Sudac i predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić otvoreno govori o tome kako ga je predsjednica RH izigrala u kandidaturi za šefa Vrhovnog suda, tumači zašto se ne slaže s objavom sudačkih imovinskih kartica, govori o stanju u pravosuđu...
Od 1. lipnja sve sudačke imovinske kartice bit će javno dostupne na internetskim stranicama Državnog sudbenog vijeća?
Nisam protiv toga da suci imaju imovinske kartice i da se kontroliraju njihovi prihodi i imovina, ali javna objava imovinskih kartica poziv je na difamaciju sudaca. Uskoro ćemo imati paparazze koji će nam viriti kroz prozor i slikati kuće, stanove i automobile. I dosad su kartice bile dostupne javnosti, ali nisu bile javno objavljene nego ih se na zahtjev moglo dobiti u DSV-u.
Dosad su novinari mogli od DSV-a zatražiti imovinske kartice sudaca.
Da. Sada se obrazlaže da će imovinske kartice tobože biti zaštićene jer u njima neće javno biti objavljene adrese sudaca. Jaka je to zaštita! Javna je stvar gdje suci žive, pa mi izlazimo iz svojih stanova, svatko nas može vidjeti. Postavljam retoričko pitanje; hoće li javna objava imovinskih kartica pomoći rješavanju problema u pravosuđu? Smatram da imamo tisuću većih problema od javne objave kartica. Ali neka im je, neka budu na internetu. Uskočki sam sudac i mi prolazimo sigurnosnu provjeru prvog stupnja. U Hrvatskoj nema temeljitije sigurnosne provjere od te, zanimljivo je da je prolaze samo suci tzv. uskočkih sudova. Objavom imovinskih kartica neće se postići nikakvi korisni efekti.
Javnu objavu imovinskih kartica smatrate napadom na suce?
Po mojem mišljenju, to je estradizacija sudačke profesije.
Percepcija građana o sudovima izuzetno je loša, a suce smatraju korumpiranima... i to je jedan od razloga zašto se Ministarstvo pravosuđa odlučilo na objavu imovinskih kartica.
Mislite li da je bolja percepcija državnih odvjetnika? Pita li se itko o tome? Mislim da je stvarno stanje bitno drukčije od percepcije, ali ne mogu poreći da neki dijelovi sustava tome ne pridonose.
Političarima nije baš svejedno kada ih novinari pitaju odakle im “roštilj” od 120 kvadrata, a godinama žive od plaće na javnoj funkciji?
Imovinske kartice sudaca bile su dostupne i dosad. Što se tiče loše percepcije građana o pravosuđu, duboko se ne slažem sa stavom nekih svojih kolega da je ta percepcija stvorena temeljem 10 ili 15 medijski eksponiranih predmeta. To jednostavno nije točno, upravo je obrnuto. Običnog čovjeka više nije briga za ministre, premijere, gradonačelnike i njihove predmete. Umorni su od toga. Ljudima je puno bitnije čekaju li oni rješenje o nasljeđivanju, alimentaciji, radnom sporu ili drugoj parnici o kojoj ovisi njihova elementarna egzistencija deset ili više godina. Upravo ti predmeti stvaraju često opravdano lošu percepciju. A dugotrajnost postupaka je apsolutno najveći problem našeg sudstva.
Tko je kriv za to?
To je pitanje za milijun dolara. Ne pada mi na pamet poreći da postoji mali broj sudaca koji svoj posao ne rade savjesno. Ima sudaca koji nekoliko godina nisu riješili ni jedan predmet, protiv kojih je pokrenut stegovni postupak, ali im se ne može uručiti poziv na sjednicu DSV-a?! Moguće je ne dolaziti na posao i sudjelovati u izbornoj kampanji bez ikakvih posljedica…
Tko je najviše zakazao, predsjednici sudova koji na to ne reagiraju, DSV...?
U konkretnim slučajevima najodgovorniji su predsjednici sudova, oni moraju tražiti pokretanje stegovnih postupaka. U slučaju konkretne sutkinje, recimo, pokrenut je stegovni postupak, ali DSV nekoliko godina nije uspio sutkinji dostaviti poziv za postupak?! To je suludo, po Zakonu o upravnom postupku, poziv se zakuca na vrata i dostava je uredno iskazana.
U razgovoru ste spomenuli podatke o bitnom smanjenju broja neriješenih predmeta na Županijskom sudu u Zagrebu?
Da, 2014. godine imali smo 22.000 neriješenih predmeta, a danas ih je 10.700. Zatim, 2014. imali smo 7200 predmeta starijih od deset godina, a sada ih je 906. To su brojke za pohvaliti se. Dakle, stvari se mijenjaju na bolje. Da ne bi bila samohvala, valja navesti i da je višegodišnji trend smanjenja broja novih predmeta. Ipak, još je mnogo starih i prastarih predmeta. Od stranaka koje sudjeluju u tim predmetima i s njima povezanih ljudi ne može se očekivati da misle dobro o učinkovitosti hrvatskog sudstva.
Zašto se smanjuje broj novih predmeta?
Pretpostavljam zbog depopulacije i iseljavanja ljudi. Ako se taj trend nastavi, mi ćemo već za koju godinu imati previše sudaca. To se nitko ne usudi reći. Neki županijski sudovi će u kaznenim predmetima izgubiti svoj smisao postojanja. Jer ako županijski sud u kaznenom predmetu prvog stupnja ima tri, četiri ili pet predmeta, zašto postoji? Za pet predmeta treba najmanje deset sudaca, dakle deset sudaca bit će na plaći zbog pet predmeta godišnje, a taj broj sudaca godišnje po normi treba riješiti 300 kaznenih predmeta. Zašto bi ih se držalo u hladnom pogonu. Optimalno rješenje je smanjenje broja županijskih sudova koji sude u kaznenim predmetima. Hoće li do toga doći, političko je pitanje.
