Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ona šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda skrivaju. Šuma je morala ostati začarana sve dok u nju ne dođe netko kome je draža njegova nesreća od sve sreće ovoga svijeta...
Slike u glavi
Započela je poznatu priču Ivane Brlić Mažuranić Ogulinka Sabina Sabljak, a mnoštvo djece i starijih pomno je pratilo zaplet.Zatvorenih očiju slušali su i dočaravali slike. U takvom jedinstvenom doživljaju pripovijedanja može se uživati na Ogulinskom festivalu bajke i sličnim manifestacijama u Hrvatskoj.
Kako se postaje profesionalni pripovjedač otkrila nam je naša sugovornica. Pet godina radila je na Bjelolasici i dala otkaz nakon što nije dobivala plaću. Prijavila se prije dvije godine na radionicu najbolje hrvatske pripovjedačice Jasne Held, koja se održavala u sklopu Ogulinskog festivala bajke. Tu se ‘pronašla’ i otvorila Obrt Živa riječ.
– ‘Naučila’ sam pričati sa 37 godina i za mene je to bilo životno otkriće. To je neposredan proces koji mene jako veseli. Treba ‘složiti’ slike u glavi i prenijeti ih publici što nije nimalo lagano – priča Sabljak kako se priprema za izlazak pred ‘auditorij’. Priznaje da ima i onih skeptičnih, posebno mladih, kojima je pripovijedanje smiješno
.– Međutim, kada bajka krene, prepuste se iskustvu i doživljaju. Sretna sam što imam posla i što sam sve više angažirana. Umirovljenici posebno vole priče. Iz opusa za odrasle često pripovijedam bajku Vesne Krmpotić “Dvije frule”, metaforičku priču o ljubavi, čežnji i želji. Prva je koju sam samostalno ispripovijedala, bez Jasnine pomoći.Djeci pričam Nahod ptica, Kraljević žabac, Djevojku koja je voljele zvijezde...
Veseli me što sam sa svojom kolegicom Sanjom Kolić uspjela ispripovijedati i Šumu Striborovu.Ivanine su bajke dugačke i teške, ali kao rođena Ogulinka zaslužila je da barem jedno njezino djelo bude u pripovjedačkoj interpretaciji. To obično traje do deset minuta, a najviše trideset – napominje.
Tremu uvijek ima.
– Ako je nema, znači da nije dobro. Imam je neposredno prije početka i trema pokazuje poštovanje prema priči, publici i tom činu. Jer, kada stanete pred publiku, vi ste zapravo goli – dodaje. ukazuje i na još jednu važnu zadaću pripovijedanja.– Koliko god smo pametni sve manje razgovaramo.
Neposrednost i komunikacija
Pripovijedanje vraća neposrednost i izvornu komunikaciju. Zato i kada turistički vodim grupu, ne mogu izdržati, a da im ne ispričam neku bajku – poručuje.
Stoga svi oni koji se zapute u Ogulin, uz razgledavanje Ivanine kuće, neka obavezno dožive čari pripovijedanja i tako doznaju legende o djevojci Zulejki ili Đuli, divovima i Bogovima, Kleku i vješticama...