O Hercegovini još vladaju stereotipi, predrasude i neznanje. Dijelu Zagrepčana je sasvim normalno da se Imotski ili Livno nalaze u Hercegovini. Drugi nikada nisu čuli da ondje ima išta drugo osim krša, kamena i švercera.
Za jedne je to zemlja tajkuna u kojoj svaka kuća ima mercedes a za druge kraj nepismene i zaostale sirotinje... Stereotipi se sporo mijenjaju a neznanje i manjak pravih informacija uzrokuju dezinformacije i tračeve. Tako nije čudo da mnogi koji nikada nisu bili u Hercegovini, o njoj imaju sasvim pogrešnu sliku. Odgovornost za to nije na njima već na stanovnicima Hercegovine, koji ju očito trebaju prezentirati u boljem svjetlu!
Pogledamo li kako smo ju do sada predstavljali, naići ćemo na one poznate teze o najhrvatskijem i najkatoličkijem kraju, priče o škrtoj zemlji, izdržljivosti, snalažljivosti i odlučnosti tamošnjih ljudi, slike kamena, smokava i vina, zvuke gange i ponekog narodnjaka... Oni koji nam nisu bili skloni pripisivali su nam zloporabe rodbinskih veza i poznanstava, kriminal, zaostalost i konzervativnost. Da je uspješno zaživjela takva slika Hercegovine govore i kojekakve TV sapunice koje Hercegovce prikazuju kao licemjere odane korjenima, koji se prividno bore za tradicionalne vrijednosti a u stvarnosti krše i Božje, i zemaljske zakone.
Vrijeme je da priznamo kako smo pretjerali u prikazivanju sebe kao 'najpoželjnijeg' dijela hrvatskog naroda! Često nam je promocija bila jednostrana pa i pogrešna. Nerijetko su na zastupali nedorasli i nevjerodostojni predstavnici. Imali smo mnogo prilika ali smo ih mnogo i prokockali! Iako se Hercegovina ima čime ponositi u pogledu svoje nacionalne i vjerske osvještenosti, pretjerano naglašavanje tih činjenica može biti kontraproduktivno jer se vjera ne očituje samo vanjskim simbolima (kojima smo često skloni) već i životom a u pogledu hrvatstva – kako objasniti duge liste UDBAša?
Sasvim je sigurno da smo svjesno ili nesvjesno u vlastitoj prezentaciji zanemarili bogastvo koje imamo pa smo zaboravili više eksponirati naše intelektualce, pjesnike, umjetnike... Svaka čast gangi ali Hercegovina ima i klasične umjetnike, klape pa čak i rock’n’roll scenu. Imamo bogatu kulturu i povijest ali ih je trebalo mudrije 'prodati'. Hercegovina ima krš i kamen ali i plodna polja, prekrasne rijeke, morske plaže i skijališta... Hercegovina jest obojena tradicijom ali je itekako i moderna, i napredna. To nije zatvoren i autističan kraj, kako ga se ponekad zna prikazivati, već svjetsko susretište otvoreno drugima i drugačijima, o čemu najbolje svjedoči Međugorje. Očito moramo postati svjesni tog bogatstva i šarenila i znati se bolje predstaviti.
Nažalost, mnogi koji su govorili u naše ime godinama su nas sramotili, pa je vrijeme za novu generaciju 'poznatih' Hercegovaca. A svoje uloge u promociji vlastitog kraja trebaju postati svjesniji i svi njezini stanovnici. Neljubaznost, nekultura, neobrazovanost, kriminal, kič, turbo folk, psovanje... (čega ima sve više) sigurno nam neće pomoći na tom putu!