Nazovi F radi nestajanja. I Ivo je mislio da ne treba

Za život zarađujem na prilično jedinstven način: učim ljude kako da nestanu. Pokazujem im kako da izbrišu svaku vezu sa svojim prijašnjim životima i potom – jednostavno zbrišu... Ovim riječima svoju poslovnu platformu sažima Frank Ahearn, no ponešto to otkriva i o njegovoj poprilično unikatnoj osobnosti. On je profesionalni tragač za ljudima s dvadesetogodišnjim iskustvom, obučen da pronađe nestale, čovjek koji iza sebe ima stotine uspješno okončanih slučajeva, pa njegove usluge traže i stanoviti milijarderi, razne poznate “njuške” i svi oni čija se imena, zbog diskrecije koju jamči, nikada neće saznati.

Za njega se pročulo nakon što je uspješno riješio slučaj 55 ukradenih statua Oscara, nestalih u ožujku 2000., samo nekoliko dana prije ceremonije dodjele. No, prava priča o Franku Ahearnu zapravo počinje u trenutku kad se specijalizirao za posao upravo suprotan onom od kojeg je dugo zarađivao za život, kada je, devet godina unatrag, odlučio pomagati ljudima da postanu uspješni bjegunci i da s lica zemlje nestanu tako kvalitetno da ih nikada ne pronađe ni – profesionalni tragač poput njega. Upravo zbog te novopronađene profesije i zavidne vještine kojom je obavlja, vlasnik danas jedine svjetske agencije specijalizirane za nestajanje postao je iznimno zanimljiv i medijima, čest gost najvećih televizijskih postaja poput CNN-a, Foxa, BBC-a, History channela i više od 250 radijskih postaja širom svijeta.

Prva impresija koju ostavlja potvrđuje ono što obećava na svojoj internetskoj stranici: dostupan je 24 sata. Na e-mail iz Hrvatske odgovorio je promptno, nakon samo nekoliko minuta. Već na početku čini se da za njega nema zabranjenih tema jer i o sebi govori bez imalo okolišanja. Četrdeset i osam mu je godina, razveden, bez djece. Do te mjere voli i poštuje vlastitu neovisnost da preko cijelih leđa, otkriva nam, nosi tetovažu na kojoj velikim slovima piše “sloboda”.

Na meti paranoika

Kakva su psihološkog profila njegovi klijenti? – Variraju od teških paranoika do mentalno savršeno zdravih ljudi. Često mi se javljaju zviždači koji vjeruju da će ih stići osveta bivšeg poslodavca. Prošle godine najviše su mi se javljali ljudi iz financijskog sektora, no bojim se da bi se ubrzo moglo pokazati da su napravili nešto nezakonito. Ne sviđa mi se pomagati kriminalcima. Mnogo ljudi obratilo mi se misleći da ću im srediti lažnu putovnicu i potpuno novi identitet, ali samo vlada može to učiniti. Ja samo pomažem ljudima koji žele da ih se teško pronađe – priča Frank otkrivajući svoju metodu u tri koraka.

Ponajprije, briše i izmjenjuje javno dostupne informacije o nekoj osobi. Potom širi lažne tragove o tome gdje bi taj netko mogao biti. Na kraju mu preostaje pronaći novu lokaciju za život svog klijenta i to skriti od drugih.

– Naučim klijenta kako će živjeti pretvarajući se da zarađuje, da otvori offshore račune na lažnu tvrtku, da koristi samo prepaid telefone i stvori komplicirane sustave komunikacije. Imam partnericu koja mi pomaže da moji klijenti nestanu. Radimo po rigoroznim metodama, ona me prati sve dok više ne uspije pronaći nijedan trag. Moji klijenti najčešće mi se više nikad ne jave, zato i plaćaju unaprijed – priča Frank Ahearn.