Što bi bilo s viškom sudaca?
Prirodni odljev, otkup staža i tako dalje…
Znači, ne biste radili do 67. godine?
Suci mogu raditi do 70. i velika većina sudaca i radi zbog relativno pristojnih plaća.
Percepcija je i da politika ima veliki utjecaj na sudstvo.
Prije nego što odgovorim na pitanje, želim reći da za sadašnje stanje nisu najodgovorniji suci. Najžešći prigovori na sudstvo dolaze od razbarušenih predstavnika zakonodavne vlasti koji imaju jednostavna i efikasna rješenja. Takvih se rješenja grozim. Kada bi to bio slučaj, smijenilo bi se pa ako treba i spalilo na lomači određeni broj sudaca ili državnih odvjetnika i sve bi procvalo. Na žalost zagovaratelja toga, stvari su puno dublje i kompleksnije. Na ŽSZG nije zaposlen ni jedan vježbenik već deset i više godina, pored činjenice da imamo samo na području ŽSZG-a oko dvije tisuće registriranih sudskih vještaka, u nekim predmetima angažiraju se strani sudski vještaci, što će, jamčim vam, dovesti do velikih komplikacija u pojedinim sudskim predmetima. Ove sam stvari naveo kao primjer i bilo bi dosadno da nabrajam i dalje. Temeljni alat suca je kvalitetan propis. Kad-tad taj će mu alat morati osigurati zakonodavna vlast i kad to učini imat će puno snažniju legitimaciju za kritiku.
Hoćete reći da politika puno kritizira, a malo radi da se situacija u pravosuđu poboljša?
Da. Iako ne želim osporiti napore usmjerene prema digitalizaciji pravosuđa, spajanju sudova, transparentnosti imenovanja sudaca…
Vladimira Šeksa često se spominjalo kao osobu koja ima izniman utjecaj na pravosuđe, od kadroviranja sudaca Ustavnog suda do konkretnih presuda?
O izboru ustavnih sudaca ne znam i ne želim komentirati, ali – prevarili biste se, politika nema nikakvog utjecaja na donošenje odluka u sudskim predmetima. Što se tiče Šeksa, njemu nije mrsko da ga ljudi smatraju sivom eminencijom. Radi se o čovjeku čija je profesionalna i politička karijera duboko povezana s pravosuđem i represivnim aparatom. Uz to, bio je i glavni državni odvjetnik, sudac i što već ne. Mislim da je njegovo najvažnije i političko i pravničko postignuće božićni Ustav. Sve će drugo s vremenom izblijedjeti.
Vas se povezivalo s HDZ-om, barem Vesna Škare-Ožbolt koja je tvrdila da je Sanader od nje tražio da vas imenuje za šefa Županijskog suda?
Vesna Škare-Ožbolt bila je članica HDZ-a. Ona je vječna i doživotna bivša ministrica pravosuđa i to je to što želim o njoj reći. Mene se povezuje s HDZ-om i ne bježim od toga. To je valjda zato što sam ponosni dragovoljac i što držim ruku na srcu kad se svira himna. Ali nitko ne propituje kada donedavni glavni državni odvjetnik (Cvitan, nap. a.) ode na udbaški dernek gdje se veliča lik i djelo čovjeka koji je pravomoćno osuđen na 30 godina radi ubojstva hrvatskog emigranta, besramno se pljuje po sudstvu, a on egzaltirano plješće. Onda postaju jasni i neki postupci u tom predmetu prije par godina. A ja sam, zamislite, blizak s HDZ-om.
Bili ste kandidat za šefa Vrhovnog suda, treba li taj izbor depolitizirati? Suci Vrhovnog suda pak zagovaraju da predsjednik može biti samo sudac tog suda?
Takvo bi rješenje bilo protuustavno. To je jedna o rijetkih izvornih ovlasti predsjednice RH i ne može se ograničiti zakonom. Pročitao sam vaš članak o tome. Nitko nema razloga bojati me se, kako ste to intonirali. Tempi pasati. Nikada se više ne bih doveo u situaciju da ovisim o milosti Kolinde Grabar-Kitarović. Naime, predsjednica me pozvala i pitala želim li biti predsjednik Vrhovnog suda. Naravno da sam odgovorio pozitivno, a kad sam shvatio da nije bila iskrena, odustao sam od kandidature.
Predsjednica vas je dovela u neugodnu situaciju?
Da.
Ona je počela preispitivati vaše poznanstvo sa Zdravkom Mamićem, koje nije tajna, jednako kao što se zna i za njezino poznanstvo s Mamićem?
Ne vjerujem da je razlog Zdravko Mamić jer kad mi je ponudila to mjesto znala je za moj odnos s Mamićem, koji nisam nikada tajio, ali je isto tako, valjda, znala i za svoj odnos s Mamićem. Supruga mi je dobro rekla da sam sjajan ako je moj krimen Mamić. Neka prvi baci kamen…
Biste li bili ponovno kandidat za Vrhovni sud ako se promijeni predsjednik/ca?
Ne želim se upuštati u predizbornu promidžbu.
Ankica Mamić o rezultatima izbora i o budućim izborima
Pravo pitanje niste postavili... Kako to da se za ista kaznena djela nekima dosudjuju uvjetne kazne i rad za opće dobro a nekima zatvor od po par godina?!!