Neočekivan poraz i najavljeni odlazak Karla Erjavca, starog lisca slovenske politike i jednog od najodgovornijih za trenutačno katastrofalno stanje hrvatsko-slovenskih odnosa, neće, nažalost, automatski značiti i poboljšanje u odnosima Zagreba i Ljubljane.
Erjavec već ionako više od godinu dana nije šef diplomacije, nego ministar obrane, no za nastavak Erjavčeve tvrde i ucjenjivačke politike prema Hrvatskoj skrbe njegov nasljednik u Ministarstvu vanjskih poslova i bivši premijer Miro Cerar te premijer Marjan Šarec koji je poslušno nastavio dosadašnju ratobornu politiku Ljubljane prema Hrvatskoj.
Erjavec možda nije rodonačelnik te politike, ali je svojom toksičnom retorikom najodgovorniji za njezin procvat. Kao šef diplomacije Erjavec je bio zadužen za arbitražu, koju je upravo slovenska strana kompromitirala flagrantnim kršenjem arbitražne procedure i nezakonitim lobiranjem, za što se, zahvaljujući prisluškivanju slovenskog arbitra i agentice, doznalo u ljeto 2015. godine. Erjavec se, međutim, već u proljeće te godine u nekoliko navrata javno hvalio kako on zna da će Slovenija na arbitraži dobiti ono što želi, a njegove su riječi nakon arbitražnog skandala dobile novo značenje.
To je značenje u cijelosti razotkrila slovenska Komisija za nadzor obavještajnih službi, iz čijeg nedavnog izvještaja jasno proizlazi da se nezakonito komuniciranje i lobiranje nedvojbeno odvijalo uz znanje i odobrenje tadašnjeg premijera i šefa diplomacije, Cerara i Erjavca. I kako su Erjavec i Cerar odgovorili na arbitražni fijasko, za koji su sami krivi?
Zaoštravanjem odnosa s Hrvatskom, prijetnjama i blokadama, ne bi li pred vlastitom javnošću skrenuli pozornost od vlastite odgovornosti za kršenje međunarodnog prava. Slovenija je blokirala ulazak Hrvatske u OECD i najavila blokadu ulaska u Schengen, a ovih je dana odlukom bez presedana Agrokoru oduzela dionice Mercatora, što također valja promatrati u kontekstu slovenskog arbitražnog rata s Hrvatskom.
Erjavec je trebao otići puno prije, odmah nakon arbitražnog skandala, a njegov sadašnji odlazak u arbitražnom ratu Ljubljane i Zagreba, u kojem su rovovi već odavno iskopani i linije utvrđene, neće suštinski ništa promijeniti.
Ne mogu se načuditi - da bi jedan iz stranke "sive pantere" (sijede pantere) bio odgovoran za višegod. zaplet u odnosima HR i SLO, ako je on zatrovao - što je onda napravio Rupel, čuveni preletač lijevo-desno odnosno ovaj gore uslikani nije napravio ni do gležnja tu napetosti i štete kao Dimitrije Rupel. Pučki rečeno, Erjavec je "što na umu to na drumu" lik (sjetimo se kad je ničim primoran izlanuo na RTV Velenje da arbitraža ide dobro i da će Slovenija dobiti ono što je i tražila) i totalno nevješt na vanjskopol. parketu, a za razliku od Rupela koji je bio njihova "desetka", kako vele u nogometu, odnosno taj je orkestrirao kampanju sustavnih ucjena HR na putu u EU. Erjavec je došao kad je "cura već bila trudna".