U pravilu, s klijentima se sastaje u kafiću. Svakog od njih želi vidjeti najmanje jednom, da osjeti kakvi su. Poslije toga, komunikacija se odvija samo e-mailom i jednokratnim telefonima. Tim prigodama zna ih poučiti kako da izbjegnu početničke pogreške onih koji misle da mogu nestati sami – bez njegove pomoći. Prva je pogreška kupovanje krivotvorenih dokumenata. – Kako znate da iste papire tip nije prodao još desetorici drugih? Još je veća glupost ako odlučite glumiti vlastitu smrt jer ostavljanje oproštajnog pisma samo privlači neželjenu pozornost, na to se uvijek zakvače novinari i policija. Treću pogrešku činite guglajući vlastito ime na internetu jer se preko IP adrese može otkriti vaša lokacija. I, na kraju, ne pokušavajte se prerušiti i “škicati” svoju obitelj. Ljudi koji vas progone zasigurno će biti tamo – kaže.

Potom priča kako je prvi pronašao Moniku Lewinsky, onog dana kad je postala vijest, a angažirao ga je jedan tabloid. Pretvarao se da je dostavljač koji na adresu koju su iščupali iz njezine majke treba nešto dostaviti. Kućepazitelju je potom rekao da mora dostaviti oštećeni paket za Monicu Lewey, namjerno kazavši krivo ime. – Pomaže kad ljudi misle da ste glupi, tako se i kućepazitelj izlajao i otkrio da ona zaista živi na toj adresi – prisjeća se spretni Amerikanac. Frank je dijete Bronxa, gdje je “krivo srastanje” uobičajena stvar.

– Nemam previše škole, izbačen sam kad mi je bilo petnaest. Bio sam problematični tinejdžer koji je stalno upadao u neka sranja, krao sam k’o lud, a zbog ovisnosti o drogi imao sam dosta problema i sa zakonom. Srećom, nije potrajalo. Već sa sedamnaest ušao sam u rehabilitacijski program i skinuo se za vijeke vjekova – iskreno će Frank. Odrastao je u New York Cityju, no put ga je vodio širom Sjedinjenih Država – u New Jersey, Floridu i Kaliforniju – i naposljetku vratio u rodni grad. Prvi novac zaradio je još kao dječarac raznoseći namirnice, no prvi ozbiljniji posao dobio je u privatnoj detektivskoj agenciji gdje mu je zadatak bio da šeta po trgovinama i “snima” krade li netko od zaposlenika. Pokazao se dobrim pa je promaknut u djelatnika ureda s novim zadacima na rješavanju raznih “undercover” slučajeva. Upravo tada izvještio se u profesiji tragača koja se sastoji od pronalaženja ljudi i informacija. Dovoljno da uskoro, te 1985., osnuje i vlastitu agenciju.

– Nikad nisam bio u stanju egzistirati tako da budem član neke organizacije. Pretpostavljam da je to zato što sam volio svoju neovisnost. Valjda zato jedino mogu raditi sam, za sebe – priča Frank Ahearn.

Njegovi prvi klijenti bili su odvjetnici, privatni detektivi, osiguravajuće kompanije i tabloidi, svi oni koji su željeli locirati svjedoka, kriminalca ili poznatu osobu. I opet se pokazao dobrim pa je taj posao radio punih 20 godina. Prijelomni trenutak u karijeri dogodio se 2002., kada je ušetao u knjižaru i “snimio” nekog nervoznog tipa kako poskrivećki kupuje knjigu o offshore bankarstvu, zaštiti podataka i selidbi u Južnu Ameriku.

Ne razmišljaju kamo će otići

– Bilo mi je nevjerojatno što za kupnju knjige koristi kreditnu karticu. To je glupo jer takvom transakcijom ostavlja trag pa ga se brzo može locirati. Otišao je u obližnji kafić, kamo sam ga slijedio i predstavio mu se. Sav oznojen, ispričao mi je da je odlučio postati zviždač u kompaniji u kojoj je dotad radio i pred sudskim istražiteljima razotkriti korupciju unutar tvrtke. Bojao se osvete ljudi koje je izdao i želio je pobjeći u Latinsku Ameriku. Nekoliko dana kasnije nazvao me i pitao mogu li mu pomoći da nestane. Rekao sam “da” i tako je sve počelo – prisjeća se Frank.

