina sluškinja, prema savjetu Jahvina anđela koji joj je navijestio rođenje sina. Njezin jad bio je uzrokovan izgnanstvom iz doma – objašnjava dr. Dodig, dodajući kako je rođenje Ivana Krstitelja navijestio anđeo Gabrijel te mu je prema običaju bilo namijenjeno očevo ime Zaharija, ali su se Zaharija i Elizabeta tome usprotivili i odlučili mu nadjenuti ime Ivan (Gospodin je milostiv), Kao što je anđeo Gabrijel u snu navijestio Josipu rođenje djeteta i zvat će se Emanuel (S nama Bog!), a po rođenju djeteta, Josip mu je nadjenuo ime Isus (Jahve je spasenje).

Uz objašnjenja biblijskih imena dr. Dodig donosi i kontekst biblijskoga teksta jer, kako kaže vlč. Anton Šuljić, bez njega svako tumačenje može zalutati u proizvoljnost i poći u krivom pravcu.

– Tako ona piše o povijesnome okviru biblijskih vremena, navodi značenje i važnost arheoloških istraživanja biblijskih lokaliteta i poučava nas o važnosti davanja imena. Silno velik trud morala je uložiti u rodoslovlja praotaca (patrijarha) ponudivši nam i tablice tih rodoslovlja, a osim praotaca i njihovih imena, odnosno značenja tih imena i uloge u povijesti spasenja, autorica se pozabavila glavarima 12 izraelskih plemena, zatim sucima, kraljevima, vojnicima i vojskovođama, prorocima (velikima i malima, onima koji su pisali i onima koji su samo govorili), kao i starozavjetnim svećenicima, odnosno velikim svećenicima i njihovom genealogijom, tako i apostolima i novozavjetnim imenima – piše teolog i publicist Anton Šuljić u pogovoru knjige.

„Leksikon biblijskih muškaraca“, uz nešto manji opseg i „Leksikon biblijskih žena“, jedinstvena je knjiga u našoj religiologiji, premda su religiozni pojmovi, imena ili događaji u raznim leksikonima već obrađivani, ali ne u prevelikoj mjeri. Među onima mlađeg datuma su „Biblijski leksikon“ i „Praktični biblijski leksikon“ Kršćanske sadašnjosti te „Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva“, pa „Religijsko-pedagoško-katehetski leksikon“ „Opći religijski leksikon“, „Hrvatski franjevački biografski leksikon“ te „Leksikon temeljnih religijskih pojmova“.

Više biblijskih muškaraca

– Upoznajući nas sa svakim pojedinim muškim biblijskim likom, a takvih je ona u Bibliji zabilježila, simptomatičan je i nevjerojatan taj zbroj od 3379. Naime, kako i sama autorica kaže, riječ je o nevjerojatnoj „prevlasti“ muških imena u odnosu na ženska. Prevlast se ogleda u značajno većem broju imenovanih biblijskih muškaraca (3379) u odnosu prema broju imenovanih žena (180). Popis imena je manji (1792 muškarca i 137 žena) jer više osoba nosi isto ime – kaže u pogovoru vlč. Šuljić, naglašavajući kako tome broju treba pribrojiti i cijeli niz muškaraca bez vlastitog imena, koje je nemoguće pobrojiti.

– Uvlačeći čitatelja u taj biblijski i civilizacijski kod autorica obazrivo i s mnogo takta nudi odgovore i baca svjetlo na taj svijet u kojem je muškarac imao predominantnu ulogu pa doznajemo kakav je njegov odnos bio prema ženi (i ženama), prema djeci i njihovu odgoju, vlasništvu, životu, smrti, prodavanju djece u ropstvo, prema preljubu, prostituciji i slično – ističe vlč. Šuljić, dodajući kako svima kojima još uvijek nešto znači stara latinska „nomen est omen“ ova će knjiga biti neka vrsta „vade mecum“ literature te će za njom s korišću posezati brojni pastoralci, članovi biblijskih i liturgijskih grupa, ali i etnolozi, filolozi, filozofi, kršćani i židovi, možda i muslimani. 

Sedam je Marija i šest Maaka