Ne imovinske, porezne kartice

Premijer Ivo Sanader dopunio je svoju imovinsku karticu i obogatio je pokretnom imovinom od čak milijun i pol kuna. Tako je odradio dio zahtjeva Povjerenstva za sukob interesa, koje je od njega zatražilo da se očituje o vrijednosti svojih satova, ali i o tome kada ih je i na koji način stekao. To može biti signal i ostalim dužnosnicima da naprave isto.

No, za demokratsku kulturu u Hrvatskoj, umjesto imovinske kartice puno bi bolja bila porezna kartica. Iz nje bi se lako usporedilo odgovara li imovina, pokretna i nepokretna, zarađenim prihodima. Do tada, morat ćemo vjerovati premijeru da je već prije prijavljena i sada naknadno u karticu dodana imovina rezultat njegova rada u inozemstvu, suvlasništva u dvjema tvrtkama te osobnim prihodima njega i supruge...

Iako po zakonu nije dužan izvjestiti javnost kada je kupio satove i predočiti račune o kupnji, predsjednik Vlade je proširujući svoju prijavu na pokretnine - od tepiha do bijele tehnike i namještaja - očito vješto zaobišao ono bitno: nije sporno ima li i koliku imovinu premijer ili bilo koji drugi dužnosnik, nego kako i kada ju je stekao. Vrlo je važna vjerodostojnost premijera u svakoj prilici - pa neka onda računima dokaže da je satove osobno kupio i na taj način razuvjeri i one najsumnjičavije.