Njih dvojica posebne su i najzgodnije njuške velikogoričkog skloništa za napuštene životinje. Stigli su nekako iz istih razloga, ostavio ih je netko tko se više nije htio brinuti za njih. Netko tko nije razmišljao što će biti sa psima, hoće li se snaći, hoće li preživjeti.
Napoleona su, kažu svjedoci, izbacili iz kombija, kao smeće, nepoželjan teret. Tragovi na njegovu vratu, duboki ožiljci svjedoče da baš i nije živio nekim divnim životom. I možda mu je najsretniji dan bio upravo onaj kad je stigao u sklonište. Nije sve počelo obećavajuće, ipak je on staford s nepoznatom prošlošću, pas kojeg prate i predrasude u ljudskim glavama. Prvi dani bili su teški i njemu. Nije se dobro snašao, a šetnja s brnjicom i na lajni nije mu se sviđala, tražio je nježnosti i dodire, žudio je za društvom i igrom sa psima. I onda se dogodila ta ljubav na prvi pogled, to razumijevanje za koje kažu "kliknuli smo si".
– Odlučili smo da više neće biti sam. Osjetio sam ja njega i osjetio je on mene. Nisam ga mogao zvati Napoleon, ime s četiri sloga bilo mi je predugo. A kako je bio drag prema meni, stalno sam mu tepao: "Joj, kako si ti drag!" I tako je on i ostao Dragec – govori nam poznati glazbenik Boytronic, koji već dulje vrijeme dolazi u ovo sklonište i druži se sa psima. I svi su oni divni, kaže, ali uvijek ima među njima pas s kojim se dogodi ono nešto više. Dragec je upravo taj pas.
– Upoznao sam ga u dušu, prepoznajem sve što pokazuje i znam kako će reagirati. Vrlo brzo skinuli smo mu brnjicu, a Dragec se počeo družiti sa psima – opisuje glazbenik. Pokazao je, dodaje, pravi karakter staforda – umiljat i drag, ali i oprezan i snažan. Bilo je, kaže, situacija u kojima je bilo vidljivo da je on pas s kojim treba znati. I zato nije za svakoga, nije za ljude koji nisu imali pse. Zbog njegove nepoznate prošlosti za Drageca su potražili i mišljenje profesionalnog trenera, koji je, uz nekoliko savjeta, imao samo riječi hvale o ovom psu. Provjerili su i kako mu ide život na kauču, šetnja selom u kojem svako dvorište ima psa, i Dragec se snašao bez problema.
– Bio je kod mene, ponovit ćemo to. Sve je bilo super, imali smo malo problema sa seoskim samošetačima, ali sve smo uspješno riješili. Samo udomiteljima mora biti jasno da je on snažan pas i da treba znati s njim – ističe Boytronic.
Titan, belgijski ovčar izgledom i karakterom, mjesec dana hodao je od Kravarskog do Bune, tražio dvorište s otvorenim vratima, da se skrasi i pokaže koliko ljubavi ima za čovjeka. Jedina vrata koja su mu se otvorila bila su vrata skloništa. U njemu je nešto kraće od Drageca, no još je prilično neprilagođen. Većinu vremena je sam, u boksu, a sve što želi je društvo čovjeka i sloboda. I puno aktivnosti da potroši silnu energiju koju ima. U skloništu je uvijek puno pasa i Titan nikad nije dovoljno u dvorištu. Posebno po ovim vrućinama. A dug boravak u boksu jako teško podnosi.
– Kratko sam se družio s njim, on je zvrk i trebat će vremena. Ali jako je pametan – govori nam glazbenik o psu, za kojeg priznaje da ga nije stigao zapravo ni upoznati. No, ono što je siguran jest da je pas previše u boksu, a to nikako nije dobro. Ni za jednog psa, a posebno za ovako aktivnog i još k tome mladog psa, jer Titan, prema procjenama, ima oko dvije godine.
I Dragec i Titan trebaju dom, a telefoni u velikogoričkom skloništu šute. Ne pomažu ni objave ni molbe volonterki udruge Sigurna kućica koje redovito dolaze u sklonište. Kažu, nijednom psu nije mjesto u skloništu, ali Dragec i Titan to izrazito teško podnose. Dodatne informacije o ovim psima možete dobiti u skloništu, na telefon 095/40-00-567, a možete se javiti i volonterima na Facebook stranicu te udruge.