Potom je nanizao više od stotinu slučajeva. Teško mu je reći koji smatra najvećim, ali spremno odgovara da su mu najvažniji slučajevi žena koje su bile žrtve progonitelja. – Pritom nisam smio napraviti nijednu pogrešku jer jedan moj krivi potez i netko bi bio ozlijeđen ili ubijen. Izdvojio bih slučaj poznate dizajnerice odjeće koja je iz Milana željela nestati u Pariz, a ja sam joj pomogao unajmivši nekoliko stanova tako da izgleda kao da u njima živi. Njen bivši muž bio je jako nasilan, pa smo unajmili i nekoliko manekenki koje su joj nalikovale. Često su dolazile u te lažne stanove, a dodijelili smo im i tjelohranitelja. Znali smo da je njegovi privatni detektivi traže i željeli smo ih na taj način zavarati. Na koncu, njen je bivši muž uhićen i još uvijek je u zatvoru – priča Frank dodajući da se agencija strogo pridržava svojih kodeksa.

– Nikad ne radim s kriminalcima ni s ljudima koji traže da im operem novac. Važno mi je da budem potpuno siguran zašto netko želi nestati. Zbog toga i ispitujem svu njihovu prošlost. Ne naplaćujemo ženama koje progone nasilni muževi jer dovoljno zarađujemo od klijenata poslovnjaka. Za njih je cijena od 15 do 25.000 dolara. Nije skupo nestati, puno teži dio je pronaći novi posao od kojega se u tom novom životu može živjeti – otkriva.

Do njega je, preko oceana, dospjela i vijest o uhićenju bivšeg hrvatskog premijera na spomen čijeg imena je znalački reagirao. Da je Ivo Sanader kojim slučajem s njim kontaktirao prije bijega i zatražio uslugu njegove agencije, bi li prihvatio slučaj i pomogao mu da bezbolno nestane?

– Problem s nekim poput Sanadera jest to što je njegovo lice dobro poznato i što se ogriješio o državu. To je od njega napravilo veliku pokretnu metu i progonilo bi ga se neprekidno i agresivno. Trebao je pronaći neku državicu koja nema ugovor o izručenju Hrvatskoj. Naime, vlade imaju puno vremena i puno novca za takve stvari. Bio bi uhićen bez obzira na sve jer oni koji ga progone mogu napraviti puno pogrešaka, ali samo jedna njegova bila bi dovoljna da bude uhićen. Ne postoji tako dobar bjegunac koji bez stručnjaka može izbjeći sve zamke. Ljudi poput Sanadera, Bernarda Madoffa i drugih, uključenih u korupciju velikih razmjera, ne razmišljaju o strategiji za bijeg niti kako će se jednog dana iz svega izvući, samo rade ono što su navikli, bez razmišljanja kamo će otići kad se sve počne rušiti – kaže Frank Ahearn koji Sanaderu i sličnima spremno poručuje: ne činite kazneno djelo, pa ću vam pomoći da nestanete. Premda ga motivira pomaganje ljudima, pomalo je zasićen tuđim nevoljama.

– Trenutačno sam dosegnuo točku na kojoj osjećam umor od ovog posla. Većinu vremena provodim s ljudima koji su prilično sje..., s ljudima koji žele nekoga sje... ili onima koji je netko sje... Umoran sam od prljavštine, ja sam tip kojega svi traže da ih izvlači iz nevolje. Ma ne pada mi na pamet provesti ostatak života učeći ljude kako da nestanu. Ponekad se pitam: a što ako sam dobar u bejzbolu – priznaje.

Sanjari o Parizu, o karijeri profesionalnog pisca, ukratko, Frank Ahearn se uskoro sprema nestati. A nije li to upravo ono što najbolje zna?